Protekla je godina od smrti pokretača i urednika „Hrvatskog neba“ Darka Darana Bašića (2. svibnja 2023. – 2. svibnja 2024.)
Vrijeme:8 min, 2 sec
Upravo se navršava prva godina otkako nas je napustio pokretač i glavni urednik portala Hrvatsko nebo, hrvatski branitelj i ratni vojni invalid Darko Daran Bašić. Umro je u noći s prvoga na drugi svibnja, u ranim satima 2. svibnja 2023., u 61. godini života, u svom stanu u Mostaru, gdje je u krugu obitelji proveo posljednje godine života. Za njim je ostala udovica Ika i tri odrasle kćeri: Kristina, Ljubica i Marija; one su uložile mnogo truda i ustrajnosti u nastojanjima da mu produže i olakšaju život, radom, njegom i bdijenjem te s aparatima za pomoć pri disanju i drugim medicinskim pomagalima. Unatoč tešku zdravstvenom stanju, Bašić je do posljednjeg trenutka ulagao velik trud u održavanje, uređivanje, administriranje i promicanje portala, kojemu je kao javnom izrazu svoje vitalnosti i ustrajnosti, svoga hrvatskog domoljublja i težnje za pravdom i istinom posvetio posljednjih sedam godina života. Daran, kako su ga svi zvali, umro je nakon višegodišnje teške i iscrpljujuće plućne bolesti, koja je svakako i posljedica ratnih tegoba iz rata, u kojem je sudjelovao kao dragovoljac u postrojbama Hrvatskoga vijeća obrane (HVO).
Rođen je 9. lipnja 1962. u Goraždu. Gimnaziju je završio u Jablanici. Vozački ispit položio je u prometnoj (saobraćajnoj) školi u Jablanici te se zaposlio i radio u tamošnjoj „Špediciji“. Nakon toga, a prije Domovinskog rata, radio je kao vozač u „Granitu“. S ocem Franjom radio je u njihovoj tvrtki, koja se bavila prodajom pića na veliko. Znatnu imovinu koju je imala u obliku četiriju vozila i ostaloga obitelj je darovala za potrebe HVO-a.
U ratu priključio se Trećoj bojni „Mijat Tomić“ iz Jablanice, a poslije toga Drugoj gardijskoj brigadi iz Mostara. Kao vojnik sudjelovao je u brojnim vojnim akcijama u Bosni i Hercegovini, pa tako i u završnim operacijama tijeka i nastavka „Oluje“ odnosno „Ljeta“, kada je sa svojom postrojbom došao do nadomak Banje Luke. Poslije rata, do svoje bolesti, radio je kao kamenoklesar na Širokom Brijegu i drugdje. Za sudjelovanje u Domovinskom ratu u postrojbama HVO-a primio je visoka odličja i priznanja: Spomenicu Domovinskog rata i medalju Ljeto i Oluja. Imao je status hrvatskoga ratnog vojnog invalita (HRVI) od 1996. Ali tek je potkraj života uspio, svladavši brojne birokratske zaprjeke i institucionalne otpore, ishoditi, temeljem prethodne sudske presude, simboličku invalidninu; mirovinu nije imao.
Loše i neizlječivo zdravstveno stanje onemogućilo mu je obavljanje težih fizičkih poslova, a financijska oskudica teško ga je opterećivala, no uz pomoć požrtvovnih članova obitelji te nekih prijatelja i podupiratelja portala uspio je nabaviti aparate i pribavljati lijekove nužne za ostanak na životu, koji mu je više puta visio o koncu.
