Budućnosti EU

‘Mi želimo Boga’, riječi su kojima je hrabri poljski narod hodao gradovima diljem svoje zemlje. Pod sloganom poljske, tradicionalne, domoljubne i katoličke pjesme Poljaci nisu samo proslavili Dan neovisnosti, već otvoreno kriknuli protiv aktualne politike Europske unije koja briše identitet Europe kakvu poznajemo. Taj je događaj bio povod za discipliniranje Poljske od strane EU-a, odnosno donošenje rezolucije kojom se Poljskoj prijeti oduzimanjem prava glasa, ali i najava obračuna i s drugim zemljama članicama, onim državama koje EU vide kao savez samostalnih i suverenih država u kojemu se poštuje nacionalni identitet članica i zajednički dogovara politika. Ne vide ju kao zajednicu koja se temelji na političkoj, ideološkoj i ekonomskoj dominaciji nekoliko država koje ostale discipliniraju stalnim dociranjem, a prijetnjama demokratski izabranima nacionalnim vladama nameću poslušnost.

Izvjesno je kako EU pokušava mijenjati ne samo nacionalni identitet država, već briše i lice stare Europe stvorene na kršćanskim korijenima. Tako se politika EU-a, zamišljena i napisana kao politika međunarodne suradnje, razvijanja i učvršćivanja demokracije te vladavine prava, u stvarnosti preobrazila u ultimativno nametanje politike i ideologije zemljama članicama koje poprima oblik totalitarizma. Problemima se proglašavaju zemlje članice poput Češke, Poljske ili Mađarske koje se usuđuju suprotstaviti reduciranju nacionalnih suvereniteta i nametanju neprihvatljivih politika i ideologija koje podsjećaju na mračno doba komunizma i internacionale. Podsjetimo kako je riječ o zemljama koje su osjetile čizmu nacizma i komunizma i koje još zacjeljuju rane totalitarizma i zločinačke ideologije protivne čovječnosti. Kakva je uloga i budućnost Hrvatske?

Prijetnja Poljskoj znak je demokratskoga srozavanja EU-a

Discipliniranjem Poljske EU šalje vrlo jasnu poruku o tome što se smatra prihvatljivim ponašanjem. Međutim, ovakav pritisak na jednu punopravnu zemlju članicu nije ništa drugo nego diktatura i nametanje jednoumlja jedne političke kaste te označuje početak novoga totalitarizma na tlu Europe. Prijetnja suspenzijom prava glasa poljskoj vladi, EU je ozbiljno diskreditirala ugled i demokratske standarde zajamčene zemljama članicama. Jer prema zemljama s podaničkom i poslušničkom politikom te ‘stabilnom’ vladom znak odobravanja pokazuje se štipkanjem za stražnjicu i slanjem poljubaca, a prema državi čije je vodstvo izabrano demokratskim putem i koje podržava gotovo 50 posto građana Poljske (prema zadnjim anketama vodstvo, tj. vladajuću stranku u Hrvatskoj podržava oko 30 posto građana) primjenjuju se metode prijetnje i direktive.

I danas je većina Poljaka proeuropski orijentirana, ali svoju državu žele kao članicu unije suverenih naroda i država umjesto bruxelleskoga eksperimenta u kojemu nestaju suverene države, a narodi gube poveznicu sa svojom tradicijom i poviješću. Poljaci su narod koji se ne deklarira samo kao katolički (95 posto) već jasno poručuje kako će braniti i ostati vjerni katoličkoj vjeri. Rezolucija Europskoga parlamenta kojom se traži pripremanje službenoga zahtjeva prema Vijeću Europe, kako bi se pokrenuli mehanizmi kojom bi se Poljskoj uskratilo pravo glasa u EU, događaj je koji jasno pokazuje što je za bruxelleske birokrate službena politika EU-a i kako je vide u budućnosti.

Kakva je budućnost Hrvatske? Dok hrvatsko vodstvo poslušno provodi želje Bruxellesa, Hrvatskoj ne prijeti opasnost rezolucijama. U konačnici, premijer i predsjednica njihovi su podanici spremni ispuniti sve postavljene zadatke. Zato se često u javnosti blamiraju potpuno različitim stavovima. Onaj prvi rezultat je dodvoravanja i ulizivanja narodu, a onaj drugi bruxelleskim gospodarima. Takva ljigavo-politička svakodnevica, u kojoj se izmjenjuju dijametralno suprotstavljene izjave hrvatskoga vodstva, zalog su učinkovitoj implementaciji bruxelleske politike i opravdan argument o važnosti postavljanja briselskih uhljeba u vodstvo zemalja članica. Zato, dok su na vlasti podanici, Hrvatska za razliku od Poljske ne će braniti svoj nacionalni identitet i katoličku vjeru, već će provoditi ultimativno nametanje europske politike i ideologije.

