Mislav Ježić: Polazišta za strategiju razvoja hrvatskoga jezika i buduću hrvatsku jezičnu politiku (5) – Svi su pozvani davati doprinose razvoju jezika!
Vrijeme:4 min, 3 sec
Nakon što je pri kraju svoga članka u časopisu Filologija[1] razlučio pojmove „jezičnog razvoja“ i „jezične mijene“, te istaknuo važnost obogaćivanja pojmovlja i nazivlja ukorak s potrebama ljudskoga uma i svekolikih suvremenih znanja, disciplina, djelatnosti i zbilja, akademik Ježić prešao je na područje obogaćivanja i razvoja suvremenoga hrvatskog jezika. Pritom je posebice upozorio na potrebu „koordinirana i kontinuirana rada svih znanstvenika i stručnjaka u svojim strukama i u svojim publikacijama u suradnji s jezikoslovcima“ kako bi suvremeni hrvatski jezik u što većoj mjeri pratio razvoj suvremenog nazivlja na svim područjima koja se razvijaju, osobito u svijetu tehnike i suvremenih znanja i „tehnologija“. Svojim izlaganjem razbistrio je razumijevanje jezičnog fenomena s gledom na suvremene situacije te naznačio okvir savjetovanja o hrvatskom jeziku i brige za nj odnosno njegovu daljnjem razvijanju i obogaćivanju, koje je povezano i s provedbom odredaba Zakona o hrvatskom jeziku i (nenadomjestivom?) ulogom Vijeća za hrvatski jezik.
Prioriteti: razvoj nazivlja za nove pojave i pojmove koji nas preplavljuju i izrada jezičnih priručnika i pomagala koja odgovaraju potrebama sadašnjosti i budućnosti
[…] Sve razvijene jezike od starine do danas razvijali su mislioci, pjesnici, književnici, znanstvenici, a onda i jezikoslovci, upravitelji, pravnici i drugi koji su sudjelovali u razvoju kulture i civilizacije, a u razvijenim sredinama na primjerenu stupnju civilizacije dio te skrbi povjeren je i organiziranim skupinama i ustanovama poput sveučilišta, akademija i instituta. Ako to znamo i razumijemo, lakše ćemo razmišljati o tome što treba planirati u budućoj hrvatskoj jezičnoj politici. A razumjet ćemo i to da je razvoj jezika, govoreći matematičkim jezikom, varijabla zavisna o razvoju kulture, naobrazbe i civilizacije. Stoga se ne može gledati izdvojeno. Među preduvjete budućnosti svakoga, pa tako i hrvatskoga jezika pripada, dakle, čuvanje njegova ustroja i razlikovnosti, razvoj njegove izražajnosti i istančanosti, razvoj nazivlja za nove pojave i pojmove koji nas preplavljuju, a onda i izrada jezičnih priručnika i pomagala koja odgovaraju potrebama sadašnjosti i budućnosti. Ta pomagala bit će u budućnosti sve više i digitalna pomagala, odnosno jezične tehnologije koje treba, na osnovi dobra jezikoslovnoga opisa, razvijati za hrvatski jezik. To su onda zadatci koje treba uključiti u skrb za hrvatski jezik i u plan buduće hrvatske jezične politike. Dio tih zadataka treba onda povjeriti ustanovama kojima rad na skrbi za jezik pripada u zadaće.
Tako bi, na primjer, rad na razvoju nazivlja trebalo povjeriti s jedne strane stručnjacima svih struka na njihovim ustanovama, institutima i fakultetima, a s druge, nekoj jezikoslovnoj ustanovi koja taj rad može koordinirati i savjetima surađivati sa stručnjacima svih tih struka. Suočeni smo sa sve bržom poplavom novih pojava i pojmova u tehnici, tehnologiji, znanosti, gospodarstvu, pravu…, i nekako ih moramo imenovati u hrvatskome, razviti nazivlje za njih. Pojedinačni projekti poput Strune (Stručno nazivlje), koji je koordinirao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, dragocjen su primjer takve djelatnosti, ali takvi projekti nikako ne mogu zamijeniti koordiniran i kontinuiran rad svih znanstvenika i stručnjaka u svojim strukama i u svojim publikacijama u suradnji s jezikoslovcima. Ako su svi oni građani Republike Hrvatske u kojoj je hrvatski službeni jezik, onda im je rad na hrvatskome nazivlju prema potrebama razvoja njihove struke jednako tako dužnost kao i plaćanje poreza ili obrana domovine. To ne znači da ne će objavljivati radove na svjetskim jezicima, nego daće objavljivati neke od njih ili bar sažetke i na hrvatskome i pri tome skrbiti o ispravnome hrvatskom nazivlju.
Ono o čem će govoriti kolege koji su u temu daleko upućeniji, a presudno je za budućnost hrvatskoga jezika, jest razvoj jezičnih tehnologija i strojne obrade jezika.
[1] U časopisu Filologija br. 84, g.1015., akademik Mislav Ježić objavio je znanstveni članak pod naslovom „Polazišta za strategiju razvoja hrvatskoga jezika i buduću hrvatsku jezičnu politiku“. To je zapravo ’okvirni’ tekst za razumijevanje opsega i sadržaja pojma ’hrvatski jezik’ u prostoru i vremenu: u književnosti, javnoj uporabi, dijalektima i jezikoslovlju te u pogledu njegove standardizacije, normizacije, učenja i promicanja. Riječ je o izlaganju na znanstvenom i stručnom skupu Budućnost hrvatske jezične politike održanom u Knjižnici HAZU-a 4. i 5. prosinca 2024. Skup je imao za svrhu osvijetliti ključne vidove hrvatskog jezika i skrbi za nj „u skladu sa zadatcima“, kako se navodi u uvodnom članku, „koje je zacrtao Zakon o hrvatskom jeziku (2024.), i time pomoći novoimenovanomu Vijeću za hrvatski jezik u pripremi Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike“. Prenosimo, u nastavcima, nekoliko izvadaka iz Ježićeva članka, koji se čitav može pročitati na ovoj poveznici: https://hrcak.srce.hr/file/490819.
Prethodno:
Povezano:
Zdravko Gavran: Nije li Vijeće za hrvatski jezik samo sastavljač nacrtā i Vladino „desno smetalo“!
Što je propisivao takozvani „Budakov zakon o hrvatskom jeziku“ iz NDH?
Mislav Ježić/Filologija/Hrvatsko nebo
