Krikovi strašnog zločina u Kostajnici i danas odzvanjaju, posebno u ovo božićno vrijeme

Za najradosniji kršćanski blagdan Božić bez blještavila, tiho i u molitvi, priprema se i Marinko Anđelić. Iako je i sam bio teško ranjen, Marinko je preživio Krvavi Banjak 2002. godine kada je u njihov dom u Kostajnici pokraj Konjica upao vehabija Muamer Topalović te, motiviran mržnjom prema katolicima, ubio troje članova njegove obitelji, oca Anđelka i sestre Maru i Zorku, piše Večernji list BiH.

Topalović je ubio troje članova njegove obitelji, ali vjeru u Boga i radost Božića nikad ne može, svjedoči nam Marinko Anđelić 21 godinu poslije zločina mržnje s mjesta na kojemu se zločin dogodio. – Nedostaje mi moja obitelj, otac i sestre koji su ubijeni prije 21 godinu, majka koja je umrla prije dvije godine, ali osjećam se dobro, ne osjećam strah. Naša katolička vjera jača je od svega, od mržnje. S njom neka živi onaj koji nam je to učinio. Mene čuvaju Bog i vjera u Boga, imam sestru Lucu koja živi u blizini, braću i sestre, župnika i nigdje mi ne može biti bolje ni ljepše nego ovdje u mojoj Kostajnici – kaže Marinko Anđelić.

Zločin odzvanja

Bez obzira na zločin koji je obilježio njegov i život njegove obitelji, Marinko Anđelić odlučan je, kaže, hrabro kročiti kroz život, svjedočiti vjeru, poštovati uspomenu na svoje pokojne roditelje i sestre, bez mržnje i straha nastaviti život u mjestu u kojemu je rođen, odrastao i odgojen u duhu katoličke vjere, koja se u njegovu kraju, potvrđuje don Marin Marić, mjesni župnik, živi uz prihvaćanje križa i bez senzacionalizma, uz poniznost koja se u današnjem vremenu čini nemogućom.

– Već treću godinu s vjernicima iz Kostajnice, koja pripada župi Obri, proslavljam Badnji dan. Prije 21 godinu ovdje se dogodio strašan zločin, a krikovi tog zločina i danas odzvanjaju, posebno u ovom božićnom vremenu – kazuje nam don Marin naglašavajući kako je teško, ali i ponosno biti župnik u ovoj konjičkoj župi u ratu prognanoj, nakon rata zločinom iz mržnje dodatno ranjenoj. No, upravo u takvim mjestima najbolje se uči o životu u istinskoj vjeri, koje nema bez prihvaćanja križa. – Od obitelji Anđelić naučio sam kako se prihvaća životni križ, a vjera živi autentično i vjerodostojno. Mi vjernici skloni smo lako sve zaboraviti i od svega napraviti senzaciju. Tvrdim da se u Kostajnici uči vjerovati, živjeti, voljeti i ljubiti – kaže don Marin, prenoseći nam poruku Badnjaka u Kostajnici. – Vjera se živi uz ljude i s ljudima, poniznošću, a ne senzacionalizmom. Želimo li svjetlo u našim Božićima, ne smijemo nikad zaboraviti žrtvu, pa ni onu obitelji Anđelić, naših mučenika koji su ubijeni jer su svjedočili svoju katoličku vjeru, na Badnjak 2002. godine – zaključuje župnik u župama Obri i Solakova Kula don Marin Marić.

Borba dobra i zla

Radost Božića i vjera pobijedili su mržnju koja ih je prije 21 godinu pokušala izbrisati s lica zemlje. U vječnoj borbi dobra i zla Anđelićima je upravo vjera pomogla pobijediti zlo. U njihovu domu i ovog će Božića uz sjećanje na ubijene i umrle članove obitelji biti razloga i za proslavu najradosnijeg kršćanskog blagdana, blagdana Kristova rođenja, spasitelja cijelog svijeta. Onaj koji se rodio bez blještavila, u skromnoj štalici, izveo je preživjele iz obitelji Anđelić iz kruga mržnje te im vjerom obasjao putove života koji uvijek vode k mjestu njihova rođenja i odrastanja u vjeri, Kostajnici.

vecernji.ba/Hrvatsko nebo