U očekivanju presude : Podlistak o generalu Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu (XXIV.)

Kao dvadeset i četvrti prilog u podlistku o Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu donosimo pismo predsjednika RH Franje Tuđmana predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću i predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosna Mati Bobanu, a donosimo i Sporazum o prekidu neprijateljstva u Bosni i Hercegovini zaključen između generala Milivoja Petkovića i generala Sefera Halilovića. Prilažemo i Izetbegovićevo povlačenje pristanku na Owen-Stoltenbergov plan. (hkv)

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman: Poruka predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću i predsjedniku HZ HB Mati Bobanu (Zagreb, 10. 5. 1993.)

“Do krajnosti uznemiren i zabrinut zbog ponovnog produbljivanja sukoba između Hrvata i Muslimana u dijelovima BiH” predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman poslao je danas, kako je priopćeno iz Ureda Predsjednika Republike, predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću i predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosna Mati Bobanu sljedeću poruku: “Nakon temeljitih i otvorenih razgovora u noći 24/25. travnja 1993. potpisali ste u Zagrebu Zajedničku izjavu o uklanjanju nesporazuma između Hrvata i Muslimana u BiH i o stvaranju zajedničkih zapovjedništava Armije BiH i HVO, što su potpisali i vama podređeni generali Sefer Halilović i Milivoj Petković. Taj vaš sporazum supotpisao sam kao svjedok u prisutnosti supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji lorda Davida Owena.

Prvih dana nakon potpisa ove izjave doista je došlo do smirivanja sukoba, no oni odnedavno ponovno poprimaju zabrinjavajuće razmjere, koji ako se nastave mogu izazvati tragične posljedice po oba naroda, a biti od koristi samo srpskom agresoru. Hrvatska je od tada, sa svoje strane, u nastojanju da se sukobi spriječe već poduzela neke korake: 1. Hrvatski Sabor uputio je u BiH višestranačku parlamentarnu delegaciju, kojoj još uvijek nije omogućeno da posjeti krizna žarišta. 2. Prigodom mojeg nedavnog posjeta Turskoj postigli smo sporazum da uputimo u BiH zajedničku vladinu hrvatsko-tursku delegaciju koja će od sljedećih dana u misiji dobre volje raditi na smirivanju sukoba i uspostavi povjerenja. 3. Jučer, 9. svibnja 1993. suglasio sam se s gospodinom Šefkom Omerbašićem, predsjednikom Mešihata Islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju, da pođe s grupom hrvatskih djelatnika u BiH također sa zadaćom djelovanja na uspostavi mira i suradnje između Hrvata i Muslimana.

Podsjećam vas i na sporazume o suradnji između Hrvatske i BiH koje smo potpisali u Zagrebu 21. srpnja 1992. i u New Yorku 21. rujna 1992. a u kojima smo usuglasili gledišta u odnosu na borbu protiv srpskog agresora potpomognutog od SR Jugoslavije. Najoštrije osuđujem oružane sukobe između Hrvata i Muslimana u BiH bez obzira na to tko ih je prouzročio. Pozivam vas da učinite sve da ti sukobi odmah prestanu, da se osigura suradnja između muslimanskih i hrvatskih oružanih postrojbi odnosno Armije BiH i HVO u zajedničkoj borbi protiv srpskog agresora i u stvaranju preduvjeta da mirotvorna akcija svjetske zajednice bude moguća i uspješna.

Posebno pozivam sve Muslimane kojima smo tijekom agresije pružili u Hrvatskoj zaštitu i utočište da utječu na svoje sunarodnjake da se suzdrže od sukoba s Hrvatima i da se osigura suradnja. Pozivam također i sve Hrvate u BiH da ne nasjedaju provokacijama i da učine sve da se izbjegne ovaj štetan sukob. Još jednom vas pozivam da odmah naredite svim svojim zapovjednicima i postrojbama, da neodložno prekinu sve sukobe i započnu suradnju u duhu već potpisanih sporazuma i izjava”, stoji u poruci koju je dr. Franjo Tuđman poslao Aliji Izetbegoviću i Mati Bobanu.

Sporazum o prekidu neprijateljstva u Bosni i Hercegovini zaključen između generala Milivoja Petkovića i generala Sefera Halilovića (12. 5. 1993.) – tekst sporazuma

Ponovno potvrđujući svoju volju da se uspostavi mir na teritoriju Bosne i Hercegovine; Ponovno potvrđujući da sve osobe i njihova imovina neće biti izložene oružanim napadima ili bilo kojim neprijateljskim djelovanjima; Ponovno potvrđujući da su Ženevska konvencija od 12. kolovoza 1949. i protokol dodani Ženevskoj konvenciji od 12. kolovoza 1949. u vezi sa zaštitom žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol 1) u potpunosti primjenjivi u sukobu u Bosni i Hercegovini; složili su se o sljedećem:

Članak 1. Sloboda kretanja Apsolutna sloboda kretanja će se ponovno uspostaviti i bit će garantirana ne samo za UNPROFOR, Europsku promatračku misiju i humanitarne agencije, nego i za svu logističku opskrbu za i konvoje za opskrbu obiju strana na svim cestama, a posebno na cestama; 1. Metković-Mostar-Jablanica-Konjic-Pazarić-Tarčin-Kiseljak-Visoko-Tuzla i 2. Posušje-Prozor-Gornji Vakuf-Travnik-Zenica-Vitez-Busovača Sloboda kretanja će također biti zagarantirana civilima da putuju kroz cijelu zemlju. Jedino će civilna policija održavati kontrolu cesta. Mješovite jedinice policije uz pomoć Civilne policije Ujedinjenih naroda uspostavit će kontrolne punktove i patrole na cestama. Vojne postrojbe neće provoditi nikakvu kontrolu. Na privremnoj osnovi sve do implementacije Vance-Owenova plana te će mješovite jedinice biti uspsotavljene u Mostaru, Travniku i Zenici, nakon sporazuma između postojećih snaga policije.

Članak 2. Raspoređivanje UNPROFOR-a Jedna četa španjolskog bataljuna bit će raspoređena i smještena u Mostaru. Četa će biti raspoređena na obje strane rijeke Neretve. Raspoređivanje će početi u 18 sati 12. svibnja 1993. Četa koja je raspoređena u Jablanici nastavit će patrolirati cestom Jablanica-Tarčin, JablanicaKostajnica i početi s patroliranjem na relaciji Ostrožac Trusina-Seonica-Vrci. Britanski bataljun će nastaviti patrolirati cestom Jablanica-Prozor-Gornji Vakuf. ∗ IZVOR: Večernji list, 13. 5. 1993.

Članak 3. Povlačenje oružanih snaga U Mostaru, sve će se sve vojne postrojbe/jedinice povući i ostati u svojim vojarnama nakon raspoređivanja UNPROFOR-a, do 12 sati 13. svibnja. U području Kostajnice i Konjica postrojbe HVO će se razmjestiti u nekoliko sela u području označenom na priloženoj mapi. Armija Bosne i Hercegovine će se povući sa toga prostora.

Članak 4. Oslobađanje zatvorenika Obje strane su suglasne da se odmah bezuvjetno oslobode svi civilni zatvorenici, a njihovo oslobađanje bit će u potpunosti završeno 13. svibnja 1993. Nakon toga će uslijediti zamjena svih ratnih zarobljenika. Lista svih ratnih zarobljenika će biti predočena Međunarodnom komitetu Crvenog križa najkasnije do 12 sati 13. svibnja 1993.

Članak 5. Povratak raseljenih osoba Obje strane će u potpunosti pomoći povratak raseljenih osoba na svoja imanja ili svoje domove. Obje strane također jamče sigurnost raseljenim osobama.

Članak 6. Sva će se sporna pitanja razriješiti pregovorima obiju strana u prisutnosti UNPROFOR-a i Europske promatračke misije. potpisani: Gen. Sefer Halilović, Gen. Milivoj Petković svjedoci: Gen. potp. Philippe Morillon, predstavnik UNPROFOR-a Ambasador Jean-Pierre Thebault, predstavnik Europske promatračke misije.

Vojni zapovjednici triju strana u BiH: “Generalni sporazum o prestanku sukoba u Bosni i Hercegovini” (Sarajevo, 15. 6. 1993.)∗ Tekst Generalnog sporazuma o prestanku sukoba u Bosni i Hercegovini od 15. juna/lipnja 1993.

DOLJE POTPISANI PREDSTAVNICI STRANA. Razmatrajući odluke Savjeta Bezbjednosti Ujedinjenih Nacija koje se tiču bivše Jugoslavije, posebno rezolucije 824 i 836 (1993), i sve ostale relevantne rezolucije. Dalje priznavajući hitnost trenutne situacije i želeći da okončaju konflikt u Bosni i Hercegovini bez daljeg odlaganja, DOGOVORILI SU se sljedeće:

Član I Prestanak neprijateljstava 1. Počevši od 1200 sati 18. juna/lipnja 1993.godine, sve tri Strane će izdati pisane naredbe svojim snagama o prestanku vatre i zamrzavanju vojnih aktivnosti, uključujući vojne pokrete, razvoj jedinica i dalju fortifikaciju.

2. Svaka Strana će obezbjediti da ovakve naredbe budu potpisane od strane glavno-komandujućeg vojske te Strane, Ovakve naredbe će dostaviti ovlašteni predstavnici glavnokomandujućeg lično komandantima brigada.

3. Strane će pružiti UNPROFOR-u svoju punu saradnju u nadgledanju prestanka neprijateljstava. Nadalje, svaki komandant brigade svake Strane pripremiće dnevni izvještaj svom glavnokomandujućem koji će sadržavati sve detalje o vojnoj situaciji i naporima da se prestanak neprijateljstava sprovede u djelo. Sve strane moraju smjesta prijaviti UNPROFOR-u kršenja prekida vatre.

4. Sve rasprave o prestanku neprijateljstava i drugim stvarima biće vodjene na Mješovitoj vojnoj radnoj grupi. Strane se slažu da za hitne stvari (po ocjeni UNPROFOR-a), imaju ovlaštene predstavnike koji su na raspolaganju 24 sata dnevno.

5. Na Mješovitoj vojnoj radnoj grupi u nastavku diskusije biće raspravljene, na što praktičniji način, odluke o vremenu i mjerama za razdvajanje snaga. Član II Osnovne odredbe 1. Generalni sporazum uključuje odredbe o prestanku neprijateljstava sadržane u Članu I i osnovne odredbe sadržane u ovom članu. Sve odredbe Generalnog sporazuma su u pravnoj vezi. 2. Sve Strane garantuju svoju punu podršku Generalnom sporazumu. Bilo kakvo ometanje sporovodjenja u djelo bilo koje odredbe od bilo koje Strane biće ocijenjeno kao kršenje Generalnog sporazuma.  (IZVOR: HDA, Registrator: IZM PROZOR 4722.)