Početkom drugog desetljeća ovog stoljeća angažirao se kao urednik ili suradnik na nekim našim portalima, posebice u „Kamenjaru“ i „Dragovoljcu“, no godine 2016. odlučio se pokrenuti vlastiti portal, nazvavši ga „Hrvatsko nebo“. U taj napor uložio je mnogo truda te je uz potporu nekih prijatelja, među kojima je bio i Ilija Vincetić, ratni brigadni general rodom iz Bosanske Posavine, uspio gotovo bez ikakvih sredstava osim onih nužnih za tehničke troškove okupiti ekipu kolumnista i suradnika. Uz dokumentarne i komentatorske priloge I. Vincetića i drugih kolumnista i komentatora, popularnost portala rasla je, a na Facebooku je „Hrvatsko nebo“ privukli više od 12.000 pratitelja. No tada je najednom, zbog nekih objava u kojima se spominjala i citiralo generala Slobodana Praljka, stranica na Facebooku bila u cijelosti izbrisana. Moralo se krenuti iznova, budući da je sve manje ljudi pratilo portale izravno, a sve se više njih naviknulo pratiti isključivo objave na Facebooku. Do smrti je uz pomoć suradnika uspio podignuti broj pratitelja portala do blizu šest tisuća, a održavao je i svoju i još neke druge stranice odnosno postove s većim brojem pratitelja.
Iako je najviše vremena i energije trošio na odabiranje i uređivanje te na naporne poslove postavljanja tekstova, fotografija, video-snimaka i dokumenta na portal, odnosno na održavanje portala, povremeno je objavljivao i autorske tekstove, većinom takve u kojima je donosio dokumentarnu građu o ratu, posebice o ratnim postrojbama, o stradanjima Hrvata, o haaškim sudskim procesima i političkim temama te o dotad, a i sada, premalo poznatim ili prešućivanim i poricanim zločinima postrojbi i pripadnika Armije BiH nad Hrvatima odnosno katolicima. Posljednji tekst koji je kao autor potpisao objavio je 2. travnja prošle godine, pod naslovom „Darko Daran Bašić: Milatović pobijedio Đukanovića – Crna Gora odlučila prihvatiti prevlast Srbije“.
Ukupno je Daranovih potpisanih tekstova i dokumentarnih priloga ostalo u memoriji portala više od 340 (neki su objavljeni po dva-tri puta ili kompilirani), uz mnoge vijesti i novinarske prikaze, koji se ne potpisuju.
Daran je razobličavao razne “mudrace” koji su smatrali da je u BiH odnosno prema BiH vođena pogrješna politika iz Zagreba, koji su tvrdili da je HR Herceg-Bosna bila politički promašaj i iznosili slične nebuloze. Iznimno je cijenio i argumentirano branio politiku Franje Tuđmana i Gojka Šuška na dobrobit hrvatskog naroda u BiH, naravno i Tuđmanovu politiku i djelo u samoj Hrvatskoj. Bio je kritičan prema onima koji su vladali Hrvatskom poslije Tuđmana, a znao je u svojim komentarima biti vrlo oštar i prema vlastodršcima u Zagrebu i prema onima u Sarajevu.
Njegov najveći interes bio je u raskrinkavanju ne samo velikosrpske agresije i komunističke demagogije te žalosnih današnjih unutarnjopolitičkih prilika u Hrvatskoj i BiH, nego osobito bošnjačke političke dvoličnosti, lažljivosti, prešućivanja vlastitih zločina, optuživanja hrvatskog naroda za „UZP“ i krivotvorenja najnovije povijesti na štetu Hrvata, a donekle i samih Srba. U tom smislu karakteristični su ovi njegovi prilozi:
ISTINA O SPAŠAVANJU BIHAĆA Dokumenti koji pokazuju od koga je Dudaković tražio pomoć
Daran Darko Bašić: Surovi zločin bošnjačke Armije BiH nad Hrvatima u Grabovici 8/9. rujna 1993.
Udruženi zločinački pothvat dijeljenja BiH Bakirova babe Alije – dokumenti
U svom uredničkom i novinarskom radu Daran se nije okretao kako vjetar puše, nego je kao pravi kremen-značaj zaostao iz prijašnjih vremena hrabro i neumorno na portalu iznosio i objavljivao sadržaje u kojima je razotkrivao prešućivane istine o Domovinskom ratu, o novijoj povijesti hrvatskog naroda i odlučno bio na braniku hrvatskih prava, sloboda i interesa te općeljudskih i kršćanskih vrijednosti. Osobno od toga nije imao nikakve koristi, naprotiv, samo je ’zasluživao’ svakodnevni napor od nula do 24 sata, nerijetko i nerazumijevanja i otpore. Sve to bilo je dodatno otežano stalnim problemima s bolovima i respiratornim teškoćama te ograničenim mogućnostima kretanja.
U Daranovu trudu novinarskim su ga prilozima te uredničkom, tehničkom i financijskom pomoći ohrabrivali i podupirali malobrojni prijatelji i suradnici iz Herceg-Bosne, Hrvatske i iseljeništva, koji su cijenili njegov nesebičan, plemenit napor i bili spremni povremeno davati svoje doprinose. Jedan od posljednjih napora i pothvata koji je prije smrti poduzeo bilo je osnivanje Udruge „Hrvatsko nebo“, kao službenog nakladnika portala. Darana je kao urednik portala i predsjednik te udruge naslijedio njegov ratni sudrug, Slavko Mišo Bojčić, također iz Mostara, rodom s konjičko-jablaničkog područja.
U drugoj fazi urednikovanja pridružila se, na proljeće 2020., portalu „Hrvatsko nebo“ i Daranu osobno Poticajna skupina „Pokret za hrvatsku budućnost (PHB)“, iz koje su pojedini pripadnici objavljivali na portalu brojne kolumne pod svojim imenom, osobito publicisti i književnici Nenad Piskač i Zdravko Gavran, koji su na tom portalu objavili i potpisali blizu 300, uglavnom kolumnističkih i komentatorskih priloga. Pripadnicima te skupine Daran je na svom slobodnom portalu objavio sve „priopćaje PHB-a“ (njih ukupno 46), a oni su osim već spomenutoga priredili i objavili oko 170 kraćih političko-didaktičkih prikaza potpisanih s M. O. u rubrici „Dnevni bljesak“, više od 50 nepotpisanih kraćih komentara isključivo aktualnih zbivanja u rubrici „Uskličnik“ te okruglo 300 kolumni pod pseudonimom „Šiljo“, koje su izazvale najveću radoznalost i zanimanje među onima koji se bave politikom ili se za nju zanimaju, zatim 20-ak priloga u rubrici „Za život“ i drugo. Zajedničkim snagama priređen je i objavljen više od 70 puta, tijekom 70 tjedana, “Prilog tjedna Hrvatskog neba”, a Daran je bio idejni začetnik te tada nove rubrike.
https://hrvatskonebo.org/category/poticajna-skupina-phb/
I Daran se nakon nekog vremena osobno priključio PHB-u, prepoznavši se u njegovu programu i ciljevima, i zbliživši se s njegovim nosieljima, u nadi da bi tako zasnovana inicijativa mogla pokrenuti pozitivne političke i druge procese i obrate na dobrobit hrvatskoga naroda u Hrvatskoj, a osobito u Bosni i Hercegovini, gdje su položaj, brojnost, perspektiva zapošljavanja i opstanka i ostvarivanja svih legitimnih prava pripadnika hrvatskog naroda još manje ružičasti od onih u samoj Hrvatskoj.
Tijelo Darka Darana Bašića pokopano je na jablaničkom (rimokatoličkom) groblju 4. svibnja prošle godine, o čemu smo tada donijeli fotoreportažu:
Darko Daran Bašić ispraćen na jablaničkom groblju u vječnost
Nedugo nakon toga uređena je trudom obitelji i prijatelja iz Udruge „Hrvatsko nebo“ obiteljska grobnica u kojoj je pokopan.
Suradnik i podupiratelj portala iz Njemačke, dr. Josip Stjepandić, inače i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u domovini i dijaspori, objavio je dan nakon Daranove smrti svoj „U spomen“:
Mnogi ni danas ne možemo prežaliti Daranov odlazak s ovoga svijeta. Laka mu bila jablanička zemljica, a vječno blaženstvo udijelio mu svemogući Bog!
Uredništvo portala i Udruga “Hrvatsko nebo”
Hrvatsko nebo
