D. Pejčinović: Diskriminacija na predsjedničkim izborima

 Novi model izbornog zakona?

Protekle predsjedničke izbore obilježila je i jedna ružna pojava o kojoj se u javnosti nedovoljno govori, iako bi u civiliziranom društvu trebala biti neprihvatljiva. Riječ je o sustavnoj medijskoj i političkoj sotonizaciji birača koji ne žive u Hrvatskoj, bilo da je riječ o Hrvatima iz Bosne i Hercegovine ili o tzv. „pravoj“ dijaspori koja živi u zapadnim demokracijama, a sve pod izgovorom da je riječ o našim državljanima koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj pa bi samim time trebali biti lišeni biračkog prava. U Europi i svijetu doista postoje različiti modeli izbornih zakona, pa tako neke države uskraćuju pravo glasa dijaspori, dok druge potiču glasovanje iseljenika ne bi li ih potaknuli na suradnju s matičnom domovinom. Hrvatska bi svakako trebala slijediti posljednji model, ako ništa drugo zbog velikih novčanih doznaka koje pune državni proračun, ali i neospornih zasluga dijaspore u Domovinskom ratu.

U prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora lijevo-liberalni mediji otvoreno su ismijavali odredbu o izbornoj šutnji, i to ciljanim izvješćima s (malobrojnih) birališta u BiH koja su davala pogrešnu sliku stvarnog stanja, počevši od tobožnjih gužvi na biračkim mjestima i degutantnih sugovornika, do pojave mnoštva „Vasinih“ autobusa koji su razvozili penzionere gdje god je trebalo. Nije teško pretpostaviti da je takav medijski prikaz trebao poslužiti mobilizaciji ogorčenih birača u Hrvatskoj na strani Zorana Milanovića, u čemu se, izgleda, i uspjelo.

Državno izborno povjerenstvo o podmuklom kršenju načela izborne šutnje nije se uopće izjašnjavalo, ali je zato uredno zabranilo nadzor izbora volonterima udruge „U ime obitelji“ zbog tobožnje pristranosti. O medijskim podvalama u drugom izbornom krugu nije se oglasila ni Kolinda Grabar-Kitarović ni njezin izborni stožer, iako je sadašnja predsjednica nadmoćno pobijedila svog protivnika jedino u dijaspori?! Obzirom na dosadašnja iskustva može se očekivati da će se ista priča ponoviti i na predstojećim parlamentarnim izborima. Vodi li netko računa o tome?

Prijedlog izborne reforme

Prema sadašnjem izbornom zakonu u Hrvatski sabor biraju se tri zastupnika Hrvata iz dijaspore (uključujući i Hrvate iz BiH), te osam zastupnika nacionalnih manjina. Budući da Hrvati iz dijaspore redovito biraju HDZ i njegove derivate, ljevičari bi bili najsretniji kad bi se mogućnost glasovanja u inozemstvu potpuno onemogućila. S druge strane, ne pada im na pamet da bi trebalo ukinuti još goru nepravdu, a to je biranje čak osam predstavnika nacionalnih manjina koji svojom brojnošću mogu utjecati na formiranje saborske većine, što je u današnjoj Europi svojevrsni anakronizam.
Na što bi sličio njemački Bundestag kad bi u njemu sjedili izabrani predstavnici doseljenih gastarbajtera – Hrvati, Srbi, Talijani, Turci, Kurdi, Poljaci, Ukrajinke, Arapi, Kinezi, latinosi…? Kao najbolji model za rješavanje tog problema mogla bi poslužiti susjedna Slovenija, u kojoj sigurna zastupnička mjesta imaju jedino predstavnici dvaju autohtonih manjina – Talijani i Mađari. Kad bi se to pravilo primijenilo u Hrvatskoj, u Saboru bi sjedila tek trojica „manjinaca“ – Srbin, Talijan i Mađar, dok bi svi ostali mogli glasovati isključivo za građanske stranke.

U krajnjem slučaju, u znak dobre volje, moglo bi se ipak dopustiti da i naši sugrađani, doseljenici iz bivše Jugoslavije – Muslimani, Crnogorci, Albanci, Makedonci… biraju jednog zajedničkog zastupnika (nazovimo ga „Jugoslavenom“), tako da nitko ne bi mogao Hrvatskoj predbacivati nikakvu diskriminaciju.

I HDZ bi sa svoje strane trebao napraviti ustupak ljevici i pristati na smanjivanje broja predstavnika dijaspore. Autor predlaže da se u budući Sabor biraju dva „fiksna“ zastupnika iz inozemstva; prvi bi predstavljao pravu dijasporu, to jest Hrvate iz Njemačke, Irske, Amerike, Australije itd., a drugi Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Time bi se na elegantan način riješio prigovor brojnih bijesnih građana kojima ide na živce što se Hrvati iz drugih država petljaju u „njihove“ poslove. Izborom samo jednog saborskog zastupnika Herceg-Bosanaca tenzije bi zasigurno splasnule, što je u interesu svih pripadnika hrvatskog naroda.

I sami hadezeovci valjda shvaćaju da im sadašnji izborni model donosi više štete nego koristi, što se pokazalo i na proteklim predsjedničkim izborima. Predlaganjem izborne reforme, pogotovo u predstojećoj predizbornoj kampanji, HDZ bi otupio oštricu medijskih napada i stekao podršku brojnih građana, pogotovo onih kojima smeta bilo kakva neravnopravnost. Uostalom, može li itko dobronamjeran smatrati normalnim da kojekakvi etnobiznismeni ulaze u Sabor sa svega nekoliko stotina glasova?!

Dinko Pejčinović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo