Šiljo: Sačuvaj nas, Bože, „ljevičarske“ čestitosti!

0

 

 

I licemjerje SDP-Klisovićevo dvostruko je: on implicira, to jest izmišlja, da je Zagrepčanima već navrh glave čovjeka iz Hercegovine. Iako dobro zna da su oni upravo tog čovjeka, uglavnom izravno, jednom ili dvaput i neizravno, birali dosad za gradonačelnika već nebrojeno puta, u rasponu od 20 godina. Pritom „zaboravlja“ da je dotični čovjek iz Pogane Vlake došao na čelo Zagreba na listi SDP-a i da je 20 godina bio SDP-ov kadar. Kada je u ime ljevice trebalo rušiti HDZ-ovu i (Tuđmanovu) „hercegovačku“ desnicu u gradu Zagrebu, i u Hrvatskoj, tada se nisu pitali odakle je M. B. rodom, nije im to bio problem. Naprotiv. A sada dobro educirani SDP-ov diplomat, pravnik, harvardski poslijediplomant i Milanovićev kum (u SDP-u kao stranci „čestitih“ inače nema „kumova“!) igra na prizemnu demagošku kartu diskriminacije po mjestu rođenja (a ne po osobnoj kvaliteti) da bi, politički nesvjestan u što se uopće upustio, sebi povećao, ionako nikakve, šanse da postane gradonačelnik. A to diskriminiranje nitko ne primjećuje!

Zagreb – Iblerov trg, 24. veljače 2021

Vazda budni portal direktno.hr donio je izjavu Krešimira Macana, navodnog stručnjaka za ono nešto što se zove „politički marketing“, pod naslovom: „Macan za Direktno: ’Najbolje je da ova fabricirana tema stane što prije, još bi se sve moglo Plenkoviću ‘okrenuti u minus’

https://direktno.hr/direkt/macan-direktno-najbolje-da-ova-fabricirana-tema-stane-sto-prije-jos-bi-se-sve-moglo-plenkovicu-okren-224618/

„Sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture…“

Izjava se je odnosila na kontroverzu koju je proizveo portal Index kada je na naslovnoj stranici čitateljima postavio upit „jeste li član HDZ-a ili čovjek“, kako to prikazuje direktno.hr, a na koju se je zajapurio Plenkovićev HDZ, najavivši i poduzimanje „pravnih koraka“. O tomu je već dosta pisano i govoreno, mnogo više nego što čitava ta stvar zavrjeđuje. U Macanovoj izjavi komentar zaslužuje nešto sasvim drugo. Zaslužuju je posljednja od ovih četiriju kratkih rečenica: 

„Plenkoviću bi se ovo svakako moglo ‘okrenuti u minus’, tako je sa svakim pretjerivanjem. Lijeve opcije nisu pokrenule tu temu, one uvijek pozivaju na toleranciju i pozitivnu diskriminaciju. To s HDZ-om nije uvijek bio slučaj. HDZ ima veći problem s tom temom nego lijeve opcije koje su po pitanju diskriminacije uvijek bile vjerodostojnije.

Općenito rečeno, pozitivno ocjenjivati „lijeve opcije“, i to „po pitanju“ (još jedna neokomunistička birokratska nakarada u hrvatskom jeziku) odnosa naspram diskriminaciji zaista je „besprizorno“ (taj rusizam odnosi se  na zapušteno dijete). Krležinim riječima: „Na rubu (umetnimo: zdrave) pameti.“ 

A kada smo već kod nezaobilaznog Krleže, koji je zaslugom višedesetljetne vladavine titoizma i titoista u hrvatskoj politici i kulturi pretvoren u mit i intelektualno-književno i kulturalno polu-božanstvo (silom prilika i s određenim razlozima, koje nije pravedno olako odbacivati i prezirati), dolazi nam u svijest nešto što je on rekao o Srbima i Hrvatima (a govorio je o jednima i drugima i dobro i loše, no bio je svjestan starčevićanske ideje s jedne i agresivnog svetosavlja s druge stane). Pamti se njegova poslovična izreka: „Sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture.“ 

„…i bošnjačkog merhametluka…“

Tu izreku hrvatski pisac iz srednje Bosne Josip Mlakić nadopunio je prije 3-4 godine ovako: „Sačuvaj me Bože srpskog junaštva, hrvatske kulture i bošnjačkog merhametluka.“ 

https://express.24sata.hr/top-news/srpsko-junastvo-hrvatska-kultura-bosnjacki-merhametluk-10647

Za one koji to ne znaju, recimo da iz turskog jezika preuzeta riječ (za vrijeme osmanske okupacije i prelaska mnogih bogumilskih i kršćanskih Bosanaca i ostalih na islamsku religiju) „merhamet“ znači „sažaljenje“, „sućut“, „smilovanje“, „dobrohotnost“, „prijaznost“, „sklonost“. A da iz nje izvedena riječ „merhametluk“ ima humoristično-zajedljiv prizvuk i nešto šire značenje, kao što ga imaju poznatije riječi poput „javašluka“ (nemarnost, lijenost, neurednost, neodgovornost) ili, da proste tankoćutniji čitatelji i čitateljice, „kurvaluka“ (njemačko-turski složenac, koji nije potrebno tumačiti, a i ne odnosi se samo na „ono“).

„… i ljevičarske čestitosti!“

Tom Mlakićevu proširenju Krležine jetke poruke potrebno je, nakon današnje Macanove izjave za direktno.hr, dodati još jedno proširenje: „… i ljevičarske čestitosti“. Dakle: „Sačuvaj me Bože srpskog junaštva, hrvatske kulture, bošnjačkog merhametluka i ljevičarske  čestitosti!“ 

Ako je uopće potrebno komu tumačiti i dokazivati koliko su takozvani ljevičari poput Macana zapravo neusporedivo skloniji diskriminaciji, pa i rasizmu kako ga opisuje konvencija UN-a – kao segregiranja ovih ili onih skupina u društvu –, navedimo za početak samo jedan dobro poznat primjer. To je primjer inzistiranja na izradi i objavi „registra (hrvatskih) branitelja“, radi provjere jesu li svi oni stvarno bili branitelji. 

Zasluge SDP-Milanovićeva ministra Freda Matića

Ta kampanja bila je u punom jeku zaslugom SDP-Milanovićeva ministra branitelja Freda Matića. O uspjehu te „velebne“ akcije sukladne neokomunističkoj čestitosti i pravednosti svjedoči i njegova izjava  koju je prije sedam godina istaknuo u naslovu Jutarnji list: „MATIĆ O USPJEHU REGISTRA ’U godinu dana izbrisali smo 55 lažnih branitelja’“. Tresla se brda, na pola milijuna branitelja „izbrisali“ – 55 lažnih. Ako su i ti bili lažni.

Ministar u provjeri lažnosti nije pošao od sebe, sebe  je preskočio. No nije to tema koja nas ovaj čas zanima. Zanima nas diskriminacija. U čemu bi ona bila. Bila bi u onomu čime se Fred Matić ni svekolika takozvana ljevica u Hrvatskoj (koju se nipošto ne smije zvati „hrvatskom ljevicom“, zato što nije hrvatska), uključujući i onu dominantnu u HDZ-u, nije bavila, naprotiv, čemu se snažno i do danas rukama i nogama opirala. Čemu dakle? – Opirala se objavi registra sudionika oružane pobune protiv legalne vlasti Republike Hrvatske, u razdoblju dok je ta vlast bila utemeljena na jugoslavenskom ustavu i ustavu Socijalističke Republike Hrvatske i na tada vrijedećim zakonima, a zatim i nakon što je ta vlast bila utemeljena na ustavu  samostalne hrvatske države i na tada vrijedećim zakonima. 

Sve sami licemjeri

U čemu je dakle diskriminacija, vidljivo je svima: Hrvatske branitelje trebalo je – otkrivanjem preciznih osobnih i inače zaštićenih podataka o njima – izložiti rešetanju združenih odreda četnika, jugoslavena i hrvatomrzaca u sinergiji s njihovim medijima odnosno obavještajnim i paraobavještajnim (banditskim) službama. No pritom se one koji su digli oružanu pobunu ili u njoj sudjelovali moralo zaštititi. Te ih se štiti, dapače: i politički i financijski zdušno potpomaže, sve do danas. (Evala – na čast i diku – Plenkoviću, Božinoviću, Medvedu, Jandrokoviću, Bačiću, Šeksu, Bošnjakoviću, Šeparoviću i ostalima!) 

Lažni branitelji – kojih, naravno, ima, ima ih i ’prikoviše’, i tvrdi se da su zauzeli i brojna ključna mjesta u državi i u braniteljskim udrugama – za Hrvatsku su po SDP-ovu Matiću, po Mrak-Tatitašici, po profesorici doktorici Vesni Pusić (Pupovčevoj i Goldsteinovoj i inih kolegici s Filozofskog fakulteta) grozan problem i nepravda koja vapi do neba. Jerbo ljevičari izgaraju za pravdu. Ali nikakav problem nisu oni koji su sudjelovali u oružanoj pobuni ili u agresiji na Hrvatsku. Jerbo su „ljevičari“ i „liberalci“ i „pametnjaci“ i „seljaci“ i ostali „-a(l)ci“ tolerantni, široki i ne žele od nas „druge i drukčije“ diskriminirati.

Kada je tko u ovih 30 godina čuo da su tzv. ljevičarske stranke ili tzv. ljevičarski političari zahtijevali požurivanje istraga o ratnim zločinima JNA i srpskih diverzanata i domaćih „pobunjenika“, kada su kritizirali državno odvjetništvo zbog „javašluka“ ili se požalili međunarodnim institucijama zato što vladavina prava u dimenziji gonjenja agresorskih i pobunjeničkih zločinaca nije nimalo uzorna, europska ni vjerodostojna?

Nikada  ništa od toga! Sve sami licemjeri.

Takva je „ljevičarska“ čestitost i pravednost!

Takva je, dakle „ljevičarska“ čestitost, i takva je njihova pravednost. Takva je i vjerodostojnost onih koji stalno ponavljaju da treba jednakim „aršinom“ (turcizam/srbizam) mjeriti sve i svakoga. Onako kako oni jednakim mjerilom mjere već 80 godina žrtve Križnoga puta i one iz Jasenovca. Onako kako mjere i napuhuju krivnju hrvatskih branitelja, pa makar i onih lažnih, s „nevidljivom“ krivnjom srpskih agresora, pa i onih koji se  iskazali kao odurni i barbarski zločinci. 

Eto, to je samo jedan, ali drastičan, primjer „ljevičarske“ (ma nemaju oni nikakve sveze s radničkim, seljačkim i socijalnim pravima, riječ je o povlaštenim neojugoslavenskim skupinama kojima je sve drugo prije na umu nego socijalna pravda i vladavina naroda) diskriminacije. To su te političke skupine, snage i strukture za koje Macan, ne trepnuvši, danas reče, a hadezovski portal bez reakcije prenese: „HDZ ima veći problem s tom temom nego lijeve opcije koje su po pitanju diskriminacije uvijek bile vjerodostojnije.“ To je ta ljevičarska „(ne)vjerodostojnost“ o kojoj se šuti, dok o Plenkovićevoj (s pravom, dakako) svi jetko ili podrugljivo buče, kriče i na sve strane (kako bi u Bosni rekli) „telale“.

Govoriti o HDZ-ovoj ili općenito desničarskoj sklonosti diskriminiranja drugih na nacionalnoj, vjerskoj, svjetonazorskoj, „rodnoj“, pobačajnoj i kojoj drugoj osnovi odavno je učvrstilo svoje „pravo građanstva“. Isto se tako uvriježilo pred svake izbore trubiti o hadezeovskom (u smislu: hrvatskom) kriminalu, korupciji, pogodovanju, kadrovskim muljanjima i ostalomu. Istodobno, za takve loše pojave u SDP-u i u desetak stranaka s kojima je pravna sljednica Bakarićeva SKH izašla u koaliciji na prošle izbore, o nedodirljivom IDS-u koji autokratski vlada i vlasnikuje „svojom“  županijom da se i ne govori, u javnom medijskom prostoru jednostavno nema prostora. 

Indoktriniranje hrvatske javnosti počiva na dvjema goebbelsovskim premisama

Javno indoktriniranje hrvatske javnosti počiva na dvjema goebbelsovski skovanim i učvršećnim premisama: 

1) kriminal, korupcija i nacionalizam vlastiti su HDZ-u i desnim strankama, 

2) SDP i ljevičarske stranke nisu nacionalističke (ne broje krvna zrnca niti „mrze Srbe“ i „drukčije“), rijetko imaju ikakve sveze s kriminalom i u pravilu su imune na korupciju.

Na tim premisama počivaju sva predizborna „balansiranja“, neutraliziranja i manipuliranje. Te dvije premise pretočile su se u „matricu“ pomoću koje jedni te isti u kontinuitetu vladaju hrvatskim narodom i Hrvatskom, pa bilo to i naizmjence ili „prošarano“. Kao „čestita“ manjina, „pozitivno“ diskriminirana na treću potenciju. U čemu im služe i svakojaki „macani“, sdp-hdz-ovski meštri od diskriminiranja, kakvo smo na primjeru spomenutog Macana vidjeli svi na svoje oči na velikom skupu protiv Istanbulske konvencije na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Koji ni SDP-u ni službenom HDZ-u nikako nije „išao pod kapu“.

„Diplomatsko“ diskriminiranje kandidata po mjestu rođenja: Zagreb, Sarajevo, Hercegovina

A da ne bi sve ostalo samo na slučajnicima ni u prošlosti, spomenimo za kraj i izjavu koju je dao aktualni SDP-ov kandidat za načelnika grada Zagreba, Joško Klisović, Milanovićev kum i čovjek koji je ispekao fini diplomatski zanat. Evo te njegove svježe diplomatske finoće: Prije tri dana izjavio je, kao „našalivši se“, u nastupu na (okupatorskoj) televiziji N1: „Možda će ljudi reći ‘konačno ćemo imati kandidata iz Hercegovačke, a ne iz Hercegovine’.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/klisovic-se-nasalio-mozda-ce-ljudi-reci-konacno-cemo-imati-kandidata-iz-hercegovacke-a-ne-iz-hercegovine-20210221

Ta „diplomatski“ sročena aluzija na aktualnog načelnika grada, rođenoga u Poganoj Vlaki kod Gruda, nedvojbeno je rasistička izjava, i to rasistička po mjerilima „liberalne demokracije“. No ta izjava prošla je „ispod radara“ i Plenkoviću i njegovim stranačkim uhljebima i plaćenicima, a i svekolikoj „liberalno-ljevičarskoj“ i „iliberalno-desničarskoj“ opozicijskoj klasi, a dakako i vrlom novinarskom staležu. Zašto je ona rasistička? Zato što stvara odij (mržnju, odvratnost) na temelju mjesta rođenja. 

Zanimljivo, Klisović se pritom sasvim drukčije izrazio o kandidatu HDZ-a za gradonačelnika. Rekao je naime, kako je njegove izjave prikazao tportal: „Kaže da Zagreb ima mnogo ’zaslužnih dotepenaca’ jer je uvijek bio multikulturalan grad. Ne smatra da mu je to što je rođeni Zagrepčanin prednost pred kandidatom HDZ-a Davorom Filipovićem, koji je rođen u Sarajevu. ’To je grad kojeg izuzetno volim. Otišao je iz Sarajeva kao dijete, kao izbjeglica. Dobrodošao je u Zagreb. Možda će u ovom trenutku ljudi reći „konačno ćemo imati kandidata iz Hercegovačke (ulica u Zagrebu, op. a.), a ne iz Hercegovine“’.“

Klisovićeva diskriminacija tu je najmanje dvostruka: nasuprot pohvali čovjeku rodom iz Sarajeva, podmeće tobožnju zasićenost Zagrepčana gradonačelnikom iz Hercegovine (zato što je odande, ne zato što loše, nezakonito ili nepošteno obavlja svoj posao); a sebe uzdiže kao čovjeka iz „Hercegovačke ulice“, suprotstavljajući tako sebe čovjeku rođenom u Hercegovini.

Divota!

Dvostruko licemjerje

I licemjerje SDP-Klisovićevo dvostruko je: on implicira, to jest izmišlja, da je Zagrepčanima već navrh glave čovjeka iz Hercegovine. Iako dobro zna da su oni upravo tog čovjeka, uglavnom izravno, jednom ili dvaput i neizravno, birali dosad za gradonačelnika već nebrojeno puta, u rasponu od 20 godina. Pritom „zaboravlja“ da je dotični čovjek iz Pogane Vlake došao na čelo Zagreba na listi SDP-a i da je 20 godina bio SDP-ov kadar. Kada je u ime ljevice trebalo rušiti HDZ-ovu i (Tuđmanovu) „hercegovačku“ desnicu u gradu Zagrebu, i u Hrvatskoj, tada se nisu pitali odakle je M. B. rodom, nije im to bio problem. Naprotiv. A sada dobro educirani SDP-ov diplomat, pravnik, harvardski poslijediplomant i Milanovićev kum (u SDP-u kao stranci „čestitih“ inače nema „kumova“!) igra na prizemnu demagošku kartu diskriminacije po mjestu rođenja (a ne po osobnoj kvaliteti) da bi, politički nesvjestan u što se uopće upustio, sebi povećao, ionako nikakve, šanse da postane gradonačelnik. A to diskriminiranje nitko ne primjećuje!

U svakom slučaju: Sačuvaj nas, Bože, „ljevičarske“ čestitosti! 

 Šiljo/Hrvatsko nebo 

Facebook komentari

komentara