Dr. Josip Stjepandić: „Nazovi M.M. kad hoćeš oblatiti Hrvatsku”
Vrijeme:8 min, 30 sec
U Njemačkoj, najvećoj državi Europske unije, živi najbrojnija hrvatska dijaspora. Skoro pola milijuna ljudi s hrvatskom putovnicom te nekoliko stotina tisuća onih koji su primili njemačko državljanstvo i njihovih potomaka trajno borave u Njemačkoj. Hrvati su gotovo idealni useljenici: lojalni, mirni, radišni, poduzetni. Hrvati su poznati da ne stvaraju probleme, stopa kriminaliteta je niska, usporediva s domicilnim njemačkim stanovništvom. Niti u Hrvatskoj nije drukčije. Stopa kriminaliteta u Hrvatskoj najniža je u Europi (https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/ddn-20210310-1), u što se mogu uvjeriti 3,3 milijuna njemačkih turista koji svake godine posjećuju Hrvatsku. Prosječan Nijemac stoga nema niti najmanjeg razloga za sumnjičavost i podozrenje prema Hrvatima kao potencijalnim uzročnicima nereda.
Hrvati u Njemačkoj nisu samo djelatnici, nego i poduzetnici, poglavito u građevinstvu i gastronomiji. Tako i Jure Vujčić drži restoran „Marjan Grill“ ( https://xn--vilmoskrte-kcb.de/2006/12/29/marjan-grill-in-berlin/) u Berlinu od daleke 1981. godine. Restoran dobro posluje pa se stol može dobiti samo na rezervaciju. Među mnogobrojnim gostima bio je koncem lanjske godine i Adi Ćerimagić, bošnjački aktivist zaposlen u ESI (European Stability Initiative, www.esiweb.org), koja se po vlastitom iskazu zalaže za demokratske institucije i ljudska prava. Postoji opravdana sumnja, da te plemenite nakane ne vrijede kad su u pitanju Hrvati, što se pokazuje u stavu ESI prema prijeporima u Bosni i Hercegovini, gdje neskriveno zastupa probošnjačku i protuhrvatsku poziciju.
Ćerimagić je po vlastitim riječima upozorio vlasnika restorana na hrvatski grb na pročelju zgrade. Po njegovu mišljenju, takav grb nije dopušten, jer je “ustaški“ pa bi ga trebalo maknuti. Vlasnik se s tim nije složio, jer je to povijesni hrvatski grb koji se neprekidno koristi preko 500 godina, tako da niti jedna društvena skupina ne može imati ekskluzivno pravo na njega. Nešto kao švicarski križ. O svojim spoznajama Ćerimagić je upoznao Michael-a Martens-a, dopisnika novina “Frankfurter Allgemeine Zeitung“ (FAZ) za jugoistočnu Europu, koji je to prihvatio kao temu za članak. Martens je kvalitetan i iskusan novinar, koji je dugo godina proveo u Srbiji, gdje je puno toga lošeg naučio o Hrvatima i Hrvatskoj (prema kojoj Srbija gaji trajno neprijateljstvo), pa u svojim rijetkim člancima o Hrvatskoj poglavito iznosi poznate srbijanske stereotipe, bez uporišta u činjenicama.
Temeljem takvih stavova, biti Hrvat je samo po sebi sumnjivo, a ako veća skupina Hrvata slavi sportski uspjeh skupa sa svojim omiljenim pjevačem, onda je to za svaku osudu, pa makar ne bilo nikakvih nereda (https://www.faz.net/aktuell/politik/ausland/kroatien-feiern-mit-dem-barden-des-hasses-15700926.html). Martens argumentiranu repliku poput ove odbacuje kao djelo desničarskog ekstremista.
Martens je prihvatio Ćerimagićevu preporuku te napisao članak naslovljen „Recenzija restorana“ („Restaurantkritik“, 10.3.23), koji je manje recenzija restorana, a više kritika hrvatskog društva te poglavito Hrvata u Njemačkoj poput Vujčića, koji su tobože profašistički nastrojeni, a da toga nisu niti svjesni.
Pritom se Martens sa svojim sudom drži u pozadini, a riječ daje sveučilišnim profesorima Ivi Goldstein-u (Zagreb), Florian-u Bieber-u (Graz) te Alexander-u Korb-u (Leicester), koji kao da se natječu tko će izreći težu kritiku.
Suština njihove kritike sastoji se u tome da hrvatski šahirani grb, koji započinje s prvim bijelim poljem, pripada isključivo ustašama. Ustaše su bili vojno-policijska formacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koju je Hitler stvorio 1941. godine na ruševinama Kraljevine Jugoslavije, i u njoj postavio svoju vlast, koja je sprovodila njegove zapovijedi npr. provođenje rasnih zakona.
Činjenica je da su jedni ustaše počinili strašne zločine, dok su se drugi tome odupirali, pa je u NDH tako bila spašena jedna četvrtina predratne židovske populacije, iako su po Hitlerovoj zapovijedi svi morali biti istrijebljeni. Malo je takvih primjera u Europi u Drugom svjetskom ratu. O tome postoji knjiga Esther Gitman: „When Courage Prevailed: The Rescue and Survival of Jews in the Independent State of Croatia 1941–1945”. Knjigu je Martens od mene dobio na dar prije 4 godine, ali je izgleda nije niti prolistao. Dotle u Srbiji, koja je imala sličnu državnu upravu kao NDH, nije preživio gotovo niti jedan Židov. Srbija je već 1942, bila proglašena „judenfrei“. Martensa to ne zanima.
Goldstein potječe iz tvrdokorne jugokomunističke obitelji. O njegovu radu postoji više poražavajućih recenzija npr. od dra Vladimir-a Geiger-a (https://hrcak.srce.hr/clanak/351668): “In his latest book Jasenovac Goldstein showed neither “goodwill” nor “common sense”, on the contrary he continues to lobotomize us by expressing everything but the willingness and ability to engage in scientific approach.” (U svojoj posljednjoj knjizi Jasenovac Goldstein nije pokazao ni “dobru volju” ni “zdrav razum”, naprotiv, on nas nastavlja lobotomizirati izražavajući sve osim volje i sposobnosti za znanstveni pristup.).
Kada Goldstein kaže: “Nedvojbeno je da se svatko tko danas koristi šahovnicu koja počinje bijelim poljem deklarira kao neoustaša”, to bi ozbiljni analitičar, kakvim se Martens prikazuje, morao protumačiti otprilike: “Tko danas koristi šahovnicu koja počinje bijelim poljem, pokazuje se kao slobodouman čovjek, kojega ne zanimaju objede jugokomunista”.
Goldstein je poznat kao poklonik komunističkog diktatora Tita, pa je njegovu sliku držao u svome uredu, dok je bio veleposlanik Hrvatske u Parizu. Unatoč tome što je zagovornik jednog totalitarizma, za FAZ postao je dovoljno kvalificiran suditi o drugom totalitarizmu!?
U jednom televizijskom intervjuu 2018. godine iznio je tvrdnju da su ustaše u ožujku 1945. iz Njemačke dobili poseban stroj za mrvljenje leševa svojih žrtava sa svrhom skrivanja tragova zločina. Ta izjava, koju više nije ponovio, a nije je mogao potvrditi nitko drugi, donijela mu je prigodni nadimak „Drobilica“.
Florian Bieber, poznat između ostalog po tome da je potpisao tzv. Sarajevsku deklaraciju o zajedničkom jeziku po kojoj su srpski i hrvatski jedan te isti jezik, pa prema tome hrvatski, jedan od jezika Europske unije (!), uopće ne postoji. Matica Hrvatska, vodeća Hrvatska kulturna organizacija, smatra tu Deklaraciju jezičnim nasiljem (https://www.matica.hr/vijenac/603/sarajevska-deklaracija-novi-je-pokusaj-jezicnog-nasilja-26597/). Bieber kaže:
“Grb s bijelim poljem na početku označava potporu ustaškom režimu ili desničarskim ekstremističkim skupinama koje se na njega pozivaju. Upotreba šahovnice s bijelim poljem jasno je povezana s desničarskim ekstremističkim značenjem.”
Profesor Bieber ovom kategoričkom izjavom pokazuje svu svoju površnost i neznanje. Očigledno da nikad u rukama nije imao Ustav SFRJ Jugoslavije iz 1974. koji za tadašnju SR Hrvatsku, sastavnicu Jugoslavije, propisuje upravo šahirani grb s početnim bijelim poljem. Slijedom njegove izjave, Tito je u posljednjim godinama svoga života davao potporu ustaškom režimu.
Očigledno nesvjestan njezinih posljedica Alexander Korb, profesor za Holocaust u britanskom Leicester-u daje pak najdrastičniju, iako istinitu izjavu:
„Upotreba simbolike prvenstveno je signal da se ‘Nezavisna Država Hrvatska’ od 1941. do 1945. smatra povijesno legitimnim projektom.“
To je upravo stav koji uporno iznosi Martens, a potječe od velikosrba i jugokomunista: “Budući da je Adolf Hitler godine 1941. svojom spontanom odlukom ispunio stoljetni san mnogobrojnih generacija Hrvata i uspostavio hrvatsku državu, ona bi kao i Hitler morala nestati i ostati trajno zabranjena! Svi Hrvati za sve vijeke vjekova moraju ispaštati zato što je jedna skupina Hrvata zlorabila vlast koju im je nenadano dodijelio Hitler u travnju 1941. godine.“
Šahirani hrvatski grb potječe iz Austrije iz 1495. godine. Iako heraldičari tvrde da bi trebao počinjati prvim crvenim poljem, koje simbolizira zlato, koje je više vrijedno nego srebro (bijelo polje), izgleda posve prirodno da se obadvije varijante koriste simultano.
Predmetni grb koristio se u svim državama u kojima su Hrvati imali neki oblik samobitnosti (Austrija, Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, SFRJ Jugoslavija). O tome postoji i mišljenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, koje Martens na žalost nije zatražio:
“Povijesni Hrvatski grb sa crveno-bijelom šahovnicom postoji stoljećima u obadva heraldička oblika, s početnim crvenim ili bijelim poljem gore lijevo. Obadva oblika koriste se danas u Hrvatskoj kao simboli na objektima ili u udrugama. Ovaj grb s motrišta Republike Hrvatske ne može se promatrati kao protuustavni simbol, jer on kao samostojeći simbol bez dodataka upućuje na pripadnost hrvatskoj kulturi i identitetu, a nikako na vojne formacije totalitarnih režima.“
O hrvatskom šahiranom grbu objavljeno je više knjiga npr. knjiga dra Marija Jareba: „From Checkerboard to Tricolor: Development and Use of the Croatian Coat of Arms and Flag Throughout the Centuries” iz 2022. Da su Martens i njegovi sugovornici makar kratko zavirili u nju, ovakav članak ne bi vjerojatno bio napisan. Sam dr. Jareb u jednom članku piše: “Grbovi i zastave bez ustaške vitice nisu grbovi i zastave NDH. Prema tome je bez temelja insinuacija da je zastava koja je sadržavala grb s početnim bijelim poljem s kojom se je uz skupinu hrvatskih iseljenika 2016. godine slikala tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „ustaška“. Inače Ustaški pokret tijekom Drugoga svjetskog rata uopće nije imao svoju zastavu, pa tako nikada nije ni postojala ustaška zastava.”
Na koncu ostaje otvoreno pitanje zašto Vlada RH nije na odgovarajući način (makar nekom uredbom) uredila pitanje hrvatskog šahiranog grba. S obzirom da je u parlamentarnoj većini zastupljena i Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), koja je proizašla iz srpskih pobunjenika, koji su 4 ratne godine 1991- 95 provodili teror nad Hrvatima, te danas svoje ratne ciljeve pokušavaju realizirati mirnodopskim sredstvima, pasivno držanje Vlade RH ne začuđuje, iako nikako nije prihvatljivo, nego je za svaku osudu. Sve dok je tako, mogu se očekivati daljnji napadi na hrvatske nacionalne simbole.
Kombinacija crvenog i bijelog kvadrata može se naći u mnogim uzorcima u Hrvatskoj, pogotovo u športu. Dizajner Boris Ljubičić izradio je mnoge aplikacije na toj podlozi. Među njima je i naš logotip, koji bi po logici Martens & Co, također trebalo zabraniti, jer počinje prvim bijelim poljem.
Hrvatski šahirani grb toliko je raširen među Hrvatima širom svijeta, da bi neki oblik državne zaštite podrijetla i izvornosti bio neophodan. Ispadi poput ovog članka u „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ najbolji su dokaz za to. Sreća je da njemački čitatelji ne čitaju ili ne vjeruju ovakvim člancima.
Žalosno je da FAZ, nekoć vrlo ugledne novine, dopuštaju objavu članaka koji odišu duhom velikosrpskih, jugokomunističkih jalnuša i šarlatana sukladno načelu: „Nazovi M.M. kad hoćeš oblatiti Hrvatsku.”
Dr. Josip Stjepandić
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini
Hrvatsko nebo
Dr. Josip Stjepandić: „M.M. anrufen, wenn Du Kroatien verunglimpfen willst“
