Zbog čega bi isticanje izraelske zastave trebao biti, kako smatra predsjednik hrvatske države, „idiotski potez“?

Nema ništa sporno u tome što je istaknuta zastava Države Izrael na zgradi hrvatskoga Ministarstva vanjskih poslova i to ne bi smjelo nikomu smetati ako se pogleda u oči činjenicama; ukratko, i time se iskazuje protivljenje terorizmu

Kad predsjednik hrvatske države Zoran Milanović kaže da je isticanje izraelske zastave na zgradi hrvatskoga Ministarstva vanjskih poslova „idiotski potez“, morao bi se upitati je li time izrazio mišljenje i osjećaje hrvatskih građana ili iznosi osobno gledište, zapravo reflekse ideologije koja je u vrijeme socijalizma u pravilu sotonizirala Izraelce i izraelske postupke, a nevinim žrtvama prikazivala Palestince, i tako na svoj način amnestirala postupke njihovih radikalnih predstavnika i organizacija.

Biti izabran na demokratskim izborima za predsjednika države ili zastupnika u Hrvatskom saboru ne znači da se može svašta govoriti, gotovo sve što komu padne na pamet. U hrvatskom javnom prostoru sve više čujemo razne neprimjerene izjave, s raznih strana, a poglavito onih koji uživaju imunitet. Možda bi trebalo razmisliti, i kako to kaže hrvatski Ustav učiniti hrvatske građane jednakim pred zakonom, te ukinuti institut imuniteta? Time bi možda za javno izgovorenu riječ bilo više odgovornosti? Jer, zbog zlorabljenja imuniteta sve više se u Hrvatskoj gube civilizirani standardi komunikacije, upada se u primitivizam. Sve dovodi do toga da nismo jednaki pred zakonom, jedni su zaštićeni „čeličnim oklopom“ imuniteta i mogu štošta govoriti, a drugi moraju voditi računa o svakoj riječi kako ne bi došli pod „udar zakona“, jer su – za razliku od „ljudi od imuniteta“ – na „brisanom prostoru“.

Isticanje izraelske zastave, koliko razumijem, gesta je solidarnosti sa žrtvama koje su pale uslijed ničim izazvanoga i iznenadnoga terorističkoga napada pripadnika Hamasa na izraelske gradove, poglavito na nezaštićene žitelje kibuca i sudionike glazbenoga festivala, 260 ubijenih mladih Izraelaca, kojom prilikom se očitovala krajnja okrutnost ljudi zaslijepljenih mržnjom, jednako kao otimanje djece, žena i staraca kao talaca. Što su oni skrivili? Ako je netko spreman njih hladnokrvno ubijati, mora računati i na posljedice.

Hamas se nije pojavio s Marsa, došao je opremljen i dobro naoružan iz Pojasa Gaze. I nije se baš s te strane čula riječ osude takva bezumna čina, koji se uspoređuje s Holokaustom.

Hoće li ritualno ubijanje izraelske djece, staraca, silovanje žena donijeti slobodu, Palestincima državu? Treba jasno reći: ne će! Terorizam, bio pojedinačni, skupni ili državni, ne vodi nikamo, samo u slijepu ulicu iz koje nema izlaza.

U hrvatskoj dugogodišnjoj borbi za slobodu to se najbolje pokazalo. Bilo je onih koji su gurali Hrvate u provaliju terorizma, ali glavna struja, koju su zagovarala još braća Antun i Stjepan Radić, kao i njihovi sljedbenici, nije prihvaćala taj put, iako su bili žrtvom srpskoga terorizma, koji se najbolje očitovao u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije, 1928., ali i desetljećima nakon toga.

Ni nakon obračuna s hrvatskim proljećem 1971. Hrvati nisu dopustili sebi uletjeti u mrežu terorizma, kao što 1991., nakon gotovo stoljetnoga terora, nisu upali u zamku osvete.

Netko će reći da nije bilo primjera sličnih gesta, isticanja hrvatske zastave, kad se Hrvatska borila protiv srpskoga terorizma, ali međunarodno priznanje države Hrvatske, njezine neovisnosti i samostalnosti bilo je više od toga, jer je svijet prepoznao pravedne hrvatske težnje. Ovom prilikom vrijedi podsjeti na jednu gestu koja je imala znatan odjek. Bilo je to kada su postaju metroa francuski intelektualci naljepnicom preimenovali u Vukovarsku.

Bez empatije prema Hrvatima bili su najčešće socijalisti i ljudi lijeve orijentacije koji su bili naoružani stereotipnim obrascima iz srpske promidžbene kuhinje. Prilično su bezdušno gledali na stradanja hrvatskih ljudi, njihovu borbu za slobodu, suprotstavljanje srpskomu terorizmu. Sličnu jeku može se čuti i u slučaju terorističkoga napada na Izrael.

Beogradske su novine „Politika“ prenijele najnoviju izjavu predsjednika hrvatske države: „Izrael je izgubio moje simpatije zbog bombardiranja Gaze“ (Politika, 12. 10. 2023. u 15:31). Čitatelji lista u popratnim komentarima, na mrežnim stranicama, takvu izjavu dočekali su s velikim odobravanjem, jednostavno s oduševljenjem.

Što na to reći? Samo jedno – pametnom dosta.

Nismo pročitali proteklih dana dok su Izraelci dolazili k sebi, budili se iz šoka, zbog smrti ili otmice svojih najmilijih, da je tko izjavio: Palestinci su izgubili moje povjerenje zbog okrutnih ubojstava djece i staraca, silovanja žena, raketiranja s tisućama projektila izraelskih gradova i znatnih žrtava tog ničim izazvanoga napada itd.

Nitko normalan ne može opravdavati ubijanje djece, staraca, žena, jednom riječju civila, bilo s koje strane „fronte“ se nalazili. Ali zar „casus belli“ nije bio upravo čin koji su napravili Hamasovi teroristi.

To, naravno, ne znači da Izraelci imaju pravo u ime odmazde ubijati palestinsku djecu, starce, žene – civile. Ali imaju legitimno pravo boriti se protiv terorističke organizacije, i njezinih pripadnika, koji ne samo što su okrutno ubijali Izraelce, nego Palestince uveli u slijepu ulicu, iz koje nema izlaza. Palestinci im služe kao paravan za krvave poslove. U spomenutom napadu nije pokazana sva okrutnost samo prema Izraelcima, nego i drugim zapadnim državljanima, koji su se zatekli u Izraelu, što govori o kojem stupnju bezumlja je riječ.

Ratno pravo i međunarodne konvencije treba poštovati. Rat, požar, elementarne nepogode treba solidarno gasiti i rješavati, i tu nema riječi o simpatijama, nego o praktičnom djelovanju.

Je li hrvatski predsjednik na tome tragu? Ako možda misli da se izvješenom izraelskom zastavom izaziva one koji su ovaj petak proglasili „Danom bijesa“, treba bez kalkulacija pokazati kako se terorizma ne smijemo bojati, kao što ga se hrvatski građani, gotovo nenaoružani, nisu bojali ni 1991.

Hrvatskomu predsjedniku, opravdano ili ne, navučena je „košulja“ rusofilstva zbog izjava u svezi s Ukrajinom, sada bi još trebalo da mu zbog najnovijih izjava u svezi s izraelskom zastavom i njegovih simpatija navuku i antisemitsku. Pritom bi trebao voditi računa da se na osnovi njegovih izjava u svijetu ne bi stvorila negativna sliku o Hrvatima i Hrvatskoj, jer ne odgovara stanju stvari.

Hrvatska se mora odmaknuti od gledanja na izraelsko-palestinski sukob koji je prevladavao u vrijeme socijalizma, kad nam je servirano kako je Izrael glavni krivac za patnje i stradanja Palestinaca. Trebalo bi malo pozornije pogledati tko sve miješa karte i ne želi miran suživot Izraelaca i Palestinaca, ukratko – na redatelje, izvođače i podizvođače krvavih radova na Bliskom istoku. To se može jedino ako se izbjegne maniheističko gledanje, ako iziđemo iz ideološkoga kotla u koji nas se ponovno pokušava vratiti.

Marko Curać

hkv.hr / Hrvatsko nebo