D. Zetić/ Nagrada za životno djelo Sisačko-moslavačke županije Đuri Vidmaroviću

Nagrade za životno djelo Sisačko-moslavačke županije

Skupština Sisačko-moslavačke županije donijela je odluku da se dodijele nagrade za životno djelo sljedećim zaslužnim djelatnicima na području kulture i književnosti. U službenom izvješću čitamo:

Dobitnici Nagrade za životno djelo 2023., Sisačko-moslavačka županija

“Nagrada za životno djelo dodijeljena je, nažalost postumno, Božidaru Škofaču, slikaru rodom iz Letovanića, koji je sudjelovao u radu brojnih likovnih susreta i kolonija, bio član brojnih likovnih udruga, profesoru zemljopisa i biologije, osnivaču jedne od najvećih privatnih etnografskih zbirki u Hrvatskoj, Etno-zbirke Škofač, koja broji više od 5 000 eksponata smještenih u tri drvene hiže i zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske.

Božidar Škofač, koji je svojim umjetničkim stvaralaštvom obogatio kulturni izričaj ne samo područja općine Lekenik, nego cijele Sisačko-moslavačke županije i šire, preminuo je 19. ožujka 2023. godine.

Sinovac prof. Božidara Škofača prima Nagradu

Nagrada Sisačko-moslavačke županije za životno djelo dodijeljena je, odlukom Županijske skupštine, Đuri Vidmaroviću, književnom povjesničaru i kritičaru, koji se bavio poviješću i kulturom Hrvata u rasuću, pjesniku, prevoditelju, TV uredniku, prosvjetnom djelatniku rodom iz Piljenica, Općina Lipovljani. Đuro Vidmarović, svojevremeno predsjednik Društva hrvatskih književnika, ostavio je i dubok trag u hrvatskom političkom životu. Bio je član saborske Komisije za izradu Deklaracije o nezavisnosti RH koja je prihvaćena 8. listopada 1991. godine, bio je saborski zastupnik, izvanredni opunomoćeni veleposlanik u Ukrajini.

Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga diplomatskog kluba, Glavnog odbora Matice Hrvatske, Društva za ukrajinsku kulturu, Hrvatskoga kulturnog vijeća i Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta.

Nagrada SMŽ za iznimna postignuća u proteklom jednogodišnjem razdoblju pripada umirovljenom pukovniku Ivici Pandži Orkanu i dr. sc. Sanji Lončar, autorima monografije „Spomen-obilježja Domovinskog rata od 1991. do 1995. u Sisačko-moslavačkoj županiji“ čija je promocija održana u listopadu 2022. godine, a koja donosi pregled više od 300 spomen-obilježja na području Sisačko-moslavačke županije te svjedoči o stradanju tog kraja u Domovinskom ratu.

Nagrada SMŽ za doprinos ugledu i promidžbi Sisačko-moslavačke županije u proteklom jednogodišnjem razdoblju dodijeljena je Zakladi Marin Čilić, koja je humanitarno-sportskim događajem i sportskim aktivnostima omogućila izgradnju dva sportska terena u Petrinji i Hrvatskoj Kostajnici, koje koriste djeca i mladi s područja Banovine i Pounja, te doprinijela promidžbi Sisačko-moslavačke županije.

Što drugo kazati, već istaknuti činjenicu kako su ovogodišnje nagrade dospjele u prave ruke, odnosno, kako se popularno kaže, dodijeljene pravedno. Na žalost, veliki entuzijast, skupljač narodne kulturne etno-građe od neprocjenjive vrijednosti, u što je ugradio cijeli svoj život, sve svoje materijalne i duhovne snage, nije doživio veliko priznanje. Preostaje SMŽ skrbiti se o njegovoj ostavštini, jer ako se stručno ne zaštiti i tretira kao etno-muzej, vrlo će brzo pasti u zaborav, a njezino bogatstvo biti razvučeno i devastirano.

Ivica Pandža Orkan i dr. sc. Sanja Lončar primaju Nagradu

Pukovnik HV-a, Ivica Pandža Orkan, svojim istraživanjem Domovinskog rata, predstavljanjem javnosti snimljene građe, apelima i tekstovima, stekao je gotovo status legende. Ovoga puta, zajedno s mladom znanstvenicom dr. sc. Sanjom Lončar, nastavnicom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, autor je vrijedne monografije „Spomen-obilježja Domovinskog rata od 1991. do 1995. u Sisačko-moslavačkoj županiji“ koja donosi pregled više od 300 spomen-obilježja na području Sisačko-moslavačke županije te svjedoči o stradanju tog kraja u Domovinskom ratu.

Gospođa Čilić prima Nagradu u ime „Zaklade Marin Čilić”

Sve nas je oduševila supruga proslavljenog tenisača Marina Čilića koja je skromno i samozatajno primila u ime Zaklade Marin Čilić Nagradu SMŽ za doprinos ugledu i promidžbi Sisačko-moslavačke županije u proteklom jednogodišnjem razdoblju. Nagrada je Zakladi dodijeljena, a sredstva su „omogućila izgradnju dva sportska terena u Petrinji i Hrvatskoj Kostajnici, koje koriste djeca i mladi s područja Banovine i Pounja, te doprinijela promidžbi Sisačko-moslavačke županije.“ Velika gesta velikog športaša i velikog čovjeka.

Đuro Vidmarović

Ljubitelje književnosti obradovala je nagrada dodijeljena književniku Đuri Vidmaroviću (r. 1947. u Piljenicama, Općina Lipovljani), kako stoji u obrazloženju „književnom povjesničaru i kritičaru, koji se bavio poviješću i kulturom Hrvata u rasuću, pjesniku, prevoditelju, TV uredniku, prosvjetnom djelatniku rodom iz Piljenica, Općina Lipovljani“. U nastavku stoji: „ Đuro Vidmarović, svojevremeno predsjednik Društva hrvatskih književnika, ostavio je i dubok trag u hrvatskom političkom životu. Bio je član saborske Komisije za izradu Deklaracije o nezavisnosti RH koja je prihvaćena 8. listopada 1991. godine, bio je saborski zastupnik, izvanredni opunomoćeni veleposlanik u Ukrajini.

Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga diplomatskog kluba, Glavnog odbora Matice Hrvatske, Društva za ukrajinsku kulturu, Hrvatskoga kulturnog vijeća i Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta“.

Đuro Vidmarović između župana Ivana Celjaka i predsjednika Skupštine SMŽ, Mate Fofića. Do njega pukovnik Ivica Pandža Orkan

Ovako širok dijapazon djelatnosti nije čest slučaj među našim ljudima od pera. Bio je cijenjeni gimnazijski profesor, jedan od Tuđmanovih suradnika iz vremena barakaša, saborski zastupnik prvog i drugog saziva, zastupnik Hrvatskog državnog sabora u Gornjem domu Skupštine SERJ do prekida državno-pravnih sveza, jedan od koautora dokumenta koji je Sabor prihvatio 8. listopada 2021., čime je Republika Hrvatska i de iure postala samostalni i neovisni državno-pravni subjekt, odnosno slobodna i neovisna država nakon tisućljetne podložnosti tuđim vladarima, njihovim narodima, a k tome razbijena u više državno-pravnih entiteta. Tko to danas zna? Nakon toga prihvaća predsjednikovu odluku glede detaširanja na mjesto izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika RH u Ukrajini. Nakon završetka mandata umire predsjednik, a na izborima 2000. pobjeđuje lijevo-liberalna oporba koja počinje s bjesomučnom detuđmanizacijom. Cijeli diplomatski korpus koji je mučno stvaran tijekom razdoblja od 1991. do 2000. bio je otpušten, a ljudi poniženi, degradirani i obezvrijeđeni. Vidmarović koristi mogućnost odlaska u mirovini kako bi izbjegao Canossu pred novim ministrom vanjskih poslova i predsjednikom. S velikim političkim i diplomatskim iskustvom povlači se s 55 godina u mirovinu i posvećuje književnosti. Time nastavlja svoj književni rad koji je započeo još 1972,. godine. Ponovo pokazuje zavidnu radnu energiju i kreativnost. Piše brojne knjige o našem etničkom rasuću, književne kritike, književne polemike, vlastitu prozu i poeziju. Drži brojna predavanja, neumorno piše članke, prikaze, eseje, obavijesti etc. u mnogim domaćim i inozemnim časopisima i glasilima, sudjeluje u TV emisijama, a posljednje četiri godine samostalno uređuje i vodi, sada već kultnu emisiju o književnosti kršćanskog nadahnuća, na Laudato TV, pod naslovom „Susret u Riječi”. Od 2018.do 2021. izabran je na dužnost predsjednika Društva hrvatskih književnika. Malo se zna kako je u vrijeme epidemije korona-virusa i velikog potresa u Zagrebu, s onoliko sredstava s kojima je Društvo raspolagalo, organizirao s najbližim suradnicima obnovu potresom razrušenih radnih prostorija DHK-a. Da je čekao na državni raspored i promjene ministara i prioriteta, obnove još bilo ne bi, što bi za Društvo bilo pogubno.

Vidmarović je iznimka među književnicima i po tome što je ostao tijesno povezan sa svojim zavičajem. Pratio je i popularizirao sve oblike književnog stvaralaštva u zapadnoj Slavoniji. U rodnome selu Piljenicama, na rubu Lonjskog polja, utjelovio je književne susrete pored rijeke Pakre, pod naslovom „Rijeka, šuma, nebo“. Sudjelovao je u radu Lipovljanskih susreta nacionalnih manjina, a o Ukrajini i ukrajinsko-hrvatskim kulturnim i književnim vezama objavio je tri knjige i dvije knjige prijevoda.

Vidmarović je zahvalio na Nagradama vrlo poticajnim govorom

Za upoznavanje sa židovskom kulturom preveo je (zajedno s Jelenom Zaričnajom-Jindra) antologiju suvremene židovske poezije na ivritu, pod naslovom „55 suvremenih židovskih pjesnika“. Gradišćanskim Hrvatima posvetio je skoro 40 godina života. Rezultat je nekoliko knjiga, među koja je i stručno neupitna biografija o Jurici Čenaru. Najvećeg pjesnika Hrvata u Mađarskoj, Josipa Gujaša-Đuretina ubaštinio je u sjajnoj monografiji, objavivši sve njegove pjesme u izvorniku. I tako dalje. Bibliografija radova Đure Vidmarovića je velika.

Konačno, kao predsjednik DHK inicirao je osnivanje Ogranka DHK za Sisačko-moslavačku županiju koju vodi pjesnik Siniša Matasović. Ogranak je u cijelosti ostvario razloge svoga postojanja.

Vidmarović sa svojim kolegama i kolegicama iz Ogranka DHK za Sisačko-moslavačku županiju

Prije županijske, Vidmarović je počašćen Nagradom za životno djelo Grada Novske i Općine Lipovljani, a prije toga posebnim priznanjem Općine Rešetari za doprinos Rešetaračkim književnim susretima. Premda to ne ističe, izabran je i u Slavensku akademiju znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Kijevu. Zbog odnosa Rusije prema Ukrajini ova će znanstveno-književno-diplomatska ustanova biti ugašena.

Ograničenje prostora ne dopušta mi navesti sve što je Vidmarović učinio i čini za hrvatsko rasuće i hrvatske manjine. Bitna oznaka njegova rada je samozatajnost: uvijek je afirmirao druge, i to manje značajne ili zanemarene, pa i politički proskribirane autore, daleko više nego sebe i svoj rad. Za naše manjine učinio je gotovo koliko jedan institut. Za Vidmarovića sam negdje pročitao kako je on inokosni institut za proučavanje i ubaštinjavanje hrvatskih manjina i njihova povijesnoga duhovnoga stvaralaštva.

Vidmarović je zahvalio u ime nagrađenih. Bio je simpatično zbunjen i uzbuđen, ali je održao kraći, ali mudar i duhovit govor.

Treba naglasiti kako su dodjeli ovih nagrada nazočili premijer Andrej Plenković, dopredsjednici Vlade, general Medved i ministar obnove Bačić, ministar vanjskih poslova dr.sc. Gordan Grlić-Radman, ministar za socijalna pitanja Marin Pilepić, biskup sisački dr. sc. Vlado Košić, nekoliko saborskih zastupnika, lijepi broj visokih vladinih dužnosnika, župana, dožupana, načelnika i članova Generalskog zbora, mnogo uglednih mještana iz Siska i Županije.

Zbog svega rečenog, Skupština SMŽ, gospodin župan Ivan Celjak, kao i svi predlagači, ove godine nisu pogriješili s nagradama za životno djelo. Bravo! Nagrađene, odnosno njihove zasluge, ne smijemo zaboraviti.

Dražen Zetić

hkv.hr / Hrvatsko nebo