Ivan Samardžija: Kako su u 15. stoljeću građene zidine novoga Paga

Hrvatski narod ima se mnogo čime ponositi u svojoj više nego tisućljetnoj zabilježenoj i znanstveno rekonstruiranoj povijesti. Dogodine će, tako, svečano obilježiti tisuću stotu (1100.) obljetnicu  krunidbe prvoga hrvatskog kralja Tomislava. Negdje u sredini toga dugog razdoblja između ranosrednjovjekovnih hrvatskih vladara iz dinastije Trpimirovića (845. – 1091.) i današnjih vlada i vladara u hrvatskoj državi, obnovljenoj, ali u avnojskim granicama, bilo je XV. stoljeće, u kojem je obnavljan grad Pag, kada su građene i njegove znamenite zidine, pod vodstvom Jurja Dalmatinca. O tom isječku iz paške i hrvatske povijesti prikaz je za naš portal napisao mladi povjesničar Ivan Samardžija.

Grad Pag, poznat i kao novi Pag, misleći pritom na nekad utvrđeni dio danas poznatoga grada Paga, odnosno njegovu starogradsku jezgru nastalu u XV. stoljeću, utvrđeno je i planski građeno naselje koje se u današnje vrijeme nalazi na istoimenom otoku u Dalmaciji i u sastavu Zadarske županije. Od početka XV. stoljeća područje današnjeg grada Paga nalazilo se pod mletačkom vlašću (1409), a gradu je prijetila opasnost od turskih napada. U izvorima je novi grad Pag poznat kao Citta Nuova.

Izgradnja spomenutoga naselja, koje se i danas nalazi na istom mjestu, započeto je 2. svibnja 1443. godine dozvolom mletačkog Senata koji je dozvolio da se novi grad izgradi na mjestu današnje starogradske jezgre grada Paga, mjestu koje je moglo biti bolje zaštićeno od napada te je bilo bliže solani i poljoprivrednim površinama koji su bili od velikog značaja za njegovo stanovništvo. Naime, 1443. su, koliko nam je iz izvora poznato, postavljeni temelji dviju glavnih građevina koje su činile, moglo bi se reći – srž novonastalog naselja, nedaleko od Staroga grada (Paga) koji se nalazi na uzvisini koja je udaljena nešto manje od jednog kilometra od novonastaloga naselja. Riječ je o župnoj crkvi i velikoj kuli koje su bile od iznimnog značaja u novonastalome gradu. Tijekom druge polovice XV. st., ali i prve polovice XVI. stoljeća nastavljena je izgradnja novoga Paga na mjestu uvale koja je poznata kao uvala Katena.

Izgradnja paških zidina i njegovo financiranje

Što se tiče izvora, najviše podataka se može saznati o izgradnji zidina koje su bile obrambenog karaktera te su okruživale cijelo naselje, čineći ga utvrđenim gradom. Prema dosadašnjim saznanjima zidine su, tlocrtno gledano, nakon izgradnje činile svojevrsni šesterokut. Godine 1444., godinu dana nakon izgradnje ranije spomenute velike kule, mletački je Senat, pod čijom je vlašću bio spomenuti dio Jadrana s otokom Pagom, donio odluku kojom se na snagu stavlja pravilo izdvajanja 300 dukata godišnje od prihoda koje je paška komuna uprihodila tijekom šest narednih godina. Glavni razlog donošenju ove odluke bila je potreba za financiranjem izgradnje gradskih zidina oko naselja kako bi se ono zaštitilo od mogućih provala neprijatelja. Ovakva odluka Senata dokaz je mletačke zainteresiranosti i važne uloge u pomoći oko izgradnje zidina, ali i podizanja samoga grada.

Što se tiče početka gradnje novih zidina, prva vijest o tome potječe iz 1446., a iz iste godine potječe i podatak da je na spomenutoj gradnji zidina radio zidar Pavlin pok. Marka iz Raba. Poznato nam je da je on 9. rujna 1472. imenovao Ivana Slovinju iz Paga svojim zastupnikom ne bi li dobio isplatu ostatka plaće za izvedene radove na gradskim zidinama, a koja mu je pripadala po ugovoru što ga je 28. veljače 1446. sklopio zidar Dominik Suppa.

Uloga Jurja Dalmatinca

Nadalje, poznato je da je u gradnji novoga naselja sudjelovao i važnu ulogu imao poznati hrvatski kipar i graditelj Juraj Dalmatinac kojemu se često pripisuje postavljanje urbanističkog rješenja grada. Upravo on je, osim spomenute uloge u gradnji naselja, sudjelovao u izradbi dijela zidina i utvrda, a poznato je da je imao važnu ulogu glede gradnje biskupske palače (1465), pročelja župne crkve (ugovoreno 1466) i kapele sv. Nikole u samostanu benediktinka. Navodi se da je radio i na izgradnji Kneževa dvora.

Iz izvora nam je poznato da je upravo Juraj Dalmatinac 18. prosinca 1449. raskinuo ugovor s majstorom Radom Radostićem, kamenarom iz Šibenika. Nadalje, iz izvora je vidljivo da je spomenuti Radostić i prije spomenutog datuma bio uključen u gradnju zidina koje su okruživale novonastalo naselje. Istoga datuma Juraj Dalmatinac je u gradnju zidina i kula uključio svog učenika Vukašina Markovića, a s njim i Ivana Hreljića. Kao njihova suradnika odredio je Ivana Stjepana Franulića. Poznat nam je i podatak da je za obavljanje predviđenih radova postojao dogovoreni rok, ali nam nije poznato do kada je bilo predviđeno trajanje radova, odnosno kada su oni trebali biti završeni i jesu li završeni u zadanome roku. Također, poznat nam je i podatak da je na gradnji zidina prije 1457. radio majstor Dubrovčanin Radić Pokrajčić, inače jedna od osoba iz šibenskoga kruga Jurja Dalmatinca.

Završetak gradnje zidina

Gradnja gradskih zidina trajala je najmanje 10 godina pod vodstvom Jurja Dalmatinca, a za završetak radova na zidinama novonastaloga Paga zaslužan je Tome Georgia (Zorzi), inače paški knez. Upravo on je dogovorio završetak gradnje dijela zidina od porte “Uhlinca” do osmerokutne kule “Kamerlengo”. Riječ je o radovima koji su bili dogovoreni s Ivanom Franulićem, a završetak radova bio je 25. siječnja 1468. godine. Spomenuti je knez dogovorio i završetak radova na dijelu zidina koji se protezao od južne strane kule sv. Frane do bastiona sv. Ante. Za izvedbu ovih radova odgovoran je i zadužen bio Juraj Dimitrov. Poznato nam je da su ovi radovi završili 8. prosinca 1468. godine, što ukazuje na podatak da je gradnja zidina ukupno trajala preko dva desetljeća.

Poznata paška kula Skrivanat (Scrivunato) dovršena je 1470., a riječ je o kuli koju obilježava četvrtasti tlocrt. Kula je smještena uz polukružni bastion koji se nalazio na sjevernoj strani grada, odnosno njegovom sjevernom kutu koji se može vidjeti na starim nacrtima grada i gradskih zidina. Početkom druge polovice XIX. stoljeća porušen je najveći dio zidina nastalih u XV. stoljeću. Sačuvan je sjeverni dio koji uključuje bastion polukružnog oblika iz razdoblja renesanse, a sačuvana je i spomenuta kula Skrivanat (oko koje se u današnje vrijeme održavaju razne kulturne manifestacije). Osim njih, sačuvan je i oštećeni dio zidina na južnom dijelu naselja. Obrambene zidine novonastaloga Paga imale su devet kula, također vidljivih na nacrtima toga naselja. Kule su bile različitih oblika – okrugle, četverokutne, peterokutne, ali i osmerokutne. Samo naselje imalo je pet ulaza, od kojih su četiri vodila prema središnjemu trgu.

Završetak gradnje urbanističkoga podviga

Osnovna gradnja novonastaloga grada Paga na njegovu novoodređenomu mjestu završena je 1474., više od tri desetljeća od početka njegove gradnje. Iste godine dogodilo se svečano preseljenje građana Staroga grada Paga u novoizgrađeni Pag, a najveći dio njih do kraja XV. stoljeća preselio se u novo naselje. Novi Pag, može se reći, predstavlja jedan zavidan i jedinstven urbanistički podvig na Jadranu u razdoblju od završetka antike. Riječ je o naselju koje je građeno na prethodno pomno promišljenom i osmišljenom projektu koje je uključivalo gradnju naselja “od nule”, tj. gradnju potpuno novoga naselja na sasvim, barem dotada, pustom mjestu.

Glavni trg novoizgrađenog grada formiran je praktički u sredini naselja, odnosno kao svojevrsno sjecište putova unutar mjesta čineći tako središnji dio u kojemu se sijeku glavne ulice i s kojega se moglo krenuti prema četiri ranije spomenuta izlaza iz grada. Formacija spomenutoga dijela, odnosno trga, sliči slovu ‘L’. Također, uz gradske zidine pružale su se ulice čija je svrha bila lakša prohodnost, ali i lakši pristup zidinama u slučaju potrebe za obranom grada od neprijateljskih napada. Kroz povijest su postojala određena nastojanja da Pag postane sjedište biskupije (Antun Palčić), ali se to nikada nije ostvarilo. Nakon pada Venecije, Pag se našao pod vlašću Austrije (1797).

Korištena literatura:

1. Fisković, Ivan, Grad Pag – primjer ‘realnoga grada’ iz 15. stoljeća, Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, god. 20, br. 1(43), 2012., str 23-45.
2. Hilje, Emil, Marko Andrijić u Pagu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, god. 28, br. 1, 1989., 109-118.
3. Hilje, Emil, Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pagu, Zadar, 1999., 151. str.

Korišteni mrežni izvori:

1. Juraj Dalmatinac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 6. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29536>.
2. Juraj Dalmatinac. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009–23. Autori: I. Fisković, V. Flego (2005). Pristupljeno 2. 6. 2023. <https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=152>.
3. Juraj Dalmatinac. Proleksis encikloopedija (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. Pristupljeno 2. 6. 2023. <https://proleksis.lzmk.hr/29451/>.
4. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 6. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46106>.
5. Proleksis enciklopedija (mrežno izdanje). Leksikografski zavoda Miroslav Krleža, 2013. Pristupljeno 2. 6. 2023. <https://proleksis.lzmk.hr/40279/>.

Ivan Samardžija

Naslovnica: Kula Skrivanat, izgrađena u XV. stoljeću, i očuvani ostatci paških zidina danas

Ivan Samardžija/Hrvatsko nebo