Sramotni Titovi dani u Fažani, morbidno je i jezivo slaviti zločinca Tita iza kojeg je ostalo 1 700 stratišta
Vrijeme:4 min, 18 sec
utorak, 12. svibnja 2026.
U Fažani su 9.svibnja održani 21.Titovi dani.
Manifestacija koju organiziraju Turistička zajednica Fažana i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Tito.
Skup je pozdravila potpredsjednica Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Ada Damjanac i potpredsjednik Saveza društava „Josip Broz Tito” Hrvatske Jovan Vejnović, istaknuvši važnost očuvanja antifašističke tradicije i zajedničkog sjećanja na povijesno razdoblje. Govorio je i županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica. Ne vidim kakve veze ima slavljenje diktatora Tita sa kulturom!?
Turistička zajednica Fažana napravila je od Titovih dana turistički brand. To je krvav brand, izgrađen na do sada dokumentiranih i poimence popisanih 261 415 Hrvata. Taj brand izgrađen je na žrtvi Bleiburga, Macelja, Jazovke , Kevine jame, Istarskih fojbi, Golubinčine, Cerovice i nizu od 1 700 dokumentiranih i obilježenih stratišta.
Ne obaziru se kreatori tog branda na nikakve Deklaracije ni Rezolucije o osudi zločina komunizma. Partizanski zločinci nagrađivani su u Jugoslaviji za počinjene zločine sa dobro plaćenim radnim mjestima, stanovima, vilama i raznim drugim beneficijama. Živjeli su dobro na otimačini, nacionalizaciji i eksproprijaciji tuđe imovine.
Nitko nikada nije odgovarao za te zločine, a kamo li bio osuđen. I upravo zato nakon propasti Jugoslavije, u Domovinskom ratu, opet u krvi hrvatskog naroda, koji se oslobodio agresije JNA i srpskih četnika, i dalje hoće dobro živjeti i kapitalizirati zločin u turistički brend.
Ada Damjanac, koja se uhljebila u SABA RH Istarske Županije, još i nabraja kako su lijepo živjeli u njihovoj totalitarnoj Jugoslaviji i manipulira sa neistinama o slobodi govora. Baš je u Jugoslaviji mogla kritizirati Vladajuće, kao što u Hrvatskoj kritizira Vladu RH i Premijera. [1]
Za ispričani vic o Titu, mlada Židovka, novinarka Jenna Lebl, koja je preživjela Auschwitz, završila je 3 godine na Golom otoku, ustvari na Sv. Grguru, logoru za žene. [2] To je baš bila sloboda govora.
Suočavanja sa jugoslavenskom zločinačkom prošlošću u Hrvatskoj nema, ne priznaju se zločinački karakter i diktatorski način vladavine u Jugoslaviji, ali zato sljednici tih jugo-komunističkih zločinaca potenciraju zločine počinjene u NDH, stigmatiziraju Hrvate kao „genocidne zločince“ , sljednice NDH i održavaju kult ličnosti J.B.Tita još živim.
Usprkos osudama u brojnim EU Rezolucijama, materijalnim i forenzičnim dokazima zločina, sa nevjerojatnom količinom posmrtnih ostataka, oni još se uvijek veličaju Tita. I ne samo da veličaju Tita, nego Franjo Habulin , predsjednik neustavne udruge SABA RH, besramno izjavljuje;
”Mi slavimo Dan pobjede nad fašizmom i Dan oslobođenja Zagreba, grada heroja. Ali, to se događa istovremeno dok se u Saboru uzvikuje ustaški pozdrav, dok se u tome istom Saboru održavaju okrugli stolovi notornih povijesnih revizionista’‘
Drug „borac“ Habulin bio je pozvan na okrugli stol u Hrvatski Sabor, ali se kukavički nije odazvao, jer zna da su u Saboru znanstveno, forenzično i materijalno dokazani zločini njegovih prethodnika, partizana, kojih je njegova udruga direktan slijednik. On kao nije ni „mogao“ za zločine znati, s obzirom da se rodio 12 godina nakon počinjenih zločina 1945.godine.
Zamislite mi smo tu njihovu Tito-maniju, morali 45 godina slušati, a slušamo je i danas! Nazivaju nas ustašama, optužuju za „nacifašizam“ Vladu za ustašizaciju, a nigdje se ne slavi Ante Pavelić, nema Pavelićevih dana, nema proslave njegova rođendana ni turističkog branda. Pa gdje je ta ustašizacija, za razliku od Tito-manije!?
U Deklaraciji EU Parlamenta izglasanoj još 19.rujna 2019. lijepo piše i to potvrđuje moje riječi [3];
Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Ustaških spomenika nema, ali Titovih ulica, trgova, parkova i spomenika svugdje diljem Hrvatske itekako ima.
U članku 5. pozivaju se sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
A drug Habulin, umjesto da prizna zločine Titoizma, on još bez materijalnih i forenzičnih dokaza optužuje da desnica jača. Pa što onda? Desnica je dio političkog spektra koji postoji u svakoj demokratskoj zemlji. Nema više jednoumlja, ostalo je samo u njegovoj glavi.
Tragedija svih ideologija je u tome što si ideolozi uzmu za pravo da u ime ideologije odlučuju o životu i smrti drugih ljudi.
Razlika je samo u odgovornosti i kazni! Koliko su i jesu li ideolozi odgovarali za počinjene zločine u ime ideologije. Zločini fašizma, nacizma i pridruženih ideologija kažnjeni su, dok zločini komunizma nisu, pa je u tome nedostatak svijesti i odgovornosti, jer misle da su njihovi zločini „manje“ zločini i stoga opravdani. Zločin ostaje zločin, ljudski život je ugašen, žrtvovan u ime ideologije, stoga žrtva i ostaje žrtva.
Opravdavati zločine kao što to drug Habulin čini : „popuštanjem kočnica“, ili da se pobjednik „nije znao nositi sa veličinom pobjede“ ili da „ustaška i partizanska žrtva nisu iste žrtve i nisu jednako zaslužile svijeću i sjećanje“ je bezdušno, moralno i ljudski neprihvatljivo. Umanjivanje zločina komunizma i izjednačavanje sa europskim antifašizmom, ukazuje na duboku amoralnost, nedostatak savjesti i pogubnost ideološke zaslijepljenosti.
Lili Benčik
[1] https://www.facebook.com/watch/?v=991842349928278
[2] https://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-ovog-vica-o-titu-mlada-novinarka-zavrsila-je-na-golom-otoku-1589100
[3] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
