Cilj muslimanskog ekstremizma je izlazak u Dubrovnik, Hrvatska zvona će pružiti podršku Hrvatskoj republikanskoj stranci

Opstanak Hrvata u BiH, posebno u središnjoj Bosni geostrateški je interes Hrvatske i čudi me da se to u Hrvatskoj ne prepoznaje. Kad padne srednja Bosna, slijede Mostar i Stolac, a naposljetku i Dubrovnik. Cilj muslimanskog ekstremizma je izlazak u Dubrovnik, izjavio je Marko Tokić, predsjednik udruge “Hrvatska zvona” i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Marko Tokić, predsjednik udruge “Hrvatska zvona” i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru najavio je kako će udruga koju predstavlja na predstojećim izborima potporu dati hrvatskoj republikanskoj stranci, ali i svim onim političarima i strankama koje se u prošlosti nisu ogriješile o hrvatski narod.

Profesor Tokić je gostovao u emisiji Bujica zagrebačke televizije Z1 u kojoj je govorio o položaju Hrvata u BiH, njihovoj prošlosti i budućnosti.

„Po sadašnjem izbornom zakonu može nam se dogoditi da nam se ponovi fenomen Komšić. Puno ovisi o tomu kakva ćemo imati izborna pravila. Ako se Izborni zakon ne promijeni svaka vlast će biti nelegitimna. Mi kao udruga Hrvatska zvona nećemo izaći na izbore, nego ćemo dati podršku onim snagama koje se ranije nisu ogriješile o hrvatski narod. Dat ćemo potporu stranci HRS. Njima ćemo dati svu potporu, kao i svim pojedincima i strankama koje nemaju grijeha prema vlastitom narodu“, rekao je Tokić.

Naglasio je kako među Hrvatima u BiH postoje političke snage i ljudi za koje možemo reći da imaju časne namjere.

„No, postoje i oni koji su se ogriješili o Hrvate. Recimo, danas se jako teško zaposliti ako nemate novaca, ako niste nečiji rođak ili dizač ruku. To se mora prepoznati i promijeniti. Moramo dati priliku mladim ljudima da mijenjaju neke stvari. Mi ćemo im biti apsolutna potpora, pa čak i pridružiti se i staviti se na liste, da ne bi bilo da samo pričamo. Više kod Hrvata ne smije biti svetih krava, zaslužujemo demokraciju i pravo na drugačije mišljenje“, rekao je Tokić.

Također, osvrnuo se i a tragičnu smrt generala Slobodana Praljka u haškoj sudnici.

„Osobno sam poznavao generala Praljka, poznajem i druge optuženike, osim MIlivoja Petkovića. Praljka poznajem kao iznimnog intelektualca, širokih humanističkih pogleda i čovjeka visokog moralnog integriteta. On utjelovljuje ‘hrvatsku pomirbu’ kakvu je zagovarao Franjo Tuđman. Praljkov otac je u poslijeratnoj Hercegovini bio prepoznat kao jedan od onih koji su zavodili komunizam u poslijeratnoj Hercegovini. Praljak je 70.ih godina, kad je završavao svoja tri fakulteta, imao sve predispozicije da se ostvari kao visoki partijski funkcioner. No, on je kao čovjek se suočio s vlastitom obiteljskom prošlosti. Razumio sve što se dogodilo. Proučavao je hrvatsku povijest, samoga sebe i tražio je vlastiti hrvatski odgovor“, istaknuo je Tokić te pojasnio kako je Praljak bio razuman i racionalan čovjek.

„Kad je došao u Sunju kao čovjek koji je želio dati potporu mladim ljudima koji su branili Hrvatsku i kad je vidio da su dečki u takvim okolnostima zbunjeni, neorganizirani i slično, budući da je imao životno iskustvo, znao je kako ohrabriti i organizirati mlade dečke. Tako se pretvorio u ratnika. Potom je došao kao dragovoljac u svoj zavičaj u Herceg Bosnu. Organizirao je obranu Mostara. Praljak je zaštitio Stari most i čuvao ga kao kulturno-umjetničku vrijednost BiH. On je dao naloge da se most zaštiti i posljednji je čovjek koji bi rušio Stari most“, rekao je Tokić.

Kazao je i kako je odmah znao sam čin samoubojstva generala Praljka nije nikakva predstava i da će mu smrt biti brza.

„To nije bilo samoubojstvo, nego žrtvovanje sebe, ‘sebedarje’ hrvatskome narodu. On je bio u Haagu, pripremio na tone dokaznog materijala i sve je bilo uzaludno. On nije imao drugoga načina da kaže da je to bila kolektivna presuda. Pokušava se natjerati hrvatski narod da odustane od svojih suverenih konstitutivnih prava u BiH, svog prava na BiH i svojih prava u BiH. On je to znao i nije bilo drugog načina da kaže: Neće moći“, precizirao je Tokić.

Praljak je, veli, znao da se povijest hrvatskoga naroda u BiH u tom trenutku skuplja u jednu točku i da je i on sam povijesna ličnost te je učinio ono što je bilo jedino moguće.

„Hrvati po cijenu vlastitoga života ne mogu odustati od svoga prava na BiH“, izjavio je predsjednik udruge Hrvatska zvona.

Govoreći o politici službenog Zagreba prema Hrvatima u BiH, Tokić je rekao kako se poslije smrt Franje Tuđmana država Hrvatska maćehinski ponijela prema Hrvatima u BiH.

„Još 2000. godine međunarodna zajednica je osjetila da u BiH može učiniti ono što za Tuđmanova života nije mogla raditi. Kad je donesena odluka o izmjenama pravila o izboru izaslanika u Dom naroda FBiH (…) mi smo znali da ćemo biti institucionalno obespravljeni i da će nam se ubuduće uskratiti demokracija. Od 2004. godine hrvatski narod je u grču i stalno mu prijeti opasnost da u vlast uđu oni za koje nije glasovao“, istaknuo je Tokić.

Naglasio je i kako u današnjoj BiH Dragan Čović nije sam izabrao surađivati sa Srbima, kako se to često predstavlja, nego je on gurnut u ruke Srbima.

„Začuđujuće je da su Bošnjaci preuzeli Miloševićevu retorike iz krnje Jugoslavije. Građanski unitarizam će uništiti BiH“, izjavio je.

Taokđer, dodao je kako je Daytonski sporazum stalno mijenjan na štetu Hrvata.

„Recimo, ako se trokonstitutivnost željela uistinu uvesti u BiH, onda je trebalo ili ukinuti entitete, ili uvesti tri entiteta“, smatra Tokić.

Naglasio je i kako Hrvate u BiH boli činjenica da se slika o ratni zbivanjima namjerno iskrivljava.

„Svaka žrtva u ratu je strašna. Rat je neviđeno zlo. Tražiti neprestano od nekog da povija glavu zbog zločina koji se priznaje i zbog kojeg se kaje je loše. Za Ahmiće su ljudi procesuirani. Istovremeno, nikomu nije suđeno za čitav niz ratnih zločina nad Hrvatima u BiH. Boli nas namjerno iskrivljavanje slike i različita mjerila koja se uzimaju, jer se Hrvatima sudi po jednom zakonu a Bošnjacima po drugom, blažem, zakonu. To nas strašno boli jer nas kadija i tuži i sudi nam. Sve to stvara jako ružnu sliku.  Opstanak Hrvata u BiH, posebno u središnjoj Bosni geostrateški je interes Hrvatske i čudi me da se to u Hrvatskoj ne prepoznaje. Kad padne srednja Bosna, slijede Mostar i Stolac, a naposljetku i Dubrovnik. Cilj muslimanskog ekstremizma je izlazak u Dubrovnik“, zaključio je Tokić.

MARKO TOKIĆ

J. Gudelj/Dnevnik.ba/ http://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo