TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA – PONEDJELJAK

„Koji pada i oči mu se otvaraju…“ , premda je kod Bileama riječ o padanju u proročki zanos, na spomen padanja obično pomišljamo drugo. Pomišljamo na one padove koji nam donose traume, zastoj ili promjenu smjera, a otvaranje očiju česta je posljedica prilikom takvih događaja. Bileamu Duh otvara vidike na buduće događaje, mi obični smrtnici, uglavnom se suočavamo s prošlošću. S propustima, greškama i grijesima, promašajima. U životnim padovima i krizama vidimo ono što nam je prije promicalo.  Istina nam dođe u susret. Susresti i prihvatiti istinu o sebi prvi je korak, bolje rečeno, prvi preduvjet za prvi korak prema ustajanju. Drugi korak je ne ostati zarobljen u prošlosti.

Bileamu je zapravo naređeno da prokune izraelski narod, a on obuzet Duhom Božjim gleda buduću blagoslovljenost naroda pred njim. Tako i mi, iz situacija koje nalikuju prokletstvu, koje se čine kao propast, prihvaćajući istinu o sebi, ma  kakva god ona bila, dobivamo šansu gledati u svoju blagoslovljenu budućnost. Bitno je ne dopustiti krizi upravljanje našim životom i nama, nego se odvažiti na upravljanje krizom.

Koliko god se činilo da krivnja za osobne neuspjehe leži u drugima, to je redovito neistina. Uzrok, ali i rješenje svih problema je u nama i našem odnosu sa sobom i Stvoriteljem.
„Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me“
Psalmist danas baš ovu molitvu upravlja Gospodinu. To bi trebala biti i naša molitva, svagdanja, a posebno kad se nađemo na dnu, zarobljeni, shrvani osjećajem bezizlaznosti. Ako je molitva dovoljno žarka i ustrajna, pod utjecajem Duha, sagledat ćemo bogatstvo mogućnosti u sebi i buduća ostvarenja mogućnosti. „To je put, njime idite, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.“ (Iz 30, 21)  Ove riječ čuli smo negdje početkom došašća.  Isus je Put, Istina i Život. Tko izabere Isusa ne luta, vidi i živi.
Br 24,2-7.15-17a

Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji i on poče svoju pjesmu te reče:»Proročanstvo Bileama, sina Beorova,
proročanstvo čovjeka pronicava pogleda,
proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša,
koji vidi viđenja Svesilnoga,
koji pada i oči mu se otvaraju.
Kako su lijepi ti šatori, Jakove,
i stanovi tvoji, Izraele!
Kao dolovi što se steru,
kao vrtovi uz obalu rijeke,
kao aloje što ih Gospodin posadi,
kao cedri pokraj voda!
Iz potomstva junak mu izlazi,
nad mnogim on vlada narodima.
Kralj će njegov nadvisit’ Agaga,
uzdiže se kraljevstvo njegovo.
I poče svoju pjesmu i reče: »Proročanstvo Bileama, sina Beorova,
proročanstvo čovjeka pronicava pogleda,
proročanstvo onoga koji riječi
Božje sluša,
koji poznaje mudrost Svevišnjega,
koji vidi viđenja Svesilnoga,
koji pada i oči mu se otvaraju.
Vidim ga, ali ne sada:
motrim ga, al’ ne iz blizine:
od Jakova zvijezda izlazi,
od Izraela zvijezda se diže.
Vesna Ujević/Hrvatsko nebo