Šiljo: Imamo dvostruk problem: previše i hrvatskih neprijatelja i lažnih hrvatskih prijatelja! (1)
Vrijeme:5 min, 35 sec
Ovo razmatranje možda se mnogima ne će svidjeti. Šiljo bezbeli stavlja na kocku omiljenost među mnogim našima. No ono što je istina mora se reći. Fiat iustitia pereat mundus! – Neka bude pravda pa makar propao svijet!, poučili su nas davno stari Latini. Nužno nam je razmotriti tko su sve danas hrvatski neprijatelji, ali i zapitati se tko su sve danas pravi ili tobožnji ili nepravi ili nikakvi hrvatski prijatelji.
Ta zadaća nije nimalo jednostavna, a ni bezopasna… Ipak, ohrabruje nas arapska poslovica: „Istina je gorka, ali je poslije slatka.“ Odnosno naša hrvatska narodna: „Od istine i pravde nikad se ne odvajaj; ako netko ne begeniše, doći će vrijeme pa će svak begenisati.“
Sve deblji katalog naših neprijatelja
Na ovom portalu i na nizu drugih slagan je, sam od sebe, ovih godina i desetljeća, a i stoljeća, sve deblji popis, katalog naših neprijatelja. Njih ima nebrojeno mnogo, i još uvijek premalo je naziva kojima bi se opisala sva ta šejtanska legija. Umjesto prepričavanja, podsjetimo se najprije na neke karakteristične objave samo s našeg portala, počevši od najnovijih, i to samo na izvorne, ne prenesene, kolumne, komentare i analitičke članke.
Dr. Josip Stjepandić za austrijski časopis Zur Zeit: “Bosna i Hercegovina ostaje krizno žarište”
Bakir I., SDA i ratni zločini Armije BiH i muslimansko-bošnjačke strane (1)
Nenad Piskač: Jugoslavenska proizvodnja ovisnosti Hrvata o Srbiji
Napadaju NDH i amnestiraju Jugoslaviju, jugoslavenstvo, komunizam i velikosrpstvo
Prof. dr. sc. Mihovil Biočić: Otvoreno pismo delegatima Općeg sabora HDZ-a
Dr. sc. Ante Birin: Diplomatima ne smetaju simboli crvenog totalitarizma!
Šiljo: Možemovce već proglašavaju „trećom političkom opcijom u državi“
Žele postati „bogovima“ koji svime „na daljinski“ upravljaju
Brigadir HV-a Ilija Vincetić: Lažljivci i krivotvoritelji – SRAM VAS BILO!!
Trajni hrvatski rat nastavlja se, samo ne ubojitim sredstvima
Nizanje poveznica moglo bi se nastaviti u nedogled. Ako se u svim ratovima borilo protiv ovih ili onih neprijatelja, moglo bi se zaključiti da je ovdje posrijedi opet trajni rat, samo ne ubojitim sredstvima, nego riječima i idejama, ocjenama i narativima, argumentima i tumačenjima…
Nedvojbeno je da je hrvatski narod tijekom povijesti i tolikih mračnih vakata nanizao nepregledan niz svojih neprijatelja, od kojih mu je na neki način svaki od njih nastojao oduzeti ili prava ili novce ili teritorij ili državu ili slobodu ili život ili identitet ili ponos ili samosvijest. I zdrav razum, svaki put iznova.
Istinski hrvatski medijski prostor – onaj rubni i manjinski, ne onaj pod službenom i svakovrsnom tuđinskom kontrolom – prepun je obilježavanja takvih nasrtaja i zlodjela, trpljenja i stradanja i ubijanja i iseljavanja hrvatskih ljudi. To jesu činjenice, odnosno, da se poslužimo riječima koje stavlja na stol Zdravko Gavran u posljednjoj kolumni, to jesu „učini“ ili „učinci“. Objektivni. Koje nitko ne može ni osporiti ni oboriti. Stara latinska mudrost još nas je nečemu poučila: Contra factum non datur argumentum – Protiv činjenicā (ili: učinā, svršenih čina, onoga što je stvarno učinjeno) ne vrijede nikakvi argumenti ni dokazivanja.
Svi hrvatski neprijatelji, i tko je ovlašten identificirati ih?
Sada kada smo priznali sve to što se stvarno dogodilo, što se događa i čega ima nesumnjivo neprijateljskoga na obzorju, moramo se još nešto zapitati. Svako razdoblje hrvatske povijesti do ovoga najnovijega dobivalo je u svijesti i jeziku naših ljudi određene nazive za manje ili veće skupine ljudi kao kvalifikative. Evo po sjećanju nekih od njih: „balije“, poturice, janjičari, haračlije, prelivode, ’šete bandijere’, austrofili, mađaroni, talijanaši, slavoserbi, velikosrbi, „gončini“, autonomaši, orjunaši, iredentisti, „Vlasi“, martolozi, germanofili, rusofili, „buržuji“, izrabljivači, gulikože, „malograđani“, „suncokreti“, kukavelji, narodne krvopije, „pokvarena gospoda“, čifuti, „nastaše“, kokardaši, ’jugovići’, komunjare, partijaši, prodane duše, sitne duše, komesari, „knojevci“, „oznaši“, „udbaši“, „drvena milicija“, policijoti, komunjare, afežejke, „crveni kmeri“, „crvena buržoazija“, „oficiruše“, svetosavci, srboljubi, arkanovci, šešeljevci, Alijini Hrvati, petokolonaši, „pokretaši“, „jalnuševčani“, izdajnici, „rodijaci“, „ortaci“, soroševci, europejci, hadezenjare, antife, pupovčad, plenkisti, „žuti mravi“, vlastodržci, režimci, prorežimci, eksproprijatori, unitaristi, uzurpatori, klijentelisti, korupcionaši, multi-kulturalisti, režimci, prorežimci, meglolizci, establišment, duboka država, globalisti, dekadenti, perverznjaci, uljezi, demagozi, populisti, lažni desničari, plaćenici, vakcinisti, dženderisti, „šejtani“ …
Naravno, nisu za sve Hrvate svi navedeni bili neprijatelji; oni su bili ili jesu neprijatelji samo za one koji na njih gledaju kao različite od njih, kao njihove žrtve ili potomci njihovih žrtava. Dijelovi hrvatskog naroda uvijek su se nalazili na strani ili su bili pripadnici neke od spomenutih i nespomenutih neprijateljskih ili štetnih grupacija ili orijentacija. Spoznaja da je tako počinje komplicirati kvalifikacije. Ona nas prisiljava da s predmeta ocjenjivanja prijeđemo i na subjekta odnosno nositelje ocjenjivanja. Tko je ta promjenjiva većina ili manjina koja, tečajem više naraštaja, stalno iznova utvrđuje tko su „naši neprijatelji“? I tko je uopće ovlašten, osposobljen i kompetentan izricati takve sudove odnosno aktualne neprijatelje identificirati?
Da bismo još više pokazali zamršenost tog problema, i pokušali ga nekako razriješiti, pokušajmo najprije utvrditi tko stoji na drugoj strani, tko su „naši prijatelji“. I tko smo uopće „mi“ koji se usuđujemo iznositi takve sudove kojima se prokazuje ili diskvalificira mnoge, brojne i razne, kao ovakve ili onakve hajvane?
Ne ćemo se zamarati opsežnim pretraživanjima, njima neka se bave stručnjaci po institutima i izvan instituta u Hrvatskoj ili ovdje na području bivše Herceg-Bosne, nesuđene posestrime Republike Hrvatske, ili među Hrvatima u Crnoj Gori, Srbiji, Mađarskoj…, ili u iseljeništvu, koje ponovno buja unatoč svim proklamiranim politikama, dok iseljavanje nemilice pustoši naša sela, kasabe, varoši i gradove. Ograničit ćemo se na određeni broj likova, s imenom i prezimenom, iz najnovije političke prošlosti, na manje-više svima poznate primjere, kao ilustraciju bolesnog i rastrojstvenog i depresivnog stanja u kojem se nalazimo.
(Svršetak sa sljedećim nastavkom)
Šiljo, Hrvatsko nebo
