Govor predsjednika Damira Zorića na godišnjoj skupštini Matice hrvatske
Vrijeme:10 min, 53 sec
ponedjeljak, 11. svibnja 2026.
Govor Damira Zorića, predsjednika Matice hrvatske, na Glavnoj izvještajnoj skupštini Matice hrvatske, održanoj u Zagrebu 9. svibnja 2026.
Govor dr. sc. Damira Zorića, predsjednika Matice hrvatske, na Glavnoj izvještajnoj skupštini Matice hrvatske, održanoj u Zagrebu 9. svibnja 2026. godine.
Poštovane zastupnice i zastupnici skupštine Matice hrvatske, drage kolegice i kolege!
U obraćanju ovoj skupštini dužan sam i namjeravam iznijeti niz ključnih pokazatelja i činjenica o djelovanju Matice hrvatske od naše prethodne skupštine, one izborne održane u lipnju prošle godine u Čakovcu pa do ove današnje, redovite godišnje skupštine, danas 9. svibnja 2026. u Zagrebu. Tim podatcima ne iznosim tek puku statistiku nego pokazatelje koji ukazuju na dinamiku i sadržajnost djelovanja i rada u Matici hrvatskoj.
Matica hrvatska prilično je velik i razveden sustav. Sa svojih 136 ogranaka, od kojih je najveći broj u Hrvatskoj, potom u Bosni i Hercegovini, ali ih ima i u Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, Mađarskoj, Češkoj, Njemačkoj, Belgiji i Kanadi te sa 21 odjelom članstva u Zagrebu, velik je i složen sustav u koji je okupljeno oko 7000 članova.
Svi volimo reći da je Matica naša najstarija kulturna ustanova. Ali, posljedično tome, opravdano je zaključiti da te časne godine Matica ne bi mogla dosegnuti da nije dobro održavana, njegovana i uređivana, da se u njoj ne poštuju pravila upravljanja, gospodarenja i predanoga rada. Temeljna pravila vođenja Matice hrvatske bila su i ostaju solidarnost i jedinstvo u djelovanju, tolerancija i razumijevanje u raznolikostima, kao i posvećenost glavnim načelima ove nacionalne ustanove, kojima su se rukovodili i djelovali naraštaji članstva Matice hrvatske, od njenog osnutka do danas, a to su stvaranje, čuvanje i promicanje hrvatskoga jezika i kulture, tradicija i identiteta.
Želimo opstajati vjerni svojim izvornim načelima
Jedan naš vrijedni član, obrazovan i kao humanist i kao inženjer, svojevremeno me mudro poučio inženjerskom pravilu: nije pametno popravljati prije nego li se pokvari. Toga se nastojimo držati i u Matici: sustav koji uredno djeluje, potrebno je uredno održavati da bi što dulje opstajao tako učinkovit. Ipak, uvijek treba imati na umu da to održavanje sustava, staroga, uglednoga i iskusnoga, istovremeno znači da ga uvijek iznova treba činiti novim i boljim. Svijet se mijenja, dolaze mlađi i drugačiji naraštaji, nove ideje, sredstva i mogućnosti, pa ako želimo opstajati vjerni svojim izvornim načelima, držati se svoje dobre tradicije i starih navada, uvijek se iznova moramo pomlađivati, tražiti i prihvaćati nove i mlade ljude, ideje i rješenja.
Upravo zato pred ovom skupštinom mirne duše i čiste savjesti mogu reći da se naše aktivnosti odvijaju redovito i bez većih poteškoća i u potpunosti sukladno planovima nadležnih upravnih tijela. Sva naša redovita izdanja objavljuju se na vrijeme, što znači jedine hrvatske novine za kulturu, Matičin Vijenac redovito izlazi dvotjedno, redovita je i sadržajna Hrvatska revija, kao i časopis Kolo koji se objavljuju kvartalno, a isto tako i naš prirodoslovni znanstveni godišnjak Prirodoslovlje. Matica objavljuje priloge i komentare na svom portalu Misao.hr koji bilježi stalni rast praćenosti. Dnevne pak informacije i najave zbivanja u Matici hrvatskoj mogu se pratiti na mrežnoj stranici matica.hr (također i na stranici matica.ba) te na čitavom nizu društvenih mreža.
Vrijedno Matičino nakladništvo
Između dviju skupština središnjica je objavila 26 knjiga u svojim različitim nizovima, od čega su četiri knjige u Stoljećima hrvatske književnosti, dvije su ponovljena izdanja, a 20 novih naslova. O nakladništvu u ograncima rječito govori podatak o prijavama za najbolje knjige objavljene u ograncima do ove skupštine, dakle, u razdoblju od nešto manje od dvije godine. Ukupno su ogranci objavili čak 260 naslova (periodike i knjiga) od čega je na natječaj za zlatne i srebrene povelje pristiglo 92 naslova. Povjerenstvo, u kojem su sudjelovali djelatnici stručnih službi, članovi Glavnog odbora i Predsjedništva (o čemu ćete čuti u posebnom dijelu na kraju ove skupštine), predložilo je Predsjedništvu da se srebrenom poveljom nagradi dvadeset naslova, zlatnom također dvadeset, a da se jednoj, najboljoj od svih 260 izdanja ogranaka, dodjeli povelja Ivana Kukuljevića Sakcinskog.
Govoreći o Matičinu nakladništvu drago mi je je što ovu skupštinu mogu također izvijestiti da je suradnjom Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu i Vijeća Matice hrvatske u BiH, pokrenut novi niz naslova u Matičinoj ediciji Hrvatska književnost u BiH u 100 knjiga, na čemu marljivo rade ugledni hrvatski književnik iz Bosne i Hercegovine Josip Mlakić i naš predsjednik ogranka u Sarajevu don Ivica Mršo s nizom drugih suradnika (među kojima i naš glavni tajnik Ivica Nuić), a koji će nam uskoro predstaviti prvo kolo nove serije.
Iako su, zbog općepoznatih kretanja u nacionalnom gospodarstvu, naši materijalni izdatci povećani, prvenstveno u novčanom smislu, Matica u proteklom razdoblju nije ustuknula u niti jednom djelu svojih namjeravanih aktivnosti, bilo onih nakladničkih bilo predstavljačkih, izložbenih, glazbenih i svih drugih koje se u Matici redovito odvijaju, dapače povećali smo broj izvedbi, a ako je suditi prema potražnji onda ni kvaliteta programa nije umanjena. Pri tome, s ponosom ističem, a o tome ćete nešto poslije čuti od glavnoga tajnika u njegovu izvješću, da smo sve svoje obaveze u cijelosti i na vrijeme izvršili, nemamo dugovanja niti kašnjenja u plaćanjima. Istovremeno, trudili smo se i uspjelo nam je podići i održati plaće naših 30 zaposlenika u središnjici, na razini plaća u javnome sektoru.
U proteklom razdoblju, između dviju skupština. U Matici smo održali šest sjednica Glavnoga odbora, što znači da se Glavni odbor, najviše tijelo upravljanja između dviju skupština, sastajao predviđeni broj puta, sukladno mjerodavnoj odredbi naših Pravila, te je uredno i suglasno riješio sve predložene točke na dnevnom redu, bez ikakvih zaostataka. I naš Nadzorni odbor sastajao se koliko već su držali da je bilo potrebno za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti. Časni pak sud, koliko mi je poznato, nije imamo prijavljenih nikakvih nepravilnosti u djelovanju članova da bi zbog toga trebao voditi kakav postupak ili izricati mjere ili sankcije. Predsjedništvo Matice hrvatske, koje vodi svakodnevnu djelatnost i upravlja Maticom, održalo je 18 sjednica, od čega dvije telefonske, odnosno elektroničke.
Riješeni su svi predmeti i poslovi koje su prema Pravilima u isključivoj nadležnosti Predsjedništva tako da se tekuće djelovanje odvijalo redovito i nesmetano. Također, za sve predmete za koje je bile potrebna odluke Glavnog odbora Predsjedništvo je dobilo potrebnu suglasnost.
Bez Matičinih ogranaka i slika hrvatske kulture ne bila cjelovita
U Središnjici u Zagrebu priređena su ukupno 165 događaja, različitih stručnih skupova, okruglih stolova i sučeljavanja, tribina, promocija, izložbi, glazbenih izvedbi i predstavljanja koje su priređivali naši odjeli, gostujući ogranci ili pak su ugošćivani vanjski sudionici i zainteresirani subjekti izvan Matice hrvatske. Pri tome organizacijsku i logističku potporu uvijek daju djelatnici Matičinih službi, za ogranke, odjele, komunikacije i medije, administrativne i tehničke službe, a najčešće sve njih zajedno.
Izvan Zagreba, u ograncima je održano ukupno 350 događanja, iako je taj broj vjerojatno i veći jer Središnjica i nije upoznata baš sa svakim događanjem u svojim ograncima. Govorimo dakle o više od pet stotina događanja koji se u godini dana prirede i održe u cjelini Matice hrvatske, pri čemu se i neki višednevni događaji poput festivala, akademija ili sajmova uzimaju kao jedan događaj, što znači da je broj događanja koje organizira Matica hrvatska prosječno po dva događaja svakoga radnog dana.
I za veće gradove to je značajno, a ne treba niti napominjati koliko je to važno za manje sredine od kojih je u mnogima ogranak Matice hrvatske jedina organizirana skrb u hrvatskoj kulturi, tradiciji i identitetu. Upravo u tome se očituje smisao ogranaka i njihov i puni značaj. Bez Matičinih ogranaka i slika hrvatske kulture ne bila cjelovita, a osobito bi bila hendikepirana njena distributivna sposobnost. Ogranci su često među rijetkima, a u malim sredinama nažalost i jedini organizirani mehanizmi sposobni prihvatiti kulturne sadržaje koji dolaze iz kulturnih središta. Isto tako ogranci najčešće jedini promotori mjesnih i zavičajnih kulturnih sadržaja koje donose u velike gradove. Posebno pak je važna sposobnost ogranaka, i u tome ih potičemo i pružamo svu moguću podršku, da se bave svojom zavičajnošću. Te male, mjesne, zavičajne tradicije, pregaoci i njihovo stvaralaštvo, ogranci su najpozvaniji istraživati i prezentirati svojoj i široj javnosti. Tako se gradi, čuva i održava vitalnim ukupni nacionalni identitet.
Ljubav prema svome kraju i ljudima najljepše je što se susreće u Matičinim ograncima
Bavljenje temama visoke bjelosvjetske kulture, koja je danas često dekadentna industrijska rabota lišena sve one ljubavi prema čovječnosti koju, nasuprot, uvijek imaju oni koji se bave svojom zavičajnosti. Kakve to razmjere poprima pokazuju i aktualni nedavni skandali s dodjelama prestižnih pjesničkih nagrada. S druge strane, naši zavičajnici možda i nisu uvijek vrsni profesionalci, ali oni uvijek imaju ono što mnogi u visokoj kulturi odavno – nažalost – najčešće nema – ljubav prema svojem kraju i ljudima.
Zavičajnošću se, kako god profesionalno potkovani, ne može baviti ako za svoju zavičajnost nemate ljubavi, pa makar mogli i brda premještati, proricati i sve jezike govoriti (na što ta visoka svjetska kultura česti cilja i umeće se) ostajete ona Pavlov mjed što ječi i cimbal što zveči. Upravo je ljubav prema svome kraju i ljudima, prema svojim tradicijama i baštini, prvo i najljepše sto se susreće u Matičinim ograncima, bilo onima po Slavoniji ili tamo preko Dunava, bilo onima s druge strane Save u Bosni ili pak u Hercegovini, ili onima u Istri, Dalmaciji ili dolje u Boki, u Lici, Zagorju, Podravini i Međimurju – ljubav prema zavičajnosti je prvo što se susreće i osjeti. Ponekad doista treba otići izvan granica Hrvatske, da se vidi i osjeti kako se Hrvatska voli s druge strane državne granice.
Drago mi je izvijestiti vas da ogranke osnivamo s obje strane granice, uz dva nova ogranka u BiH (onog u Travniku i onog u Novom Travniku), osnovali smo i ogranak u Vrbovskom. Pripremamo osnivanje još triju ogranaka u BiH, i to u središnjoj Bosni (u Busovači, Kreševu i Kiseljaku) te u Hrvatskoj ogranak kod naših Janjevaca naseljenih u Kistanju, a vjerojatan je i osnutak ogranka u hrvatskoj Rakovici. Naša će dakle organizacija, tijekom 2026. i 2027. godine dosegnuti broj od 140 područnih jedinica, pa možda i više uspije li nam namjeravana revitalizacija nekih utihnulih ogranaka, što će upravljivost cjelovitim djelovanjem činiti sve zahtjevnijom. Upravo zato ogranke, koji svaki uvijek treba biti samostalna Matičina područna jedinica, potičemo da osnivaju svoja područna vijeća, kako to predviđaju i naša Pravila (u članku 39).
Drugi razlog područnog povezivanja upravo je u programskoj suradnji na zajedničkim temama. Ne treba niti spominjati da je lokalno financiranje kulturnih aktivnosti županijska nadležnost pa je onda uvijek kroz zajedničko tijelo i dogovorni mehanizam lakše i učinkovitije natjecati se za nužno potrebne potpore. Nedavno smo u Križevcima, nakon prošle jeseni u Kutini, održali još jedan vrlo koristan područni susret ogranaka sjeverozapadne Hrvatske ili kako ih ja volim zvati kajkavskih ogranaka. Želja je potaknuti naše kajkavske ogranke da budu smjeliji promicatelji hrvatske kajkavštine u svom području.
Njegovanje jezičnog standarda i raznolike govorne mnoštvenosti
Govorimo li o hrvatskom jeziku kao o okosnici hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta onda je nužno, uz njegovanje jezičnoga standarda, isticati također i raznoliku govornu mnoštvenost u cjelini hrvatskoga jezika: kajkavske govore, čakavske govore, štokavske ikavske govore. Uz povijest hrvatskoga jezika, naši nepatvoreni narodni idiomi čine najpostojaniju identitetsku razlikovnost hrvatskoga jezika, slikovito bih rekao – ekološki čisti uzgoj koji je u temeljima našega narodnoga identiteta i nacionalnoga individualiteta prije i više nego jezični standard kojega se već skoro dva stoljeća tesalo i guralo u umjetan kalup. U tom smislu, nadam se da će područna okupljanja i suradnja ogranaka biti od pomoći u tkanju i čuvanju svekolikog hrvatskog identiteta.
Matica svijest i savjest hrvatskoga naroda
Mi, članovi Matice hrvatske uvijek trebamo biti svjesni tko smo i što je Matica hrvatska kojoj pripadamo. Na to neka nas podsjećaju riječi našega nekadašnjeg predsjednika, profesora Josipa Bratulića, koji je rekao da je Matica svijest i savjest hrvatskoga naroda, kao i riječi profesora Antuna Barca da je povijest Matice hrvatske u neku ruku ujedno i povijest hrvatske kulture. Uvijek imajući na umu ta načela i tu istinu Matica hrvatska i njeno članstvo davalo je, daje i davat će svoj pun doprinos kulturi i identitetu hrvatskog naroda.
Memorija je tvorbeno tkivo svakoga identiteta, bio osobni, obiteljski, profesionalni narodni ili koji god drugi. Identitet se uvijek gradi na sjećanju i od njega. Tako ćemo i identitet Matice hrvatske i našega naroda najbolje graditi i braniti njegujući i čuvajući našu zajedničku memoriju i sjećanja. Ponekad to treba uraditi i pokazivanjem otpora zadrtosti onih kojima nije stalo do naše memorije.
Upravo zato smo se, nakon neopravdanih odluka gradskih vlasti o oduzimanju naziva ulica nazvanih među ostalim i po bivšem velikom Matičinom predsjedniku Filipu Lukasu, domogli originalnih ploča s imenima tih ulica te ih postavili u dvorištu Matičine zgrade, koje smo u međuvremenu, odlukom Glavnog odbora, imenovali Dvorištem Filipa Lukasa. U tom dvorištu postavili smo i spomenik velikanu hrvatskoga pjesništva Antunu Branku Šimiću obećan na prošlogodišnjem Matičinom festivalu knjige. Također, kao znak sjećanja na jezikoslovca, profesora Ljudevita Jonkea, dosljednog borca za hrvatski jezik i predsjednika Matice hrvatske u teška vremena sedamdesetih prošloga stoljeća, kada se komunistički jugoslavenski režim svom silinom okomio na Maticu hrvatsku, mala je Matičina dvorana imenovana njegovim imenom, a u predvorju je postavljeno njegovo poprsje. Nastavit ćemo tim spomeničkim njegovanjem memorije i čuvanjem identiteta Matice hrvatske uvijek jedne i jedinstvene, od osnutka 1842. do danas. Neka tako bude i ubuduće.
misao.hr / Hrvatsko nebo
