Z. Gavran/O „diskriminaciji“ među hrvatskim biračima – i o smislu XI. i XII. izborne jedinice
Vrijeme:12 min, 14 sec
…Ili možda XI. jedinica nije ukinuta (skresana brojčano nakon izbora 2000.) samo zato da bi se njezinim trima negativno diskriminiranim izabranicima iz cijeloga svijeta opravdalo osam pozitivno diskriminiranih manjinaca iz same Republike Hrvatske? Da bi dakle služila kao ’smokvin list’ za realnu i protuustavnu biračku povlaštenost odnosno „pozitivnu diskriminaciju“ manjinaca? Ne bi li demokracija bila demokratskija, ne bi diskriminacija na bilo kojoj osnovi i u bilo čiju korist ili štetu bila ukinuta, a ’mjerenja’ diskriminiranosti postala bespredmetnima čim bi se ukinule i XI. i XII. izborna jedinica?! No to je pitanje koje gospodina Vukoju s mostarskog instituta ne „tangira“. A i ne mora ga tangirati. Ali ima mnogo onih koje bi upravo ono moralo jako, jako „tangirati“ – ali ga ignoriraju.
Hrvatski medijski servis objavio je u subotu, 17. ožujka izjavu Ivana Vukoje iz Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara u kojoj se ističe ova ocjena:
„Odlukom da izbori budu u srijedu 17. travnja, Milanović je još jednom prekršio Ustav RH jer je jednu kategoriju hrvatskih državljana, Hrvate koji ne žive i ne glasuju u RH, stavio u kategoriju građana drugog reda i ugrozio njihova temeljna ljudska i građanska prava. Time je hrvatske državljane izvan RH stavio u neravnopravan položaj u odnosu na hrvatske građane s prebivalištem u RH te jednom dijelu njih otežao, a drugom onemogućio ostvarivanje ustavom zajamčenog biračkog prava, kaže Vukoja za HMS.“
VUKOJA: Milanović hrvatske državljane u BiH stavio u kategoriju građana drugog reda
Nema nimalo sumnje da će održavanje izbora radnim danom, koji će samo u Hrvatskoj postati službeno neradan, bitno smanjiti mogućnost organiziranja izbora i dolaska birača na izborna mjesta u BiH i drugdje po svijetu gdje ima i hrvatskih državljana i diplomatsko-konzularnih predstavništava. No Vukojina ocjena o tomu da je Milanović „jednu kategoriju hrvatskih državljana, Hrvate koji ne žive i ne glasuju u RH, stavio u kategoriju građana drugog reda i ugrozio njihova temeljna ljudska i građanska prava“ zaslužuje poseban osvrt i komentar.
„Diskriminacija“ i (zanemarene) brojke
Da bismo egzaktno vidjeli te razmotrili o čemu je riječ kada se spominju „neravnopravnost“ i „diskriminacija“, moramo najprije utvrditi o kojim je brojkama neravnopravnih i diskriminiranih u XI. izbornoj jedinici uopće riječ.
Koliko hrvatskih državljana s biračkim pravom živi u RH, a koliko ih je izvan RH?
Do točnih i pouzdanih podataka nije nikomu lako doći, no ovdje ćemo, iako se trend iseljavanja iz Hrvatske i smanjivanja njezina stanovništva od prošlih do ovih izbora nastavio, navesti službene podatke o broju birača na prošlim izborima za Hrvatski sabor održanima 2020.
Kako je vidljivo iz materijala MUP-a od 1. srpnja 2020.,
chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://mpu.gov.hr/UserDocsImages/MURH-%20arhiva/vijesti/2020/1%20srpanj%202020/Rje%C5%A1enje/Statistika%20broja%20bira%C4%8Da.pdf
ukupan broj birača u Republici Hrvatskoj kada se zbroje sve kategorije iznosio je 3.674.665. Kako je moguće da broj (punoljetnih) birača zamalo doseže broj svih osoba koje u Hrvatskoj imaju prebivalište, to ostavimo za neku drugu prigodu.
Utvrđeno je tu da brojka birača „bez prebivališta u RH“ iznosi ukupno 184.822.
Zbroje li se jedni i drugi, dakle i ioni iz inozemstva i oni iz tuzemstva, dobit ćemo brojku od sveukupno 3.859.487 birača. Oni koji imaju prebivalište izvan RH imaju udjel u ukupnoj sumi od 4,788 posto.
Idemo sada pogledati koliko je od tih 4,788 posto hrvatskih državljana s prebivalištem izvan RH pristupilo prije četiri godine glasovanju. Državno izborno povjerenstvo (DIP) objavilo je tada u službenom izvješću o rezultatima da je u XI. izbornoj jedinici
chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://www.izbori.hr/site/UserDocsImages/2020/Izbori_za_zastupnike_u_HS/rjesenja2020sabor.pdf
„od ukupno utvrđenih 28.790 birača, glasovalo [je] (prema glasačkim listićima) 28.768 birača, odnosno 99,92%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 28.410 odnosno 98,76%. Nevažećih glasačkih listića utvrđeno je 358 odnosno 1,24%.
Kako se MUP-ovih 184.822 birača svelo na DIP-ovih 28.790 birača?
Mit o superizbornoj godini i nekim tamo dole Bosancima što nam biraju vlast
Kako se to MUP-ovih 184.822 birača iz onoga što je označeno kao „Ukupan broj birača iz zaključenog popisa birača 01.07.2020.“ svelo na DIP-ovih 28.790 birača, to prepustimo mjerodavnima da objasne, ako ih itko bude pitao. Primijetimo samo to da je najmjerodavnije tijelo za pisanje službenog izvješća o održanim izborima, dakle DIP, konstatiralo da je „4. i 5. srpnja 2020. od ukupno 28.790 birača, glasovalo [je] (prema glasačkim listićima) 28.768 birača, odnosno 99,92%. Važećih glasačkih listića utvrđeno je 28.410 odnosno 98,76%. Nevažećih glasačkih listića utvrđeno je 358 odnosno 1,24%“.
Primijetimo samo to da DIP-ovih 28.768 koji su u XI. izbornoj jedinici stvarno glasovali ima udjel u MUP-ovih 184.822 „birača bez prebivališta u RH (birači koji su se aktivno registrirali (AR) po službenoj dužnosti ili na osobni zahtjev)“ od svega 15,56 posto.
Drugim riječima, od po MUP-u 184.822 registriranih birača u inozemstvu onih koji po DIP-oj evidenciji nisu glasovali bilo je 156.054 odnosno 84,44 posto.
I kada se glasovalo subotom i nedjeljom, u inozemstvu je glasovalo svega 15,56 posto od svih registriranih birača; znači da je „diskriminirano“ njih 84,44 posto!
IZBORI ZA HRVATSKI SABOR/Tri liste u borbi za tri mandata – nositelji Bušić, Raguž i Glasnović
Moglo bi se na temelju tih podataka s pravom zaključiti da je na prošlim izborima – iako su u inozemstvu održani (neradnom) subotom i neradnom nedjeljom – bilo u iskazivanju demokratske biračke volje „diskriminirano“ 84,44 posto onih koji nisu birali naprama 15,56 onih koji su doista nekoga birali ili prekrižili ili odnijeli glasački listić.
Ne možemo ovdje ulaziti u razloge zašto je tako, tko nije htio, a tko nije uspio, a htio je glasovati. No moramo konstatirati da je i na prošlim izborima negativna diskriminacija između jednih i drugih bila u omjeru 15 „povlaštenih“ naspram 84 „diskriminiranih“. Prvi su oni koji su iskoristili proslavljenu blagodat demokratskog biranja, a drugi to – iz bilo kojih razloga – nisu učinili.
U BiH glasovalo četiri puta više hrvatskih glasača nego u čitavu ostatku svijeta!
One koji su to možda zaboravili moramo podsjetiti da XI. izborna jedinica obuhvaća sve države svijeta u kojima hrvatski državljani mogu fizički ostvariti svoje pravo. U samoj Bosni i Hercegovini, kako se može vidjeti u službenom izvješću DIP-a,
https://www.izbori.hr/arhiva-izbora/#/app/parlament-2020
glasovalo je 21.679 birača. Kada se ta brojka oduzme od spomenute ukupne brojke birača koji su glasovali izvan RH, a ona iznosi 28.768, vidjet ćemo da je u cijelomu svijetu osim BiH glasovalo svega 7.089 birača. To znači da su birači u BiH imali u XI. izbornoj jedinici udjel od 75,36 posto. Udjel birača izvan BiH u usporedbi s udjelom birača u BiH iznosio je dakle 1 : 4.
Koliko u cijelomu svijetu prebiva hrvatskih državljana, u takvo istraživanje nismo se upustili. No općenito se navodi, i to je nedvojbena istina, da stotine tisuća hrvatskih državljana s iračkim pravom žive po Europi i svijetu, dakle da ih ima znatno više nego u samoj BiH. Ne bismo li onda mogli i trebali govoriti i o „diskriminiranosti“ hrvatskih državljana iz cijeloga svijeta naspram hrvatskim državljanima koji prebivaju u BiH.
Dapače, iako DIP među svojim izvješćima ne daje izvješće o ukupnom broju onih koji su glasovali na deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, na Wikipediji
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_parlamentarni_izbori_2020.
se lako dozna da je od ukupno 3,67 milijuna birača u samoj Hrvatskoj glasovalo ukupno 1,67 milijuna, dakle oko 42,4 posto svih birača koji su u biračkom popisu. U XI. izbornoj jedinici glasovalo je pak, kao što smo vidjeli, svega 15,56 posto birača, ali ne svih birača koji prebivaju u inozemstvu, nego samo onih koji su se na neki način registrirali ili bili registrirani kao takvi.
HRS PISAO GLASNOVIĆU/Umjesto priče o “jugozomboidima” recite što vam je program za BiH
Hrvati izvan RH diskriminirani spram manjincima u RH
Drugim riječima, birači u Republici Hrvatskoj „diskriminirani“ su mjere li se odnosi u postotcima naspram onih u BiH i općenito u inozemstvu. No dobro, zna se, „pozitivno“ su diskriminirane i manjine u samoj Hrvatskoj, koje biraju osam zastupnika u XII. izbornoj jedinici. Ako bi se usporedila ukupna brojka onih koji su glasovali za manjinske liste u RH, ona bi bila za možda 50-60-70 posto veća (DIP ne daje zbroj, nego bi sve brojke po kandidatima trebalo ručno zbrojiti) od brojke hrvatskih državljana u inozemstvu koji su te godine glasovali. No kako manjinci s možda 40.000 glasova osvojiše osam zajamčenih mandata u Hrvatskom saboru, a državljani RH izvan RH s 28.000 glasova osvojiše svega tri zajamčena zastupnička mjesta, mogli bismo i trebali govoriti da su na toj osnovi politički Hrvati, „gdje god bili“, diskriminirani na posebnoj izbornoj jedinici spram pripadnicima manjina na posebnoj izbornoj jedinici.
Navođenjem ovih podataka ne ulazi se u cjelovitu analizu izbornog sustava u Republici Hrvatskoj, nego se samo hoće pokazati koliko je „diskriminacija“ na tom planu – o kojoj govori g. Vukoja – postala posve relativan pojam.
Koliko Hrvata i koliko hrvatskih državljana živi u svijetu, izvan Hrvatske?
Tu čitavoj priči nipošto nije kraj. Ključno je za XI. izbornu jedinicu pitanje koliko hrvatskih državljana i koliko etničkih Hrvata ili njihovih bliskih potomaka kao potencijalnih državljana uopće živi u svijetu.
Nedavno su mediji objavljivali članke pod naslovima poput ovoga: „Procjenjuje se da u inozemstvu živi više od 3,2 milijuna Hrvata“. A po posljednjim podatcima Državnog zavoda za statistiku, u samoj Hrvatskoj prebiva 3.855.641 stanovnika.
Na temelju procjena hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda, hrvatskih katoličkih misija te popisa stanovništva u državama u kojima borave hrvatski iseljenici i njihovi potomci, Središnji državni ured za Hrvate izvan RH procijenio je kao približne brojke ove:
Argentina: oko 250.000
Australija: oko 250.000
Austrija: oko 90.000
Belgija: oko 7000
Brazil: oko 70.000
Bolivija: oko 5000
Čile: oko 200.000
Danska: oko 2500
Ekvador: oko 4000
Francuska: oko 40.000
Irska: oko 20.000
Italija: oko 60.000
Južna Afrika: oko 8000
Kanada: oko 250.000
Luksemburg: oko 3000
Nizozemska: oko 10.000
Norveška: oko 2000
Novi Zeland: oko 100.000
Njemačka: oko 500.000
Paragvaj: oko 5000
Peru: oko 6000
Sjedinjene Američke Države: oko 1.200.000
Švedska: oko 40.000
Švicarska: oko 80.000
Urugvaj: oko 5000
Velika Britanija: oko 5000
Venezuela: oko 5000
Na tom popisu tamnim slovima označene su europske države, zato što u njima živi najveći broj hrvatskih državljana, pripadnika novijih valova privremenog ili trajnijeg ili stalnog iseljavanja. Apsolutne brojke jako su velike u prekooceanskim državama, posebice u SAD-u (1,2 milijuna), no riječ je o posve slobodnim i vrlo uvjetnim procjenama, a u svakom slučaju i više od 95 posto tamošnjih ljudi hrvatskog porijekla uopće nema hrvatsko, a ni be-ha državljanstvo, pa dakle ne može ni ostvarivati biračko pravo na izborima za Republiku Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu.
Hrvatski iseljenici po europskim državama u velikoj mjeri imaju – u silno velikoj mjeri neiskorišteno – biračko pravo
Ina Vukić: Hrvatsko iseljeništvo plaća porez i najvažniji je ulagač u Hrvatskoj i ima pravo glasa!
No zato hrvatski iseljenici po europskim državama u velikoj mjeri imaju – u silno velikoj mjeri neiskorišteno – biračko pravo jer još uvijek glavnina njih ima i hrvatsko državljanstvo. Vidi se i bez istraživanja i precizna zbrajanja da je riječ o stotinama tisuća hrvatskih državljana, od kojih manje od jedan posto glasuje odnosno ostvaruje svoje biračko pravo na izborima za Sabor ili za predsjednika Republike. Drugim riječima, više od 99 posto hrvatskih državljana raspršenih po zapadnoeuropskim zemljama praktički je „diskriminirano“ naprama ostalima.
Ako dakle g. Vukoja sada kao diskriminacijsku osnovu navodi određivanje dvaju radnih dana za održavanje izbora u XI. izbornoj jedinici, a neusporedivo veća „diskriminacija“ među hrvatskim državljanima ovisno o državi njihova prebivališta posve je i drastično očita i na izborima koji su održavani subotom i nedjeljom, tada je njegova ocjena vrlo, vrlo fragmentarna i relativna, dana izvan relevantnog konteksta. Njome se neusporedivo više skriva nego što se otkriva. Takva ocjena posve je prigodna, a zacijelo je i dio nove HDZ-ove predizborne kampanje, budući da je dan(e) kada će se glasovati odredio predsjednik Z. Milanović. No takvim ocjenama temeljne istine o ostvarivanju biračkoga prava među Hrvatima – koje su određene od mnogih i prije pojave Zorana Milanovića i u koje ni on ni ostali nisu ni taknuli ni pomišljali taknuti – samo se zamagljuju u korist aktualnih političkih potreba i time se nimalo ne primičemo problematizaciji onoga što uistinu zaslužuje temeljnu problematizaciju.
U čiju korist?
Osim toga, kada je o ostvarivanju biračkoga prava za tijela i dužnosnike u Republici Hrvatskoj među hrvatskim državljanima s prebivalištem u BiH riječ, legitimno je i razložno zapitati se: Cui bono? – U čiju korist? Kakvu je opipljivu korist hrvatski narod od takve pozitivno-negativne diskriminacijske „zastupljenosti“ u Hrvatskom saboru i takvih prava sudjelovanja u izborima za predsjednika Republike dosad imao? Što bi glede statusa, dobrobiti, opstanka, sigurnosti te ostvarivanja legalnih i legitimnih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvata diljem svijeta te njihovih prava u samoj Hrvatskoj bilo drukčije da nikada nijedan izabranik s XI. izborne jedinice izabran od (uglavnom) državljana BiH nije ni ugledao zgrade Hrvatskog sabora? Na to pitanje ovdje se ne daje nikakav odgovor, ono se samo postavlja, a odgovore mogu davati oni koji stanje i perspektive hrvatskog naroda u BiH kao cjeline i Hrvata diljem svijeta najbolje poznaju iznutra i u konkretnim situacijama i okolnostima.
Besmisleno je i opasno dati ministarstvo nacionalnoj manjini kao političkoj grupaciji
Ili možda XI. jedinica nije ukinuta (skresana brojčano nakon izbora 2000.) samo zato da bi se njezinim trima pozitivno diskriminiranim izabranicima iz cijeloga svijeta opravdalo osam pozitivno diskriminiranih manjinaca iz same Republike Hrvatske, da bi dakle služila kao ’smokvin list’ za realnu i protuustavnu biračku povlaštenost odnosno „pozitivnu diskriminaciju“ manjinaca? Ne bi li demokracija bila demokratskija, ne bi diskriminacija na bilo kojoj osnovi i u bilo čiju korist ili štetu bila ukinuta, a ’mjerenja’ diskriminiranosti postala bespredmetnima čim bi se ukinule i XI. i XII. izborna jedinica?! No to je pitanje koje gospodina Vukoju s mostarskog instituta ne „tangira“. A i ne mora ga tangirati. Ali ima mnogo onih koje bi upravo ono moralo jako, jako „tangirati“ – ali ga ignoriraju.
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
