Napadaju NDH i amnestiraju Jugoslaviju, jugoslavenstvo, komunizam i velikosrpstvo

Vrijeme:4 min, 36 sec

 

Prije nekoliko dana u Gradsku skupštinu poslan je prijedlog za promjenu imena zagrebačkih ulica koje su nazivane po ustašama, a koje bi se trebalo nazvati po istaknutim komunističkim dužnosnicima, odnosno po istaknutim dramskim umjetnicama. Zna se odakle puše vjetar.

Bilo je dosta reakcija, među njima i one iz Matice hrvatske, koja je Vladi poslala prijedlog o donošenju Zakona o imenima u javnim prostorima u Republici Hrvatskoj. „Inzistiramo da u procjenama tko je od povijesnih osobnosti bio prikladan za ponijeti ime ulice ili trga ne budu mjerodavne presude komunističkih i socijalističkih sudova, nego isključivo presude sudova samostalne i suverene Republike Hrvatske”, stoji između ostaloga u prijedlogu.

No svemu je tomu prethodilo mnogo toga; između ostaloga, da i ne idemo dalje u prošlost, uklanjanje povijesnog hrvatskog grba sa spomen-kamena na Bleiburgu, ukidanje komemoracije na Bleiburškom polju… Sve u skladu s Izvorišnim osnovama Ustava, odnosno s jugoslavensko-komunističkom verzijom ustaško-partizanskog rata koji je podijelio hrvatski narod i pomogao neprijateljima u rušenju hrvatske države i stvaranju nove Jugoslavije. Srpski i jugoslavensko-hrvatski komunisti stalno su isticali grijehe hrvatske strane u tom ratu i hranili protuhrvatske predrasude Zapada, koji je branio jugoslavensku diktaturu i Titovo komunističko jednoumlje sve dok nisu formalno propali.

To čine i danas njihovi baštinici koji tvrde da su im očevi i djedovi 1945. bili pobjednici. I oni napadaju NDH i amnestiraju Jugoslaviju, jugoslavenstvo, komunizam i velikosrpstvo. Tvrde da svako povezivanje s NDH ugrožava sliku Hrvatske kao pobjednice u okviru antifašističkog europskog bloka i ignoriraju što je od 1945. do 1990. doživio hrvatski narod, koji je kao “pobjednički” postao “genocidan” i morao ispaštati u ime “bratstva i jedinstva”, od Bleiburga preko Križnog puta i Titovih logora, pa sve do vukovarske Ovčare. Ta etiketa lebdi i do danas nad hrvatskim narodom zahvaljujući “narodnoj” vlasti i “bratskom” srpskom narodu, a uredno ju njeguju i potenciraju svi koji su protiv hrvatske države i danas.

Oni nastavljaju s jasenovačkim mitom, oko kojega su njihovi očevi i djedovi stvorili „crnu legendu”, koja je za vrijeme Drugoga svjetskog rata poslužila za rušenje NDH, a nakon komunističke pobjede za brutalno uništavanje hrvatskoga naroda, kako bi opravdali nasilno uključivanje Hrvatske u Jugoslaviju, proglasili zločinačkima i NDH i ustaški pokret, otežali novo hrvatsko osamostaljenje i nametnuli takvu sliku o hrvatskoj prošlosti novim generacijama i tzv. međunarodnoj zajednici.

No, „povijest se ne briše”. Ustaše godine 1945. nisu mogli spasiti hrvatsku državu, nego komunisti i HSS. Ali nisu, nego su uništili ustaški režim i hrvatsku državu i obnovili Jugoslaviju, uništili cijelu jednu generaciju i predali vlast drugom narodu i drugoj državi. Time se ponose danas njihovi nasljednici s neskrivenom željom da, kad već ne mogu obnoviti Jugoslaviju, barem stave Hrvatsku pod strogi protektorat tzv. međunarodne zajednice.

„Inzistiramo da u procjenama tko je od povijesnih osobnosti bio prikladan za ponijeti ime ulice ili trga ne budu mjerodavne presude komunističkih i socijalističkih sudova, nego isključivo presude sudova samostalne i suverene Republike Hrvatske”, stoji u prijedlogu Matice Hrvatske. No autori prijedloga ne bi smjeli smetnuti s uma da u sudovima samostalne i suverene Republike Hrvatske sjede uglavnom baštinici jugoslavenskog komunizma.

Dr. Manfred Dauster, njemački sudac koji je osudio Perkovića i Mustača, u presudi između ostaloga ističe: “Hrvatska ne razlikuje dobro od zla. Politička pitanja još rješavaju bivši komunistički funkcionari, u medijima su tumačenja prepuštena bivšim komunističkim propagandistima, a u državnim institucijama odluke donose kadrovi čije su percepcije lojalnosti formirane u zagrljaju Partije i UDB-e…”

 

Prilog: Prijedlog Matice Hrvatske

“Povijest, kultura i civilizacijska dostignuća mogu se obilježiti na razne načine, imena osoba i značajnih događaja u javnim prostorima svakako su jedan od njih. Da bi se na razini lokalne samouprave spriječila samovolja i populistički aktivizam političkih ultraša, njihove namjere da arbitriraju povijest mijenjajući imena trgova i ulica, mišljenja smo da Vlada Republike Hrvatske treba predložiti Hrvatskom saboru Zakon o imenima u javnim prostorima na teritoriju cijele države, a u skladu s duhom Rezolucije Vijeća Europe br. 1481 objavljene 2006. kao i Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti o totalitarizmu iz 2009.

Obje Rezolucije jednoznačno izjednačuju i osuđuju europske totalitarne režime: nacizam, fašizam i komunizam, a posebno naglašavaju savezništvo nacizma i boljševizma sklopljeno 23. kolovoza 1939. i civilizacijske strahote dugovječnog komunizma kao najstrašnijeg totalitarizma koji, nažalost, još nije vojno pobijeđen.

Takvim bi se Zakonom stvorio zakonski okvir i spriječilo politikanstvo zloduha prošlosti nepomirenih s činjenicom da je Republika Hrvatska suverena država, članica NATO-a i EU. Na taj bi se način stavila zakonska rampa svima koji se nisu pomirili s propašću totalitarnih režima nego na lažnim povijesnim premisama, poput izjednačavanja antifašizma i komunizma, u Hrvatskoj pokušavaju promovirati zločince nakaznih totalitarnih diktatura i veličati prošlost političkih tiranija.

Republika Hrvatska onoliko je dio moderne demokratske Europe i slobodnog svijeta, koliko poštuje i prihvaća njezina civilizacijska dostignuća, demokratske stečevine i usvojene rezolucije. U tom procesu vraćanja Hrvatske u okrilje Europe nema mjesta povijesnim lažima i recidivima totalitarne prošlosti koji vraćaju Hrvatsku u blato iz kojeg se izvukla pobjedničkim Domovinskim ratom. Gospodarski uspjesi Republike Hrvatske: ulazak u eurozonu i schengenski prostor nemjerljiv su dobitak za hrvatsku državu i narod, ali sve je to tek civilizacijski privid ako hrvatska politika i vlast popuste pred revitalizacijom nacifašističke i komunističke ideologije i njihovim aktivistima dozvoli promociju poražene prošlosti.

Inzistiramo da u procjenama tko je od povijesnih osobnosti bio prikladan za ponijeti ime ulice ili trga ne budu mjerodavne presude komunističkih i socijalističkih sudova, nego isključivo presude sudova samostalne i suverene Republike Hrvatske”.

Prethodno:

Nogometni i nacionalni uspjesi – i što kao narod dugujemo sebi danas te prošlim i budućim naraštajima

 

M. O., Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori