U ovom dijelu svoga članka objavljenoga u časopisu Filologija[1] akademik Ježić ističe, nasuprot tzv. hrvatskim vukovcima, da hrvatski jezik treba razumijevati „kao tronarječan, a kajkavsku i čakavsku stilizaciju hrvatskoga književnoga jezika, kao i štokavsku, kao stilizacije, a ne posebne jezike“. Danas u Republici Hrvatskoj treba „budućim koracima standardizacije, a to znači i jezične politike, … Nastavi čitati Mislav Ježić: Polazišta za strategiju razvoja hrvatskoga jezika i buduću hrvatsku jezičnu politiku (4) – Vukovci, dijalekti i hrvatsko rječničko bogatstvo