Je li papa Franjo upravo podržao ‘šoping za najprikladniju župu’?

U nedavno objavljenom intervjuu, papa Franjo podržao je praksu na koju se prije gledalo s mrštenjem, no sada je česta pojava među praktičnim katolicima: odabir vlastite župe.

“Rekao bih da uvijek postoji mjesto, uvijek”, rekao je papa Franjo obraćajući se onima koji ne vide mjesto za sebe u Katoličkoj Crkvi. “Ako se u ovoj župi svećenik ne čini gostoljubivim, razumijem, ali idite i potražite negdje drugdje, uvijek postoji mjesto. Ne bježite od Crkve. Crkva je jako velika. … Ne trebaš bježati od nje.”

U kanonskom pravu, katolik pripada župi na čijem području prebiva. Postoje iznimke od toga, posebno “osobne župe”, u kojima župa uključuje one u određenim “osobnim” kategorijama, kao što su jezik, etnička pripadnost, udruge, kampus, profesije ili liturgijske tradicije. To su ipak izuzeci. No norma je da je vaša župa tamo gdje živite.

U određenim razdobljima novije povijesti ta je veza bila toliko jaka da su se katolici identificirali po svojoj župi. “Ja sam iz Svetog Križa”, a ne građanski naziv četvrti.

Posljednjih desetljeća, s olakšanim prijevozom i širenjem socijalnih veza, povećao se broj katolika koji svoju župu nisu birali prema području stanovanja, već prema nekom drugom kriteriju. Ankete obično pokazuju da raspored mise prevladava među tim razlozima, ali i kvaliteta i stil arhitekture, propovijedanja, glazbe i liturgije su također bitni. Ponekad su presudni programi za djecu, mlade, obitelji ili starije osobe.

Ova kanonska anomalija izlazi na vidjelo na krštenjima ili vjenčanjima, gdje župnik mora dati odobrenje. Par o kojemu je riječ može biti potpuno nepoznat u njihovoj župi, budući da su odlučili pohađati drugu župu. To se može srediti, naravno, ali ipak zahtijeva sređivanje.

Za praktične katolike mlađe od 40 godina koji su predani vjernom obdržavanju nedjeljne obveze, anegdotski dojmovi upućuju na to da većina njih ne bira svoju župu prema teritoriju, već prema preferencijama. U većim gradovima pojavila se praksa da se mlađi katolici okupljaju u samo nekoliko župa gdje stvaraju živahne zajednice mladih odraslih.

To nije kršenje kanona. Obveza nedjeljne mise može se ispuniti bilo gdje. Ipak, kanonsko pravo nije predvidjelo život jednoj župi u kojoj se nikada ne pohađa bogoslužje. Ipak, to je nova stvarnost.

Usvaja li takva “župna kupovina” potrošački pristup vjeri? To je ono što je “šoping” na kraju krajeva. Poput one žene iz Argentine koja je izjavila kako joj je Papa rekao, ako ne može primiti Svetu pričest u svojoj župi, trebala bi je “konzumirati” negdje drugdje.

Župni krajolik se već promijenio i još se mijenja. Papa Franjo s odobravanjem naginje novom razumijevanju. Ženu u Argentini njezin vlastiti župnik nije hranio Euharistijom. Stoga, idite se ‘nahraniti’ negdje drugdje.

Idite tamo gdje ćete biti nahranjeni. To je načelo po kojem djeluju i mnogi mlađi katolici.

quovadisecclesia.com/Hrvatsko nebo