Damir Pešorda: Kušćevićeve kušnje

Udario zvizdan, a ljeto nekako još ne počinje. Ja još radim, a rade i političari. Od Nerežišća i Svetog Martina na Muri, preko Zagreba do Bruxellesa radi se punom parom. U dobra stara vremena, a takva su sva vremena kada prođu, s početkom ljeta sve bi se ozbiljne aktivnosti svele na minimum, a pošten bi se svijet prepustio čarima ljeta. Političari bi također uzeli podužu stanku, ta i oni su sami sebe držali poštenim svijetom. Novinari su to razdoblje nazivali sezonom kiselih krastavaca i pisali o koječemu jer se ništa važno nije događalo. Sad nemaju tih problema, cijelu godinu pišu o koječemu. Stoga nije ni čudo što pod naslovom Veliki gubitak u obitelji Jelene veljače možemo čitati o tomu kako je Veljača dala eutanazirati psa jer je bio star te da je taj rastanak bio jako bolan. Ne zna se je li joj Plenković izrazio sućut.

  Ovog ljeta političke igre ne jenjavaju. Okršaji se ne odgađaju za vruću političku jesen, nego se vruće ljeto čini još vrućim. Sastali se HNS-ovci u Svetom Martinu na Muri i dali ultimatum Plenkoviću: Kuščević mora otići jer je zlorabio politički utjecaj radi stjecanja osobne koristi. Cinici bi na to primijetili: Što će ti utjecaj ako ga nećeš zloupotrijebiti!? Plenković je iz Bruxellesa odmah odgovorio: ”Organski ne podnosim ultimatume.” Što god mislili o Plenkoviću, mora mu se priznati da je tri Mostova ministra vrhunski otpirio  kad su ono svojedobno probali sjediti na dvije stolice, to jest istodobno biti u Vladi i biti oporba. Baš me zanima hoće li ovaj put Plenković stvar riješiti na isti način. Učini li to, skidam mu kapu koliko god se ne slagao s njegovom politikom.

   Naime, nenormalno je da stranka čiji se samostalni rejting kreće negdje oko razine statističke pogrješke ucjenjuje stranku koja je na svim dosadašnjim izborima pojedinačno odnijela najviše glasova, čak i onda kada je gubila izbore. Osobito ako se uzme u obzir da je HNS i dosada od HDZ-a ultimativno tražio i dobivao ideološke i kadrovske ustupke. No, pustimo sad to, vratimo se Kuščeviću. Čovjek, objektivno gledano, nije radio ništa što ne rade gotovo svi hrvatski političari. Ma, strada na pravdi Boga! Samo zato što je zaboravio unijeti kuću u katastar i što mu žena ima nos za biznis.

   Dobar je poduzetnik onaj koji zna u što treba ulagati. Neznalice i snobovi misle da najbolje ulagati u tzv. IT sektor. Kuščevićeva supruga je intuicijom punokrvnog poduzetnika osjetila da treba ulagati u pašnjake i isplatilo joj se. Tako čitamo naslov u jednim dnevnim novinama:  ”Ministrova supruga kupila pašnjake za 60.000 kuna, a onda je pola tog zemljišta prodala za 1,5 milijun kuna.” U novinama također piše da joj i neprodani dio vrijedi barem milijun i tristo tisuća kuna. Lijepo, uložiš šezdeset tisuća, a zaradiš gotovo tri milijuna, to se zove posao! I sad bi Kuščević, revan brojitelj potpisa za referendum i uzoran katolik, morao ispaštati samo zato što ima suprugu talentiranu za biznis.

  No, šalu na stranu, Kuščevićev je slučaj poučan i gotovo tužan. Na nacionalnu političku scenu stupio je s kršćanskim pozdravom ”Hvaljen Isus i Marija”, konzervativnoj, katoličkoj većini zamjerio se pristajanjem uz Istanbulsku konvenciju i onemogućavanjem referenduma za pravedniji izborni sustav, a na koncu svi su izgledi da će otići potuljen zbog sumnje u korupciju i lopovluk. Ako ga Plenković ovaj put i zaštiti, ispast će na prvoj sljedećoj krivini. Svejedno, ostat će mu njegovi pašnjaci, kao i Čobankoviću vinogradi svojedobno. Njegov primjer pokazatelj je da je već dulje vrijeme na hrvatskoj političko-medijskoj sceni svojevrsni uhodani obrazac ”odrađivanja” HDZ-ovih ministara.  

   Taj obrazac služi za potpunu eliminaciju s pozicije, kao npr. u slučajevima Mije Crnoje, Tomislava Karamarka, Pave Barišića i Martine Dalić, ili pak slabljenje kroz medijsku harangu, često do razine potpune paralize i onemogućavanja. Taj tretman su u ovoj Vladi prolazili ili prolaze: Tomislav Tolušić, Milan Kujundžić, Damir Krstičević,  Goran Marić i sada Kuščević. Zanimljivo je primijetiti da nitko od onih koji se ozbiljno na meti hrvatskih medija nema lijevi background, ni osobni ni obiteljski. Zanimljivo je također i da su Plenković, Božinović, Pejčinović Burić, Obuljen Koržinek i Bošnjaković čisti kao sunce.   

  Tako da mi skoro dođe žao nesretnoga Lovre što je dušu prodao vragu za pašnjak, ma koliko pašnjaku u međuvremenu porasla cijena. On je s tom facom provincijskog lukavca i ”Hvaljen Isus i Marija” na ustima nekako bio predodređen da bude primjer ”nepoštenog i bahatog hadezeovca”. A i ne sviđa mi se to sve skupa, kao da neki zakulisni lutkari opet stvari okreću u neočekivanom smjeru, mute vodu i nanovo miješaju karte. Već neko je vrijeme bilo jasno da se Plenkovićeva era polako primiče kraju i da dolazi vrijeme kada će HDZ biti prisiljen da sa SDP-om uđe u veliku koaliciju ili da počne respektirati opoziciju s desna, pa možda s njom i surađivati. Takvi bi procesi, mislim, samo koristili Hrvatskoj.

  Međutim, kako stvari sada stoje, moglo bi doći do nekih nepredviđenih događaja. Primjerice, mogao bi Plenković zapaliti  u Bruxelles, a obezglavljeni i kompromitirani HDZ na prijevremenim izborima vlast predati ljevici. Mogla bi na pričuvni položaj pobjeći predsjednica, a Plenkovićev HDZ pod Šeksovim utjecajem iz pozadine zdušno pomoći Milanoviću da pobjedi na izborima… U svakom slučaju, čeka nas vruće ljeto, i to ne samo zbog zvizdana. 

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo