Zdravko Gavran: I Matici hrvatskoj potrebna je, unatoč Zakonu o hrvatskom jeziku, solidna hrvatska lektura

Zaključiti nam je to da tijela i (neki) dužnosnici Matice hrvatske ili ne znaju dobro hrvatski jezik ili ne mare za pravilnost, čistošću i ljepotu njegove uporabe. Zaključiti nam je i to da Zakon o hrvatskom jeziku nije ni u samoj Matici, koja je inicirala njegovo donošenje i izradila prvi nacrt, unaprijedio jezik u praksi – čemu je ova analiza „reagiranja“ žalosno svjedoštvo –, a kamoli diljem hrvatskog društva. Te nam je slijedom toga zapitati se: Zašto i dalje vlada tolik nemar za hrvatski jezik, ili njegovo nedovoljno poznavanje? Što, na temelju zakonskih odredaba, čini (imenovano) Vijeće za hrvatski jezik u posve praktičkom smislu? Što čini Vlada, što državna i druga tijela i subjekti obuhvaćeni zakonskim odredbama? Spava li i Institut za hrvatski jezik? Je li itko dobio po prstima zbog nastavka neometane poplave anglizama i širenja jezične nekulture u javnoj sferi? Ima li ijednog lektora koji je u međuvremenu zaposlen u nekoj javnoj službi sukladno nadobudnoj odredbi zakona? Zašto je tolikima, i dalje, hrvatski jezik „zadnja rupa na svirali“?

Matica hrvatska oglasila se je povodom izjava u Hrvatskom saboru što ih je sa saborske govornice iznio dr. Josip Jurčević, nezavisni zastupnik, član kluba Mosta, izabran na listi Domovinskog pokreta. Riječ je o nastavku višegodišnje polemike koja se u javnosti vodi u pogledu dovršenja obnove i stavljanja u funkciju rodne kuće hrvatskog književnika A. G. Matoša u Tovarniku. Ovdje se ne će ulaziti u taj prijepor – stajališta svih strana (osim stajališta hrvatske Vlade i nadležnoga Ministarstva kulture) dobro su poznata u javnosti –, nego će se dati lektorski osvrt na jezik teksta što ga je Matica hrvatska dala u javnost na svojoj mrežnoj stranici.

Matica hrvatska reagirala na, kako tvrdi, „niz neistina“ o obnovi Matoševe kuće što ih je iznio zastupnik Josip Jurčević

Nijedno tijelo ni dužnosnik nisu stali iza „reagiranja“ Matice hrvatske, a ona ga je objavila

Prije toga mora se napomenuti da iza te pisane izjave ne stoji nijedno tijelo ni dužnosnik Matice; nema naime ničega i nikoga poimence u potpisu ni u zaglavlju. Ta ustanova ima svoja tijela koja obavljaju sve poslove za koje su ovlaštena između dviju skupština. I zna se što su čije ovlasti, to piše u Pravilima, tj. u statutu. Najvažnije je tijelo Glavni odbor, a važno i najviše predstavničko i vodstveno tijelo jest predsjednik, kojemu ove jeseni istječe trogodišnji mandat. To je vrlo poznati i cijenjeni književnik Miro Gavran. Postoji i Predsjedništvo Matice, a predsjednik ima i svog zamjenika. Postoji i „književni tajnik“, a i „gospodarski tajnik“. No u ovom javnom i polemičkom očitovanju, koje u naslovu ima riječ „reagiranje“, ne zna se tko je konkretno donio odluku i odobrio tekst reagiranja. Takva praksa nije dosad bila uobičajena i inače nije uobičajena u funkcioniranju udruga, organizacija i ustanova.

Što pokazuje jezične raščlamba, od rečenice do rečenice

Već prva rečenica pokazuje da jezični izraz hrama i štuca. Ona glasi: „U iznošenju stajališta Kluba zastupnika Mosta i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića obraćajući se u Hrvatskom saboru 10. lipnja 2025, zastupnik Josip Jurčević iznio je niz neistina i kleveta na račun Matice hrvatske, njezina predsjednika akademika Mire Gavrana i članova Glavnoga odbora, a vezanih za obnovu spomen-kuće Antuna Gustava Matoša u Tovarniku.“

Glagolski prilog sadašnji „obraćajući se“ nije pravilno sintaktički upotrijebljen, budući da je subjekt na kojega se prilog odnosi dan u genitivu i zato što nedostaje glagol u prethodnoj, glavnoj rečenici. Nije dobra ni sintagma „obraćajući se u Hrvatskom saboru“, zato što glagolski prilog „obraćajući se“ iziskuje objekt u dativu, naime iziskuje dopunu kojom bi e reklo komu se to Jurčević obraćao. U rečenici je uporabljen i izraz „vezanih za“, koji nije primjeren; vezani mogu biti recimo volovi, oni su dakle (pri)vezani na primjer uz ogradu, a ovdje nije riječ o fizičkoj vezanosti jednoga s drugim, nego o povezanosti jednoga s drugim u prenesenom značenju. Ima i nepravilnosti s uporabom interpunkcija. Tako npr. dvije uzastopne apozicije: „akademik predsjednik“ treba po pravopisnim pravilima odvojiti zarezom. Nepotrebno je ponavljanje imena i prezimena zastupnika i apozicije „zastupnik“. Sve u svemu, rečenica bi pravilno glasila: „U iznošenju stajališta Kluba zastupnika Mosta nezavisni zastupnik Josip Jurčević, obraćajući se (kolegicama i kolegama) zastupnicima u Hrvatskom saboru 10. lipnja 2025., iznio je niz neistina i kleveta na račun Matice hrvatske, njezina predsjednika, akademika Mire Gavrana i članova Glavnoga odbora povezanih s obnovom spomen-kuće Antuna Gustava Matoša u Tovarniku.“

Druga rečenica donosi uvriježen, ali unatoč tomu neprikladan izraz „čine“: „Zastupnik Jurčević članove Glavnoga odbora, koji čine istaknuti hrvatski intelektualci različitih struka…“ Glagol činiti odnosi se naime na neko djelovanje kojim se što pro-izvodi, a ne na nastalu odnosno stvorenu situaciju. Tko su pak „istaknuti hrvatski intelektualci“, to stoga nije najbolje izricati glagolom „čine“; bolje bi bilo upotrijebiti glagol „tvore“ ili pronaći neko elegantnije i po značenju primjerenije jezično rješenje.

U istoj rečenici imamo još jednu sintaktičku omašku: „…a financiranje aktivnosti Matice hrvatske dovodi u korelaciju financiranja srpskih kulturnih centara…“. Naime, financiranje može se dovoditi u korelaciju samo „s financiranjem“; genitivni je dakle oblik imenice „financiranje“ pogrješan.

I treća rečenica reagiranja ima ozbiljnu jezičnu slabost: „Jurčević huškački i klevetnički govori o ’progonu mrtvoga Antuna Gustava Matoša, pa samim time i o progonu hrvatskog identiteta’ od strane Matice hrvatske…“ – Uzalud, čini se, jezikoslovni savjetnici ponavljaju da nije dobro služiti se izrazom „od strane“ kada se god misao može izreći bez ikakve „strane“. U ovom slučaju dovoljno bi, i pravilno, bilo napisati: „od Matice hrvatske“.

Nastavak te rečenice donosi ovo: „…temeljeći takve šokantne tvrdnje na potpuno neistinitim navodima o postupanju Matice hrvatske u vezi sudskog spora koji je vođen pred sudom Republike Hrvatske i u kojem je Matica hrvatska u svemu uspjela dokazati zakonitost i ispravnost svojega postupanja.“

Prilog „potpuno“ mogao bi se upotrijebiti u situaciju kada se nešto ’upotpunjava’, recimo kada se čaša iz koje se otpilo vode dopuni tako da opet bude puna, ili kada se nedovršen crtež „upotpuni“ nekom crtom ili črkom koja još nedostaje. No ovdje je riječ o nečemu što nije dopunjavano, nego takvo jest ili nije. Stoga bi primjeren prilog bio: „posve“, „posvema“, „sasvim“ ili „u cijelosti“.

Sljedeća rečenica reagiranja ima opet problem kakav smo uočili u prvoj: pogrješna uporaba glagolskog priloga sadašnjeg. Ovdje se taj prilog ne oslanja ni na koju imenicu, pa možemo samo nagađati da se odnosi na g. Jurčevića: „Govoreći u Hrvatskom saboru, čije se sjednice snimaju i javno prenose na službenim kanalima ili u medijima (izravni prijenos na HTV4), te su neistine postale pristupačne većem broju osoba (st. 2 čl. 149. KZ-a).“ – Ovako, gledano formalno gramatički, ispada da su „neistine“ bile te koje su govorile, a ne neko ljudsko biće.

I rečenica nakon te ima jezični problem: „Zastupnik Josip Jurčević, ujedno povjesničar, pri proučavanju određene teme bi trebao voditi računa o izvorima na kojima temelji svoje viđenje povijesti.“ Pogrješno je naime mjesto na koje je stavljena enklitika „bi“, koja se kao nenaglašen oblik prezenta glagola biti ne može osloniti na prethodnu naglašenu riječ. Pravilno bi bilo: „trebao bi“.

U sljedećoj rečenici imamo glagol „začuđivati“ bez objekta (koga?) i nesavršenost kod nizanja dvaju pridjeva u funkciji atributa: „Začuđuje njegova nepripremljenost, odnosno nepoznavanje materije o kojoj govori za govornicom najvišeg predstavničkog tijela…“ Pravilno bi bilo napisati „začuđuje nas“, dok bi prvom pridjevu trebalo dodati „a“: „najvišega predstavničkog“.

Rečenica nakon nje hrama pri uporabi neodređenog oblika (pridjevske) zamjenice i pokazuje, opet, sintaktičku nezgrapnost: „Josip Jurčević odlučno napada i proziva Maticu hrvatsku, njezina predsjednika i članove Glavnog odbora, a nema nikakvog znanja niti se uopće interesirao o materijalnoj dokumentaciji koja dokazuje sasvim suprotno postupanje Matice hrvatske od onoga što Josip Jurčević neistinito prikazuje.“ – Pridjevska zamjenica „nikakav“, s nastavkom -av, sklanja se kao takav, svakakav, hrapav itd., a neodređeni oblik nema dočetak na -vog, nego na -va, kao i svi pridjevi i zamjenice kod kojih se može – i treba – razlikovati u genitivu, dativu i akuzativu neodređeni od određenog oblika. Trebalo je dakle upotrijebiti genitivni oblik: „nikakva znanja“. Podcrtana sintaksa nezgrapna je i nije posve u skladu s (gramatičkom) logikom. Umjesto „što“ trebalo se poslužiti izrazom „od postupanja kako ga Josip Jurčević neistinito prikazuje“.

I sljedeća rečenica trebala bi lekturu: „S obzirom na to da iznesene neistine i klevete mogu dovesti do toga da se Maticu hrvatsku u javnosti percipira na negativan način, da joj bude narušen ugled te da joj nastane šteta u daljnjem radu i poslovanju, Matica hrvatska još jednom demantira i podsjeća na kronologiju događanja vezanih za obnovu spomen-kuće Antuna Gustava Matoša.“ – Osim već objašnjenog problema sa sintagmom „vezanih za“, imamo tu i tuđicu „demantira“, što bi se hrvatski reklo „niječe“, „poriče“ ili „opovrgava“. No još je veći problem što se ovdje glagol „demantira“ uporabio bez dopune u objektu u akuzativu, pa se zapravo ne zna što to Matica „demantira“. A na početku rečenice posegnulo se za izrazom koji tu nije prikladan, i koji općenito treba izbjegavati kada je riječ o zavisnim uzročnim rečenicama. Pravilno bi bilo: „Budući da iznesene neistine i klevete mogu dovesti…“.

I u rečenici nakon te imamo nešto što doduše možda i nije gramatički nepravilno, ali nije ni u duhu hrvatskog jezika, odnosno stilski hramlje, naime uporaba veznika/priloga/čestice kojim se izražava namjera i susljednog glagola: „Zastupnik Jurčević navodi da od 2004. Matica hrvatska u Zagrebu sprječava da se dovrši spomen-kuća AGM-a u Tovarniku.“ Bolje bi bilo: „sprječava dovršenje/dovršetak/privođenje kraju [obnove] spomen-kuće…“.

Rečenica nakon te ima enklitiku na pogrješnu mjestu: „Činjenično stanje je dijametralno suprotno od navoda zastupnika Jurčevića.“ Pravo joj je mjesto drugdje: „Činjenično stanje dijametralno je suprotno“.

Sljedeća rečenica ima viška jedan zarez i jedno „u“, ima vremenski prilog koji nije ’najhrvatskiji’ i sadržava semantički problem odnosno protuslovlje: „Ideja o obnovi rodne kuće Antuna Gustava Matoša u Tovarniku i njezino stavljanje u funkciju kao kulturnog objekta, nastala je u upravo u Matici hrvatskoj i stoga je svojevremeno u Zagrebu i osnovan Ogranak Matice hrvatske u Tovarniku.“ – Hrvatskiji, a i precizniji, oblik za „svojevremeno“ glasi „svojedobno“; ako komu smeta riječ „doba“ kao predugo razdoblje, može posegnuti i za riječju „svoječasno“, koja nije uvriježena, ali bi se mogla udomaćiti. A gdje je osnovan ogranak MH u Tovarniku: u Tovarniku ili u Zagrebu, to je u ovoj rečenici u kontradikciji. Zna se da se ogranci ne osnivaju u središnjici, nego na terenu. Što se onda dogodilo u Zagrebu? – Moglo se u Zagrebu dogoditi samo to da nadležno tijelo inicira, odobri, podupre, ili potvrdi osnutak ogranka, no on se može osnovati samo u Tovarniku. Ili se možda osnovati u Zagrebu kao u neke vrste „izbjeglištvu“ (u vlastitoj zemlji)?

Rečenica nakon te ima nesretnu imenicu „podrška“. Kako se od „drške“ došlo u jeziku do „podrške“, to prepustimo na istraživanje jezikoslovcima. No bolja je i primjerenija hrvatska riječ „potpora“ odnosno „podupiranje“, od „poduprijeti“, a postoje i riječi kao što su „potporanj“ i „oslonac“. No, općenito, redukcija jezičnoga fonda na riječi iz daničićevsko-maretićevsko-belićevsko-jugoslavenskog naslijeđa i dalje je više no primjetna.

Susljedna rečenici opet nas prisiljava citirati ju zbog jezičnih slabosti: „U prikupljanju sredstava od državnih tijela za realizaciju ove izuzetno vrijedne ideje Ogranak MH u Tovarniku imao je svu podršku Središnjice i projekt je i započeo isključivo baš kao projekt Matice hrvatske.“ – Dosta bi riječi trebalo da se tu sve raščisti. No svakako se mora reći da je u situacijama kakva je u ovom kontekstu potrebno umjesto pokazne zamjenice „ove“ uporabiti pokaznu zamjenicu „te“, jer je riječ o nečemu poznatomu, a ne o čemu što ćemo tek upoznati ili radi razlikovanja od čega prijašnjega ili daljega. Sastavni veznik „i“ trebalo je pretvoriti u suprotni veznik „a“, pa prije njega staviti zarez, jer je drugi dio rečenice u (gramatičko-logičkom) kontrastu spram prvom dijelu rečenice. A izraz „isljučivo baš“ zapravo je nepotrebno gomilanje ili tautologija: jedno je od toga dvoga suvišno jer oboje kazuje isto, osim što „baš“ nije izvorno hrvatska riječ.

Napokon dolazi jedna kraća rečenica bez jezičnog problema, osim to što je uporabljena tuđica „realizacija“, no odmah za njom opet ga imamo: nedostaje zarez nakon riječi „godine“, jer je zavisna rečenica ispred glavne, a imenica godina suvišna je, zato što je riječ o datumu, pa je stoga ispuštena i imenica dana i imenica mjeseca. Osim toga, u hrvatskoj se pravopisnoj tradiciji imenica „godina“ piše prije, a ne poslije brojke na koju se odnosi. Evo kako glasi početak te rečenice s dvjema slabostima: „Kako su sredstva prestala pristizati 13. ožujka 2002. godine Matica, koja je korisnik proračunskih sredstava pa ne smije sama investirati u kupovinu i opremanje objekta, na molbu svog Ogranka…“

Pisac prethodne i sljedeće rečenice pokazuje da ne razlikuje „kupovinu“ (’hodanje po trgovinama’) od „kupnje’ (konkretnu izvršenu kupoprodaju). „U kupovinu i obnovu Matoševe rodne kuće uloženo je, po priznanju kasnijeg čelnika…“ Ni prilog „kasnijeg“ nije primjeren, kao što nije pravilno reći „raniji predsjednik“. Oba se pridjeva ne preporučuje rabiti za vremenske relacije prije-poslije, prethodno-susljedno, nego ih treba nastojati ograničiti na priložnu relaciju rano [ujutro] – kasno [navečer]), a ovdje treba razlikovati prijašnjeg (prvog, prethodnog) i susljednog (drugog, sljedećeg) čelnika odnosno nasljednika:

Ni rečenica nakon te nije sintaktički dobro sročena: „Najviše sredstava u kuću uložili su Grad Zagreb (gradonačelnik Milan Bandić), a u znatno manjoj mjeri i Ministarstvo znanosti.“ Pravilno bi glasila: „Najviše sredstava u kuću uložio je Grad Zagreb (gradonačelnik Milan Bandić), a znatno manje Ministarstvo znanosti.“

Zatim dolazi rečenica čiji je početak svojevrsna pesnica u oko znalcima jezika i jezikoslovnim savjetnicima: „Uz sva ta silna sredstva projekt je realiziran tek na otprilike pola radova i aktivnosti.“ – Projekt se, naime, ne ostvaruje „uz“ određena sredstva (kao da bi bila riječ o odvojenim, usporednim entitetima), nego pomoću određenih sredstava. No za ovu rečenicu i nije bitan način, nego je meritum tvrdnje kontrapunktiranje uloženih sredstava ostvarenim radovima. Na tomu mjestu ne smije stajati prijedlog „uz“, nego dopusni prilog „unatoč/usprkos“ (čemu). Ni vremenski prilog „tek“ nije tu najprikladniji, po smislu bi više pristajao količinski prilog „samo“. Rečenica treba glasiti: „Unatoč svim tim silnim sredstvima projekt je ostvaren samo dopola/napola/polovično…“

U sljedećoj rečenici nedostaje zarez između „Središnjice i „jednostrano“: „U međuvremenu nekoliko članova Ogranka Matice hrvatske u Tovarniku, bez znanja i suglasnosti Središnjice jednostrano gase Ogranak i osnivaju novu udrugu građana pod nazivom Društvo Antuna Gustava Matoša.“

Nakon toga imamo sintaktički nezgrapnu rečenicu, u kojoj se ne navodi subjekt, pa se ne zna tko su ti koji imovinu „prenose na svoju novu udrugu građana“, a i izraz „kupio i započeo obnovu“ valjalo bi preinačiti u „kupio te je započeo (njezinu) obnovu“: „Ono što je u cijeloj ovoj priči najbitnije, imovinu – a to je rodna kuća A. G. Matoša, koju je ogranak Matice hrvatske državnim dotacijama kupio i započeo obnovu – na krajnje dvojben način, kao tobožnji pravni sljednici, prenose na svoju novu udrugu građana!“

Zatim dolazi na red još jedna rečenica koja lektorskom oku ne dopušta nimalo odmora: „Nakon takve pravne akrobacije, niti Država niti Grad Zagreb niti ijedna hrvatska kulturna institucija više ne žele financirati projekt privatne udruge građana koji su benevolentno postali vlasnici poluobnovljene zgrade bez centa vlastitog uloženog novca.“ Umjesto „niti“, na podcrtanim mjestima trebalo je stajati „ni“.

U sljedećem ulomku imamo sadašnje umjesto (dokumentarno i pravno preciznijega) prošlog vremena, te tuđicu/posuđenicu „indirektno“, a moglo se posegnuti za „neizravno“ ili „posredno“, zatim nailazimo na sintagmu s tuđicom „na konto“ (na brk, zaslugom, po zasluzi), pa na rusizam “ogromna“ (vrlo velika, golema) te na eliptičnost koja ne služi jasnoći: „Matica hrvatska navedenu gospodu isključuje iz članstva. ’Osnivači’ novog Društva AGM postaju tako, putem udruge građana, indirektno zemljišnoknjižnim vlasnicima zgrade kupljene državnim sredstvima na konto isključivo i jedino ugleda Matice hrvatske. I Grad Zagreb i Ministarstvo znanosti i Ministarstvo kulture uložili su ogromna sredstva u otkup i uređenje kuće uvjereni da financiraju projekt Matice hrvatske, a ne nekakve udruge nekoliko građana, [koja je] bez ikakve imovine.“

Rečenica nakon spomenute ima samo problem s položajem imenice „godina“, a umjesto veznika „i“ prikladniji bi bio „pa“ ili „te“: „Matica hrvatska tuži Društvo AGM i 2014. godine dobiva pravo na naknadu nevraćene pozajmice, a budući da je udruga Društvo AGM odavno potrošila sredstva donirana Ogranku MH, bez centa na računu (jer Država ne želi financirati projekt), sud određuje ovrhu na nekretnini.“

Nakon ulomčića bez problemčića, opet nailazimo na uporabu veznika „niti“ umjesto veznika „ni“ te na pogrješnu uporabu zamjenice: „Niti jednog časa Matici hrvatskoj ne pada na pamet prodati Matoševu kuću nekom drugom!“ – Umjesto „nekom drugom“, zato što taj još nije poznat, moralo bi se upotrijebiti izraz s neodređenom zamjenicom i dodanim „u“, „komu drugomu“:

U sljedećoj rečenici imamo opet enklitiku na pogrješnu mjestu: „jedini Matičin cilj je dovršiti…“, točnije: nenaglašeni oblik prezenta trebalo bi zamijeniti naglašenim: „jedini Matičin cilj jest dovršiti…“

U nastavku reagiranja problematično je uglavnom ono na što je već upozoreno, pa će lektor izbuljenih i već umornih očiju i prstiju izbjeći citiranje i spomenuti samo najkrupnije pogrješke. Primjerice ovu: „Prozivajući dakle Maticu hrvatsku i Miru Gavrana kao njezinog predsjednika Josip Jurčević pokazuje ne samo nezamislivu količinu neznanja već na zloban, klevetnički način iznosi neargumentirane uvrede.“ Tu nedostaju zarezi ispred glavne rečenice, tj. ispred imenice „Josip“, te ispred suprotnog veznika „već“. Nadalje, umjesto „u više navrata“ (nešto kao navrat-nanos, ha-ha) moglo bi se toplo preporučiti „više puta“. Povrh toga, nailazimo opet na rusizam „ogroman“, na pogrješno stvorenu imenicu „nesrazmjer“ (pravilno je: „nerazmjer“), na izraz koji gramatički nije ispravan: „u odnosu na“ [nešto može biti u odnosu“ s čim/kim, a ne u odnosu „na“]. Zatim imamo i izraz „s puno više sadržaja“, a pravilno je „s mnogo [znatno, osjetno, nerazmjerno, izrazito, neusporedivo] više sadržaja“.

Zaključiti nam je – što?

Sada kada smo na primjerima lektorski raščlanili tekst „reagiranja“ iza kojega je stala čitava Matica hrvatska – sa svim svojim književnicima, akademicima, profesorima, doktorima, jezikoslovcima, ekonomistima i ostalim uglednim članovima, i naravno sa svojim književnim tajnikom, sa svojim urednicima, lektorima, prevoditeljima i drugim znalcima hrvatskog i drugih jezika – moramo nešto i zaključiti i nešto se otvoreno zapitati? Što?

Zaključiti nam je to da tijela i (neki) dužnosnici Matice hrvatske ili ne znaju dobro hrvatski jezik ili ne mare za pravilnost, čistošću i ljepotu njegove uporabe. Zaključiti nam je i to da Zakon o hrvatskom jeziku nije ni u samoj Matici, koja je inicirala njegovo donošenje i izradila prvi nacrt, unaprijedio jezik u praksi – čemu je ova analiza „reagiranja“ žalosno svjedoštvo –, a kamoli diljem hrvatskog društva. Te nam je slijedom toga zapitati se: Zašto i dalje vlada tolik nemar za hrvatski jezik, ili njegovo nedovoljno poznavanje? Što, na temelju zakonskih odredaba, čini (imenovano) Vijeće za hrvatski jezik u posve praktičkom smislu? Što čini Vlada, što državna i druga tijela i subjekti obuhvaćeni zakonskim odredbama? Spava li i Institut za hrvatski jezik? Je li itko dobio po prstima zbog nastavka neometane poplave anglizama i širenja jezične nekulture u javnoj sferi? Ima li ijednog lektora koji je u međuvremenu zaposlen u nekoj javnoj službi sukladno nadobudnoj odredbi zakona? Zašto je tolikima, i dalje, hrvatski jezik „zadnja rupa na svirali“?

Povezano:

PHB Priopćaj br. 46: U čijim je rukama Zakon o hrvatskom jeziku?

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo