Tišnjanska Dubrava: Blagoslov postaja Hrvatskog križnoga puta do jame Golubinke

Blagoslov postaja Hrvatskog križnoga puta do jame Golubinke, stratištu hrvatskih rodoljuba na brdu Sopanj  u Tišnjanskoj Dubravi na dan Hrvatske državnosti 30. svibnja,  započeo je molitvom odrješenja za sve žrtve komunističkog zločina na groblju u Tišnjanskoj Dubravi. Potom je pjevana sveta misa na istoimenom groblju u Crkvi Presvetog Srca Isusova, koju je predvodio Don Grgur Alviž župnik u prepunoj Crkvi. Otpjevavši hrvatsku himnu Lijepu našu, otišli smo vozilima do velikog parkirališta, gdje počinju postaje križnog puta.

Don Grgur je blagoslovio posebno svaku postaju, koja je izrađena od pocinčane cijevi u obliku križa, visine četiri metra i promjera četrnaest centimetara, omotana bodljikavom žicom na kojoj je postavljeno srce od bodljikave žice, znak ljubavi, promjera jedan i pol metra. Križ je postavljen na kameno postolje  promjera jednog metra od lomljenog sivog kamena. Uz križ kamena svijeća visine jednog metra i promjera pola metra, a na vrhu od bračkog kamena u obliku plamena natpisi postaja. Kamena svijeća označava neuništive gene kamene hrvatskog naroda.

I. postaja lsusa osuđuju na smrt

Smrt Petra Svačića – Hrvatska samostalnost osuđena na smrt

godine 1097.

II. Isus prima na se križ

Hrvatska Antemurale Christianitatis žrtvuje se u obrani Europe na “ostatke ostataka” godine 1522.

III. Isus pada prvi put pod križem

Nikola Šubić Zrinski, obrana  Sigeta spasila zapadnu civilizaciju, u ime Isusovo pošli vitezovi u smrt godine 1566.

IV. Isus susreće svoju svetu Majku

Marija Majka i kraljica Hrvata,pokazuje nam naklonost

pobjedom na Turcima, Sinj godine 1515.

V. Šimun Cirenac pomaže lsusu nositi križ

Zvone zvona europskih katedrala jer Toma Erdody i branitelji ” u Bogu pobijediše ” Turke, Sisak, godine 1593.

VI. Veronika pruža lsusu rubac

Drinske mučenice” lsuse, spasi nas!” Zavapile su, davši svoj život kao zavjet Bogu, Goražde, godine 1941.

VII. lsus pada drugi put pod križem

Hrvasko proljeće. Hrvatska oborena nice pod teretom mržnje jugokomunista godine 1971.

Vlll. Isus tješi jeruzalemske žene

Proglašenje prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića 1970 godine. lsus tješi hrvatski narod

IX. Isus pada treći put pod križem

Blajburška tragedija, ubijen um, srce i duša naroda, hrvatski narod obezglavljen. Svibanj godine 1945.

X. Isusa svlače

Crkva u Hrvata, po najvjernijem sinu, Alojziju Stepincu, utamničenom godine 1946., bestidno svlače komunisti

Xl. Isusa pribijaju na križ

Pokolj i agresija nad hrvatskim narodom. Svijet bešćutno gleda dok traje herojska obrana Hrvatske godine 1991.!

Xll. Isus umire na križu

Hrvatska umire od 1945.-1991. U tamnici naroda- komunističkoj Jugoslaviji-,robinji zloga.

Xlll. Isusa skidaju s križa

Međunarodno priznanje Hrvatske. Hrvatsku skidaju s križa stupa srama, poražen crveni zmaj 15. siječnja godine 1992.

XlV. Isusa polažu u grob

Bačeni u jamu Golubinku žitelji Dubrave, Tisnoga,  Pirovca, Tribunja, Vodica, Prvića, Gaćeleza, Grabovaca, Čiste Velike….od zabludjelih komunista godine 1942. – 1945.

Nad samom jamom Golubinkon molitva za sve mučenike, što su vođeni kao janjci na klanje. Potom govor tajnice Hrvatskog domobrana, Katarine i na samom kraju moje obraćenje nazočnima, donosim ga u cjelosti.

Dragi hrvatski puče,

na ovom mučeničkom mjestu hrvatske zbilje, istina me poziva da vam pročitam izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske, stavak l.

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost naroda, potvrđenu slijedom ukupnog povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održavanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenosti, što se očitovalo: u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenja Nezavisne Države Hrvaske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvaske (1943.). a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvaske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.)

Iz ovog proizlazi da uspostava temelja državne suverenosti Hrvatske  nije nastala uspostavom Nezavisne Države Hrvaske 1941. nego odlukom Zemaljskog antifašističkog vijeća naroda Republike Hrvaske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvaske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvaske (1963- 1990.)

Pitam se tko su ti takozvani antifašisti, nisu li to oni koji su izvršili ovaj stravični, gnjusni zločin. Po izjavi za medije kod iskapanja žrtava ove jame Golubinke , gospodin ministar branitelja Tomo Medved je izjavio da više od četrdeset eskumiciranih žrtava prvog dana iskapanja, većina njih je vezana žicom i živi su bačeni u jamu, među njima i dječak od četrnaestak  godina. Njihova krivnja je što su ljubili svoju domovinu Hrvatsku, obitelj, Crkvu – Krista. Slično tom zločinu je stavljanje takozvanih antifašista za temelje hrvatske državne suverenosti. Zato, u ime ovih nevinih, čiji je broj još nepoznat, jer su ove nevine mučeničke kosti još jednom ostavljene na čekanju, ne molimo nadležne u vlasti Republike Hrvatske, nego tražimo, zahtijevamo u ime očuvanja istine koja  jedina ima moć spasiti od još većih podjela u hrvatskom narodu, da se iz Ustava Republike Hrvaske izostavi takozvani antifašizam kao uspostava temelja Republike Hrvatske jer je to još jedna bestidna prevara u nizu prevara, to je strašno iskušenje koje kao mora pritišće hrvatsku dušu i ove žrtve koje su kao janjci vođeni na klanje, proglašene su neprijateljima Hrvatske. Quo vadis Croacijo, kuda ćeš Hrvatska, zašto slijepo ideš u maglu? Zašto od jednog da činiš jedno ne i od jednog ne jedno da? Probudi se ti što spavaš, sestro i brate tvoja sretna budućnost je živjeti od i za istinu! Jesi li poput njih spreman umrijeti za istinu, za svete  ideale, za obitelj, Crkvu- Krista, za pravednu i sretnu Hrvasku?

Kriste iskušavaš me

Ti koji si i sam
iskušavan bio u iskušavalištu pod vedrim nebom pustinje
stavio si na moja krhka ramena
preteški jaram ljubavi.

Ljubi bližnjega svoga
kao samoga sebe

Tu zapovijed si nam ostavio u nasljedstvo,
zakleo nas njome

Mislio sam da u punini ispunjavam Tvoju zapovijed ljubavi
ako ljubim svoje roditelje, svoje sestre i braću,
svoju djecu i unučad,
ako nadasve ljubim svoj narod hrvatski
sve narode koji štuju moj narod
i sve vrle ljude na svijetu ma kome narodu pripadali
I rodbinu i prijatelje
i progonjene i slabe
i mučenike i žrtve nasilja
ako ljubim svako dobro i mrzim svako zlo

No, ti mi neprestano dovikuješ
nije dostatno, nije dostatno

Zar sam dužan ljubiti i one koji nas progone,
koji nasrću na moj narod i pljuju na njegove svetinje,
koji ljudima onečišćuju zrak, truju vodu,
opustinjuju zemlju,
koji se do vlasti penju stubištima odsječenih glava,
koji mi oduzimaju i prošlost i sadašnjost i budućnost,
koji se ohole i koji se ne kaju,
koji psovkom
izazivaju nebo

Zar mi zapovijedaš ljubiti krvnike i nasilnike,
one koje siju smrt po trgovima svijeta
u krvi mladeži ugušujući krik za slobodom,
one koji se rugaju pravdi hvaleći se kako su pravedni
i podmetači požara i davitelje nevine djece.

Trebam li ljubiti
okrutne izvršitelje zločina
ja, njihova žrtva.

Zar je grijeh opirati se zlu i boriti se protiv nasilja,
smijemo li se predati bez otpora silama mraka,
puzati u prašini ljubeći nogu
koja nas gazi.

Može li se ljubiti licemjerje kojima je na ustima ljubav
a u srcu mržnja, u rukama nož
na odjeći krv nevinih.

Može li se voljeti lažne navjestitelje ljudskog bratstva
koje u ime ljubavi
ubijaju ljubav.

Lomim se pod teretom koji mi namećeš
ali Ti Kriste ne odustaješ progoneći me
svojom porukom ljubavi.

Čujem Tvoj glas kamo god krenem gdje god se sakrio
samo ljubav može osloboditi čovjeka
samo ljubav može potisnuti mržnju pobjediti zlo
samo je ljubav svespasavajuća.

Ma koliko se branio ne mogu pobjeći od tvoje opomene
što bi svijet bio bez ljubavi
samo nas ona može zaustaviti na rubu paklenog ždrijela
da ostavši svaku nadu
nepotonemo u nepovrat
Samo nam ljubav može vratiti
slobodu i nadu…

Josip Jole Mateša/Hrvatsko nebo