DRUGI TJEDAN DOŠAŠĆA – PONEDJELJAK

Vrijeme:2 min, 11 sec

Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava!
Recite preplašenim srcima:»Budite jaki, ne bojte se!“  – Kako ostati ravnodušan na ovaj Izaijin poziv, poklič, ne ustati iz malodušnosti, iskazati minimum spremnosti za nešto novo što se dade naslutiti. K tome i one slabije od nas povući za ruku, uspraviti ih, ohrabriti u kretanju prema obećanju nade.

Ove Izaijine riječi nade, a nada je i utjeha, danas bih uputila zajednici Školskih sestara franjevki u Bukavu (DR Kongo), osobito dragoj mi sestri Romani koja je tragičnom smrću sestre Clare Agano Kahambu izgubila vrijednu suradnicu.
Bit će ondje čista cesta, a zvat će se sveti put: – nastavlja Izaija. Sestra Clare nesumnjivo već kroči čistom cestom ravno prema Božjem srcu.

Poput četvorice iz današnjeg evanđelja, zajedno s ostalim članicama misijske zajednice, sestra Clare „penjala se po krovovima“, razgrtala zapreke kako bi mnoge „uzete“ spustila pred Isusa. Mnoštvo djevojaka prezrenih, poniženih i odbačenih čak i od najbližih, zahvaljujući domaćinskoj školi u kojoj je i sestra Clare požrtvovno radila, ustalo je iz blata i pronašlo novi put u život.

Događa se da i spomenutoj četvorici (a često prođu nezapaženo kod slušanja ovog odlomka) treba pomoć i podrška.  Osobito duhovna-molitvena. Nažalost, uglavnom to previdimo.

Danas molim Gospodina za sve one koji velikodušno podižu „nosiljke uzetih“ ne libeći se krenuti najtežim putovima. Isuse ti im očituj svoju ljubav u trenucima umora, osamljenosti i malodušnosti, u opasnostima i sumnjama, a nas ponukaj svojim Duhom da ih se češće spomenemo u molitvama.

 

Lk 5,17-26

(Mt 9, 1–8; Mk 2, 1–12)
I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!« Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!« I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: »Danas vidjesmo nešto neviđeno!«

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo