Udruženi zločinački pothvat dijeljenja BiH Bakirova babe Alije – dokumenti

Vrijeme:7 min, 3 sec

 

 

U Ženevi je 14. rujna 1993. potpisan „Tajni sporazum o konfederaciji“ između dr. Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića.  Iz prvog dokumenata (I.) vidljivo je da su Izetbegović i Tuđman pristali na “osnivanje zajedničke države Hrvata i Muslimana u Uniji Bosne i Hercegovine i njezina istodobnog stupanja u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom”.

 

 

II. MKBJ: Tajni sporazum o konfederaciji predsjednika RH dr. Franje Tuđmana i predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića (Ženeva, 14. 9. 1993.) (prijepis)*

Tajni sporazum o konfederaciji

„Polazeći od rezultata Mirovne konferencije o BIH i njezina konstituiranja  kao Unije Republika, kao i od općih regionalnih i međunarodnih kretanja i povijesnih interesa hrvatskog i muslimanskog naroda na prostoru jugoistočne Europe, predsjednici dr. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović suglasni

da se odnosi između bosansko-muslimanske republike i hrvatske republike u okviru Unije Bosne i Hercegovine razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom.

S tim ciljem obojica će predsjednika osigurati hitnu, cjelovitu i neodgodivu provedbu svih odredaba iz zajedničke deklaracije potpisane 14. rujna u Ženevi.

Obojica su se predsjednika suglasili da održavaju stalne konzultacije glede razvoja regionalnih i međunarodnih prilika u svjetlu iskazane spremnosti na osnivanje zajedničke države Hrvata i Muslimana u Uniji Bosne i Hercegovine i njezina istodobnog stupanja u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom.

Obojica su predsjednika suglasni da pokrenu odgovarajuću političku i diplomatsku aktivnost radi propitivanja  međunarodnih okolnosti i potpore toj zajedničkoj inicijativi.

Oba su se predsjednika suglasili da će radi stvaranja političkih, pravnih i drugih institucionalnih pretpostavki za realizaciju ove inicijative osnovati stalnu radnu skupinu.“

(Slijede potpisi predsjednika Tuđmana, predsjednika Izetbegovića i njihovih suradnika.

*Izvor: Večernji list, 30. I. 1994.

 

 

Samo dva dana nakon toga, prevrtljivi Alija 16. rujna 1993., potpisuje ZAJEDNICKU DEKLARACIJU sa Momčilom Krajišnikom 

 

Pročitajte još jedan dokument

 

III. ZAJEDNICKA DEKLARACIJA (prijepis)

Momir Bulatovic, Alija Izetbegovic, Radovan Karadzic and Slobodan Milosevic

Prihvacajuci principe Londonske Konferencije i uzimajuci u obzir resenja predlozena na Zenevskoj mirovnoj konferenciji koja se odnose na sporazum o konstituciji buduce Unije Bosne i Hercegovine

Reseni da odmah prekinemo neprijateljstva i stvorimo uvete za mir u Bosni i Hercegovini

Uvereni da resenje ove krize mora biti postignuto politickim a ne vojnim putem, u tom smislu

Spremni da odmah pristupimo normalizaciji odnosa s hrvatskim narodom u svetlu resenja predlozenih na Mirovnoj konferenciji u Zenevi

Ovime izrazavamo svoj pristanak:

I

1. da ucinimo sve za trenutan prestanak svih neprijateljstava i vojnih sukoba izmedju snaga Bosne i Hercegovine i snaga bosanskih Srba u skladu sa Sporazumom od 30 jula 1993,* odmah i ne kasnije od 18 septembra 1993 točno u 12 sati, te da uspostavimo direktnu vezu (tzv. vrucu liniju) medju vojnim komandantima na svim nivoima

2. da ucinimo sve za obostrano i bezuslovno raspustanje svih zarobljenickih logora i za oslobadjanje zarobljenika sa svih teritorija pod kontrolom snaga Bosne i Hercegovine i snaga bosanskih Srba odmah, pocevsi s oslobadjanjem onih iz Tarcine (207 zarobljenika) i iz Kule (207 zarobljenika), i to ne kasnije od 21 septembra 1993 u 12 sati, te da obostrano preuzmemo odgovornost za njihovu zastitu i brigu oko njih.

3. da obostrano stvorimo uvete za slobodan i neometan prolaz humanitarnih konvoja i za obavljanje aktivnosti humanitarnih organizacija, te za slobodan i neometan prolaz svih civila

4. da oformimo radnu grupu koja ce nadzirati i osiguravati postivanje ljudskih prava na teritorijama pod kontrolom vojnih snaga Bosne i Hercegovine kao i snaga bosanskih Srba u skladu s principima i predlozenim resenjima Mirovne konferencije o Bosni i Hercegovini.

5. da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedju dviju Republika u buducoj Uniji Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i oblasti Brcko, Bosanska Krajina, dolina Neretve, Istocnu Bosnu i planinu Ozren, a takodjer ukljucujuci i prirodno pravo dve republike na prilaz moru.

Ovo je dodatak obavezama o kojima smo se vec sporazumeli, da se tokom sledece dve godine pronadje trajno resenje upravljanja sarajevskim okrugom. Po postizanju zajedničko prihvatljivog resenja teritorijalnog razgranicenja tri republike u okviru Unije i tokom pocetnih dve godine postojanja Unije, postojece odredbe o referendumu koji ce se odrzati na zajednicki dogovoren datum u okviru republika Unije po pitanju da li gradjani bilo koje od republika se slazu da ostanu u Uniji ili da je napuste.