Zato se aktualna hrvatska politika može iščitati isključivo u interesu provođenja bruxelleske politike. Hrvatsko vodstvo ne samo da ne problematizira već relativizira i difamira temelje države i naroda, njegov identitet i samobitnost. Pa u samo nekoliko dana iste one koje nazvaše žrtvama, nepravde tretiraju kao zločince. A hrvatska žrtva ugasnula pred spuštenim pogledom. Nadgrobne ploče palih hrvatskih sinova ukloniše. Prešutješe rodnu ideologiju i mučki ju ozakoniše. Javno izražavahu kompatibilnost sa Soroševim odgojem i obrazovanjem režiranom za regiju. Hladnokrvno prate demografski slom. Ignoriraju pola milijuna blokiranih građana, novi oblik robovlasništva nastao kao teror povezanih interesnih (financijskih) i političkih elita nad narodom. S druge strane zanemariše agresivno napadanje katoličkih vjernika, difamiranje religija i Boga.

Državni ateizam kao jedini prihvatljivi koncept

Predsjednica je samo tijekom kampanje oko vrata nosila lančić s križićem, a od tada ga Hrvati, oko njezina vrata, nisu vidjeli. Stranački sustav istopolitičkih (istospolnih) partnera (HDZ-SDP) izvrstan je kontekst za implementaciju totalitarističkoga opredjeljenja Europe. Ako režimu dodamo nadzor medija, narod ostaje ogoljen i prepušten na nemilost novih gospodara globalnoga upravljanja. Jer samo porobljen narod omogućuje uspostavljanje sustava u kojemu će se religija, vjera i duhovnost getoizirati kako bi se u što većoj mjeri umanjio utjecaj Crkve kao institucije koja vodi brigu o svome narodu. Zato bez odjeka i osude aktualnih političkih elita, kako u Europi tako i u Hrvatskoj, u javnosti prolaze napadi i oskrnavljenja vjerskih simbola, marševi vjernika. Jer vjernici, katolibani, fundamentalisti, klerofašisti, konzervativci, hrvatska katolička bagra i kako se sve ne nazivaju, nepoželjni su u modernoj sekularističkoj Hrvatskoj. Stvara se ozračje nužnosti državnoga ateizma kao jedinoga prihvatljivog društvenog koncepta. Zato razni pseudokulturnjaci mogu slobodno prikazivati Isusa koji siluje golu ženu s hidžabom. To Hrvatskoj pod vodstvom bruxelleskih poslušnika nije nikakav problem, ali je nastao kad je ta predstava prikazana u Poljskoj i u kojoj je podignuta optužnica zbog naravi i poruke koju predstavlja.

I tako je Hrvatska postala zemlja u snažnoj simbiozi s Europskom unijom, koja je nastala na izvoru kršćanstva, ali koja se danas odriče svoj danas razvija i ultimativno nameće ideologije poput rodne, feminističke, socijalističko-marksističke, sekularističke koje postaju razarajući elementi europskoga društva. S EU-om koji zatire obitelj kao temeljnu zajednicu ljudskoga društva. Zaživjele su nove vrijednosti, u suprotnosti ne samo s dosadašnjom tradicijom i poviješću europskih naroda, već duboko nehumane i protivne prirodi čovjeka. Stvara se bezlična masa spremna na modeliranje prema „globalnom upravljanju“. Novi poredak zaživio je u Europi.

I posve je jasno kako je bilo samo pitanje dana kada će europska politika krenuti u snažan i otvoren obračun sa svima i svime što smatra ideološki neprihvatljivim. Iako je među prvim metama religija, posebno katolička, kidanje poveznica s kršćanskim korijenima u konačnici ima zadatak odvojiti čovjeka od Boga. Zato Poljaci kriknuše: Želimo Boga!

Promatrajući hrvatsku šutnju, prisjetih se Matoševih riječi: “Među narodima mi Hrvati jesmo robovi bez vlasti, osuđeni pasti i propasti bez časti. Domovino moja, tvoje sunce pada, ni umrijeti za te Hrvat snage nema, dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.”

Sanja Bilač/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo