ČETVRTI TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK

Poslovica kaže: „Bolje da izgori selo nego promijeniti običaj.“ Naše čvrsto držanje običaja, jednolična ponavljanja i kretanje po utabanim stazama uglavnom nas čine gluhima i slijepima za Gospodina. Barem je kod mene tako, navika, koliko god po sebi bila dobra, proizvodi loše učinke. Neprimjetno, usput, u krilu svoje navike prekinem komunikaciju s Gospodinom, čak i onda kada je prvotna svrha ponavljanja određenog čina (obično molitve)  upravo poboljšanje komunikacije.

Zbog jedne scene, pade mi na um Građanin Kane. Scena otuđenosti u bračnoj zajednici, za istim stolom ali svatko na svojoj strani, u svom svijetu, bez komunikacije. Ne samo ta scena, ima još jedna poveznica – „pupoljak“.
Nije dobro zaboraviti početke bilo da se radi o djetinjstvu, odnosima, pozivima i zvanjima, jer prisjećanja su rosa što pomaže rastu,  osobito kada je riječ o druženju s Gospodinom. Gospodin na više načina dolazi iznenada, pa smo sretni ili nesretni, što ovisi o našoj spremnosti ili nespremnosti. Stalno vraćanje prvotnom žaru i revnosti pomoći će našoj spremnosti i sreći.

I prorok Malahija u prvom čitanju govori o drevnim danima i prvim godinama kao o poželjnim stanjima duha, uzoru kojem se potrebno vratiti, u Otkrivenju, govoreći Efeškoj crkvi, Isus nas poziva na povratak prvoj ljubavi. Kad god primijetim kod sebe otvrdnuće srca, kad primijetim da mi je duhovni život ustajala bara, sjetim se Isusove preporuke. Nije se baš lako vratiti na početak, ćutiti i udisati svu onu svježinu, probuditi začuđenost djeteta, onu prvu gorljivost, iznova biti Isusov pupoljak. Potrebno se prije otresti potrebe za krivom sigurnošću u koju me zarobljavaju običaji i navike. Odvažiti se opet na neizvjesni put obraćenja. Kušati gotovo zaboravljenu čaroliju Božjeg otkačenjaka, o kako su bila dobra sva ona čuđenja pred Božjim zahvatima, ushićenja i iščekivanja… zaigrati se s Gospodinom i sjati od radosti.

Ni sama ne znam kako sam se pretvorila u  Zahariju, u nijemaka,i vjera mi je zanijemila, ali sada je dosta. Opametio se Zaharija  pa ću i ja.

Ilija, Ivan… nisu oni poslani toliko zbog Isusova utjelovljenja koliko zbog našeg oduhovljenja, ne pripremaju nas toliko za Dijete Isusa koliko za Isusa Svevladara.

Mal 3,1-4.23-24

Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Gospodin nad vojskama. Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti.

Tad će biti draga Gospodinu žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina.

Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe dan Gospodinov, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.«
Vesna Ujević/Hrvatsko nebo