U slucaju raspada Unije, sva prava Unije Republike Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i clanstvo u Ujedinjenim Nacijama automatski ce se preneti na Republiku sa dominirajucom vecinom muslimanskog stanovnistva.

II

Zeleci da uspostavimo stabilne odnose i kao nas zajednicki doprinos miru na ovom podrucju, potpisnici su dolucili da oforme:

1. radnu grupu koja ce da se bavi humanitarnim, statusnim, materijalnim i drugim pitanjima koja se odnose na polozaj izbeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine.

2. radnu grupu koja ce da sastavlja sporazume, ukljucujuci i sporazume o upotrebi energije i luka, magistralnih puteva, komunikacija te drugih ekonomskih potencijala.

III

U interesu pravovremene, potpune i istinske provedbe svih mera i aktivnosti predvidjenih ovom Zajednickom deklaracijom, potpisnici su odlucili da imenuju svoje osobne poverenike s punim ovlastenjima i odgovornoscu za celokupnu provedbu sporazuma predvidjenih ovom Deklaracijom.

Alija Izetbegovic kao svoga poverenika imenovao je Harisa Silajdzica.

Radovan Karadzic kao svog poverenika imenovao je Momcila Krajisnika.

Potpisnici i njihovi poverenici ce potraziti i osigurati pomoc i podrsku medjunarodnih politickih, humanitarnih i drugih organizacija i faktora u svrhu potpune provedbe svih mera predvidjenih ovom Deklaracijom, i u interesu uspostave trajnog mira i stabilnosti u ovom delu sveta.

S druge strane dogovoreno je da tri bosanske strane ce biti pozvane od strane ko-predsednika Medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji da se sastanu u utorak 21 septembra u 11 casova na sarajevskom aerodromu da bi razmotrili potpisivanje mirovnog paketa u celini zajedno sa ovom zajednickom deklaracijom potpisanom u utorak 14 septembra od strane Hrvata i Muslimana, koja je prilozena mirovnom paketu. Ko-predsednici ce, u medjuvremenu, traziti dalje sporazume posredujuci izmedju strana u bivsoj Jugoslaviji.

 

 ***

Druga dva dokumenta donosimo u dvjema dostupnim inačicama, koje se sadržajno podudaraju, ali se u teksturi međusobno razlikuju. Iz njih je vidljivo da srpsko-crnogorska strana pristaje na formiranje Unije BiH, u smislu da se postigne “zajedničko prihvatljivo resenje teritorijalnog razgranicenja tri republike u okviru Unije i tokom pocetnih dve godine postojanja Unije”, te da se nakon isteka tog roka primijene “postojece odredbe o referendumu koji ce se odrzati na zajednicki dogovoren datum u okviru republika Unije po pitanju da li gradjani bilo koje od republika se slazu da ostanu u Uniji ili da je napuste”. Ako se tada ne slože te time da dođe do raspada Unije,sva prava Unije Republike Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i clanstvo u Ujedinjenim Nacijama automatski ce se preneti na Republiku sa dominirajucom vecinom muslimanskog stanovnistva”.

Iz drugog dokumenta vidi se i da je postignuta srpsko-muslimanska suglasnost da  5. da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedju dviju Republika u buducoj Uniji Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i oblasti Brcko, Bosanska Krajina, dolina Neretve, Istocnu Bosnu i planinu Ozren, a takodjer ukljucujuci i prirodno pravo dve republike na prilaz moru.

I jedan drugi dokument se pozivaju da će

prekinuti sva neprijateljstva između A-BiH i VRS „U SKLADU sa sporazumom od 30. jula 1993.“*

Dakle, već ste se, gospodo, 30. srpnja sporazumjeli da se ne napadate – pa Armija mirno može na HVO i u osvajanje doline Neretve, teritorij koji kontrolira HVO, a oslobođen je od velikosrpskog agresora još u lipnju 92. operacijom “Lipanjske zore”

Već ste i  uračunali pobjedu nad HVO-om.
MALO PRERANO!

 

Operacija “Lipanjske zore”

 

U svakom slučaju, muslimanska strana pristajala je na razne oblike dijeljenja BiH, potpisivala i tajne sporazume sa srpskom stranom i međunarodnim predstavnicima, a poslije se pravila da ona to nikada nije činila nego je za “dijeljenje Bosne” okrivljivala hrvatsku stranu, vodstvo HR Herceg-Bosne i predsjednika RH Tuđmana. Zato se u ovoj ponovnoj feljtonizaciji važnih dokumenata podsjeća na ono što se poslije sustavno i licemjerno prešućivalo – na štetu Hrvata i Hrvatske.

Iz dokumenata se vidi da se Alija Izetbegović i u rujnu 1993., kao i inače, držao neiskreno, da je bio prijetvoran i prevrtljiv, te da je zapravo minirao sva realno moguća rješenja koja su se te godina nudila ili inicirala.  Zavaravao je domaće pregovaračke strane – hrvatsku i srpsku – i varao međunarodne posrednike, koji su tražili kakva-takva mirovna rješenja i realistična rješenja za budući opstanak ili za budući raspad Bosne i Hercegovine u njezinim tursko-avnojskim granicama.

Priredio: Darko Daran Bašić, gl. ur. portala Hrvatsko nebo

 

 

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.