Vojni zapovjednici triju strana u BiH na sastanku održanom pod predsjedavanjem zapovjednika UNPROFOR-a Larsa-Erica Wahlgrena, na sarajevskom aerodromu 15. 6. 1993. potpisali su sporazum o prekidu vatre i zaustavljanju sukoba u BiH 3. Strane priznaju da ukoliko UNPROFOR-u ne obezbijede slobodu kretanja, ili ukoliko ne ispoštuju slovo i duh ovog sporazuma, razmještanje snaga UNPROFOR-a, njihova sigurnost i operacije će biti direktno ugrožene. 4. Sve Strane priznaju da su pod obavezom, izmedju ostalog: (a) uslovima svih prijašnjih potpisanih sporazuma, ukoliko sve tri strane u prisustvu UNPROFOR-a ne odrede da te odredbe više nisu primjenjive; (b) uslovima ženevskih konvencija od 12. avgusta 1949. i Dodatnim protokolima, kao i drugim instrumentima ratnog prava i zaštitom ljudskih prava; (c) da dozvole dostavljanje humanitarne pomoći i slobodu kretanja predstavnicima medjunarodnih humanitarnih organizacija uz uobičajene mjere kontrole; (d) onemogućavanja korištenja vode, gasa i struje kao oružja i potvrdno podržavaju napore da se oprave i održavaju objekti koji omogućavaju snabdijevanje vodom, gasom i strujom. (e) da dostave drugim Stranama spiskove sa svim ratnim zarobljenicima i poginulim koji se nalaze u njihovoj vlasti, kao i njihove lokacije. 5. Strane su saglasne da nastave pregovore, pod pokroviteljstvom UNPROFOR-a, u namjeri da riješe krizu.

Ovaj Generalni sporazum stupa na snagu danom potpisivanja i ostaje na snazi do odluke sve tri strane u prisustvu UNPROFOR-a.. SAČINJENO NA Sarajevskom aerodromu 15.juna/lipnja 1993,godine u prisustvu UNPROFOR-a. POTPISNICI: General potpukovnik Ratko Mladić General Rasim Delić General Milivoj Petković SVJEDOCI UNPROFOR-a: General potpukovnik Lars-Eric Wahlgren’ Zapovjednik snaga Cedric Thornberry Zamjenik šefa misije General potpukovnik Philippe Morillon, Zapovjednik UNPROFOR-a za BiH.

Owen-Stoltenbergov plan: Predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović povlači svoje “da” (Ženeva, 31. 7. 1993.)

Izetbegović povlači svoje “da” Owen-Stoltenbergovu planu Predsjednik predsjeništva BiH, i čelnik muslimanskog izaslanstva na ženevskim pregovorima, Alija Izetbegović povukao je danas svoje prihvatanje mirovnog plana kojim bi se u BiH stvorila “unija” triju republika. Izetbegović je u petak izjavio da prihvaća plan, no potom je uputio pismo mirovnim posrednicima u kojem traži jamstva da će “unija” imati sve atribute države. Izetbegović je u pismu mirovnim posrednicima lordu Owenu i Thorvaldu Stoltenbergu naglasio kako njegovi savjetnici vjeruju da tekst plana ostavlja nedoumice glede pravnog statusa nove “unije”.

Njegov pravni savjetnik, profesor Francis Boyle sa sveučilišta Illinois, rekao je novinarima da sporazum, kakav je sada, nije prihvatljiv jer dovodi u pitanje kontinuirano članstvo BiH u Ujedinjenim narodima. Boyle je istaknuo da je razgovorao sa pravnim savjetnikom supredsjedatelja Paulom Szaszom, koji mu je potvrdio ova strahovanja. Prema njegovim riječima Szasz je “jasno dao do znanja da je svrha Owen-Stoltenbergovog plana podijeliti republiku Bosnu i Hercegovinu na tri neovisne države”. Boyle je kazao da odgovor supredsjedatelja Izetbegoviću, u kojem se kaže da će “unija” biti članica UN, “ne vrijedi ni papira na kojem je napisan”.

“Ako nemamo jamstva Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine, naša je neovisna egzistencija ugrožena”, dodao je. Usprkos sporenjima, Izetbegović je nastavio pregovore s Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom o zemljovidima kojima bi se odredio teritorij svake od triju republika. Diplomati iz krugova Ženevske konferencije izjavljuju da se rasprave kreću ka podjeli koja bi Srbima dala oko polovicu teritorija, Muslimanima 29 posto uključujući i glavne industrijske centre koje sada nadziru, i Hrvatima 21 posto.

hkv/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo