G. Borić: Bilo bi pravo čudo da Milanović bude dobar predsjednik RH!

0

 Hrvatski predsjednički izbori

U drugoj i odlučujućoj rundi hrvatskih predsjedničkih izbora uvjerljivo je pobijedio kandidat MilanovićSocijaldemokratske partije i još nekih stranaka Zoran Milanović, kako mnogi tvrde, bivši predsjednik vlade s najgorim rezultatima na toj dužnosti, dok je stvarni gubitnik sadašnji premijer Andrej Plenković premda se nije natjecao za državnoga poglavara, što samo djelomično umanjuje izrazit poraz nositeljice te dužnosti Kolinde Grabar-Kitarović za koji je uglavnom ona sama kriva, ali i njezini nesposobni savjetnici. Milanović je dobio više glasova od Kolinde i u prvoj rundi izbora, a to je značilo da dosadašnja predsjednica Republike nije iskoristila svoj predsjednički bonus. Nakon što je u prvoj rundi izbora dobila osjetno manje glasova, u HDZ-u i u njezinu izbornom timu morala su zazvoniti sva zvona na uzbunu te je morala potpuno promijeniti način pridobivanja birača, a to se nije dogodilo, baš obratno izgledalo je kao da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović jedva čeka da završni predizborna kampanja. Bila je to očita kapitulacija jedne precijenjene političarke.

Krivnju za poraz gospođe predsjednice Republike snosi i treći po redu natjecatelj za tu dužnost, Miroslav Škoro jer je preporučio svojim biračima da praktično ponište glasačke listiće ispisujući na njima br. 3 i narod, premda on to osporava. Ovo je njegov prvi veliki kiks u mogućoj političkoj karijeri. Kakvo je to nepoznavanje, nazovimo ju,

Škoro

državničke taktike koju primjenjuju svi zapadni kandidati za najviše nacionalne dužnosti kad žele spriječiti da pobjede protivnici njihova glavnoga protivnika. Tako su konkurenti francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona pozvali svoje birače da u drugoj rundi izbora glasuju za njega, a ne za populističku političarku Marine Le Pen jer nisu htjeli da ona postane predsjednicom Republike Francuske.

Zagrižljiva zagovornica izlaska Velike Britanije iz Europske unije, Stranka Brexit Nigela Faragea, odustala je od postavljanja svojih kandidata na posljednjim britanskim parlamentarnim izborima u okruzima gdje bi to ugrozilo pobjedu Konzervativne stranke Borisa Johnsona jer je ona imala veće šanse pobijediti i ostvariti Brexit nego farageovci. U Austriji su se složili predstavnici Pučke strane sa svojim bivšim žestokim protivnicima Zelenima samo kako bi omogućili stvaranje solidne koalicije nas čelu s konzervativnim kancelarom Sebastianom Kurzom. U Njemačkoj su socijaldemokrati ušli u veliku koaliciju s kršćanskim strankama preko svake volje svoga članstva jer su zaključili da bi u oporbi još brže gubili na prihvatljivosti od strane birača. U Španjolskoj su dvije lijeve stranke formirale koaliciju uz pomoć katalonskih separatista protiv kojih se španjolsko pravosuđe bori na vrlo neciviliziran način.

Kako je u Europi?

Takvih brakova iz nužde između političkih mačaka i miševa ima u Europi još više. Samo hrvatski ideološki čistunci još nisu naučili tu lekciju. Da je politički nevježa Škoro preporučio svojih biračima da glasuju za predsjednicu Kolindu PlenkovićGrabar-Kitarović, ona bi zadržala stolac na Pantovčaku, a Zoran Milanović i dalje bi tražio neki drugi posao. To ne bi umanjilo šanse buduće Škorine stranke i/ili koalicije na izborima za Sabor, ali on to nije shvatio. Važno je naglasiti i to da dr. Škoro ima pravo ne samo na jednu nego i više pogrješaka u početnom razdoblju svoje političke karijere. Ako mu uspije stvoriti Treću opciju u bilo kojemu, ali solidnom obliku (može biti stranka, pokret, koalicija više stranaka) onda će postati ozbiljan konkurent HDZ-u i socijaldemokratima i mogući koalicijski partner nešto konzervativnijega HDZ-a bez Plenkovića. No on za to nema previše vremena jer sadašnja lelujava koalicija Plenkovićeva HDZ-a sve će poduzeti da ostane na vlasti, a u to spadaju i manipulacije s nadnevkom parlamentarnih izbora.

Gospođa Kolinda koja je, unatoč svim svojim manama, ipak zaslužila da ostane na dužnosti državne poglavarice, napravila je niz krupnih pogrješaka pred drugom rundom biranja, a jedna je od najgorih da se potpuno prepustila na milost i nemilost HDZ-u Andreja Plenkovića, pa je ponekad izgledalo kao da se Plenki bori za funkciju predsjednika Republike, a ne ona. A on je gubitnik od kad je njegov HDZ na izborima za Europski parlament osvojio namjesto sanjanih šest samo četiri zastupnička mandata, isto toliko koliko i do tada gubitnička Socijaldemokratska partija. Iz toga ni on, ni njegova stranka nisu povukli pouke, a još manje konzekvencije; uzroci poraza traženi su u područnim organizacijama HDZ-a namjesto u nesposobnosti Andreja Plenkovića koji kao da je izgubio vezu s narodom, sa svojom političkom bazom i uopće s tzv. običnim ljudima. U Hrvatskoj nije dovoljno poznavati pet jezika i biti dobar SDPbruxelleski činovnik, treba suosjećati s jadima i nevoljama stotina tisuća ljudi koji jedva preživljavaju i stoga mnogi od njih bježe iz Hrvatske u inozemstvo da bi osigurala životni minimum svojim obiteljima, prije svega svojoj djeci. Od povoljnih statistika ekonomskoga napretka u Hrvatskoj još nema konkretne koristi za ljude koji su bez posla, imaju ga, ali plaće dobivaju sa zakašnjenjem i uglavnom ne mogu isplaćivati svoje dugove.

Nakon predsjedničkih izbora dolaze valjda najesen izbori za Hrvatski sabor. Sadašnja pobjeda SDP-ovca Zorana Milanović na protokolarno visokom, ali faktički manje važnom položaju predsjednika Republike bit će vjetar u leđa njegovoj smalaksaloj Partiji. U nekim njoj sklonim novinama već piše da će njezin mlađahni i bezbojni predsjednik Davor Bernardić biti budući hrvatski premijer. Mi ćemo uskoro biti svjedoci kako će mnogi javni djelatnici naveliko hvaliti novoga predsjednika Republike Milanovića premda su o njemu do nedavno govorili najgore. Ne će trebati dugo čekati da iz sadašnje Vladine koalicije počnu dezertirati razne strančice, prije svega Samostalna demokratska srpska stranka Milorada Pupovca koja kao da je pretplaćena za sudjelovanje u svim hrvatskim vladama. Bit će tu i raznih „obiteljskih“ i „osobnih“ stranaka koji će se pridružiti pobjednicima. Usporedno s tim, u HDZ će izbiti katarza velikih razmjera i borba za položaje u oslabljenoj stranci koja će možda otići u oporbu na koju nije navikla. Sve rečeno je „dobra hrana“ za medije, ali ne za političko ozračje u Republici Hrvatskoj.

Dijaspori – dopisno glasovanje

Mi bismo preporučili svim sudionicima u hrvatskom političkom životu da budu suzdržani glede kritiziranja sadašnje Vlade u prvih šest mjeseci ove godina kad se ona nalazi na komandnom mostu Europske unije. No paralelno s time trebale bi sve stranke oštriti svoje političke profile s realnim programima kako bi što spremnije nastupile na važnim izborima za Hrvatski sabor iz kojega će niknuti nova vlada od koje će ovisiti budućnost nacije. A dijaspora, ona prava u inozemstvu izvan Bosne Hercegovine, treba se žestoko zauzeti da napokon dobije pravo na dopisno glasovanje kako bi se i njezino iskustvo i znanje moglo koristiti za boljitak cijeloga hrvatskoga naroda u svijetu punome opasnosti i mogućih katastrofa. Tvrdnja da na izborima ne smiju sudjelovati oni koji ne plaćaju porez glupa je jer u Hrvatskoj ima više onih koji to ne čine, a osim toga, prema Ustavu Republike Hrvatski, svi hrvatski državljani u domovini i svijetu Dijasporaimaju ista prava glede biranja svojih zastupnika, pa im to treba omogućiti najlakše uvođenjem dopisnoga glasovanja kakvo je uobičajeno u većini država Europske unije.

Zanimljivo je da je na hrvatskim predsjedničkim izborima pobijedio jedan navodni socijaldemokrat dok se socijalističke i socijaldemokratske stranke u Europskoj uniji već godinama nalaze na silaznoj putanji pa se naš SDP tako sprema preuzeti ključeve Banskih dvora. No to je u hrvatskom slučaju više posljedica zastarjele politike centrističkih i desnih stranaka koje još nisu shvatile da suverenizam i umjereni nacionalizam treba politički konkretizirati, a ne stalno se pozivati na „slavnu prošlost“, što je vidljivo u uspjesima odgovarajućih stranaka u Poljskoj, Mađarskoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Grčkoj itd. Hrvatska politika u svemu zaostaje pa i u shvaćanju svjetskih trendova na izborima za parlamente i državne poglavare.

I na kraju pitanje svih pitanja glasi: može li Zoran Milanović postati dobar predsjednik Republike Hrvatske. Uza sav oprez možemo reći – može – ali ako promijeni svoj prgavi karakter i postane umjeren i staložen čovjek, izbaci pogrdne riječi i ironiju iz svoga rječnika i bude se striktno pridržavao mjerodavnosti koje su određene Ustavom za državnoga poglavara. Ako bi mu rečeno uspjelo, bilo bi to malo čudo. Možda se u politici ponekad događaju čuda, ali ona su po našem mišljenju vrlo rijetka, pogotovo u Hrvatskoj.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara