Srbija se intenzivno naoružava, a najviše nabavlja kinesko, francusko i rusko napadačko naoružanje

Srbija se nastavlja opremati kineskim naoružanjem, javljaju strani mediji. Predsjednik Srbije najavio je nabavu dodatnih nadzvučnih balističkih projektila i kupnju novih zrakoplova, izvijestio je danas Radio Slobodna Evropa, koji  navodi da je po međunarodno dostupnim registrima naoružanja Srbija jedina zemlja u Europi koja posjeduje projektile CM-400, a Peking najveći opskrbitelj Beograda naoružanjem. Europska unija i Sjedinjene Američke Države opetovano su upozoravale na opasnosti širenja i produbljivanja vojne suradnje Srbije s Kinom, ali to nije imalo učinka. Opomene Srbija podsjećanjem da je ona kandidatica za članstvo u EU-u nisu dosad  urodile plodom, a isto tako ni povremeni iskazi srbijansko-američkog partnerstva i prijateljstva. 

Nabavu dodatnih nadzvučnih balističkih raketa CM-400, koji se proizvode u Kini, i kupnju novih zrakoplova najavio je predsjednik Srbije na vježbi i prikazu naoružanja Vojske Srbije 28. lipnja. On je pritom nazvao CM-400 “strašnom raketom” i obznanio da će Srbija povećati njihov broj.

Istraživačica Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) Katarina Đokić izjavila je za Radio Slobodna Europa (RSE) da se iz te najave može zaključiti kako će novi borbeni zrakoplovi biti kupovani i od Kine. „Besmisleno je kupovati skupe rakete za zrakoplove koji se ne bi mogli uskoro koristiti“, smatra ona.

Vučić je u ožujku prvi put potvrdio da je Srbija kupila rakete od Kine, ali dužnosnici još nisu otkrili cijenu i količinu. Po međunarodno dostupnim registrima oružja, Srbija je jedina zemlja u Europi koja posjeduje te projektile, a Peking je najveći vojni opskrbitelj Beograda. Osim raketa, srbijanska je vojska g. 2020. pribavila i kineske dronove CH92-A. To je bila prva akvizicija iz Kine koja je ušla u borbeni sastav srbijanskih oružanih snaga. Nakon toga nabavljeni su borbeni dronovi CH-95 te protuzračnih sustavi FK-3 i HQ-17.

Na sve to reagirao je, uz ostale, Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta (AFET), koji je u lipnju ove godine oštro osudio kupnju kineskih projektila CM-400, navodeći da je takva kupnja u suprotnosti sa zajedničkom europskom politikom. To, po usvojenom dokumentu, “otvara ozbiljna pitanja o geopolitičkoj orijentaciji Srbije”.

Beogradski analitičar vanjske politike Boško Jakšić ovijenio je da vlada tim kupnjama njeguje “politiku uravnoteženja”, a istodobno “konkurenciju s [ovom] regijom” u naoružavanju. „Sve se to uklapa u politiku neracionalnog trošenja novca, a ovim našim novcem Vučić kupuje naklonost od Pekinga, preko Pariza, do Moskve“, smatra Jakšić. Vučić je pak 28. lipnja, tijekom smotre vojnog naoružanja, medijima rekao da vojska ima “kineske, američke, ruske, francuske i srpske projektile”.

Podatci također pokazuju da Srbija kupuje oružje “iz više izvora”, ali da je posljednjih godina dominiralo kinesko oružje. Po podatcima SIPRI-ja, Francuska je na drugom mjestu s 12 posto, a Rusija treća sa sedam posto. Jedna od najvećih nabava jest kupnja 12 borbenih zrakoplova Rafale iz Francuske, vrijedna 2,7 milijardi eura.

Srbija je od Rusije kupila rabljene lovce MiG-29, helikoptere, sustav protuzračne obrane Pancir-S1 i protuoklopne rakete Kornet. Po podatcima SIPRI-ja za g. 2025., Srbija najviše troši na vojsku u usporedbi sa zemljama Zapadnog Balkana, koje su uglavnom članice NATO-a.

NATO pritišće na Srbiju da više kupuje oružje od njegovih članica. Srbija je članica NATO-ova programa Partnerstvo za mir od g. 2006., ali inzistira na svojoj vojnoj neutralnosti, dok Vučić nastoji i dalje voditi ‘multivektorsku’ politiku i balansirati geopolitičke, geoekonomske i vojno-trgovinske odnose spram zapadnim silama s jedne strane te spram Rusiji i Kini s druge strane.

Analitičari, promatrači i susjedne zemlje pitaju se koji su razlozi da Srbija, slabo razvijena, siromašna zemlja, toliko ulaže u svoje naoružavanje, posebice kada nabavlja oružje za ofenzivne, napadačke svrhe.

Hrvatsko nebo