Hidroenergetski projekt Gornji horizonti, koji može razoriti hrvatsko-srpske odnose ne samo u BiH

subota, 17. siječnja 2026.

Zastrašujuća ekološka prijetnja u funkciji velikosrpske geopolitike

Na području istočne Hercegovine u BiH, pod ingerencijom vlasti Republike Srpske, gradi se mega hidroenergetski projekt pod nazivom Gornji horizonti, s krajnje negativnim ekološkim posljedicama. Usprkos tome, vlasti Federacije kao ni središnje države BiH ništa ne poduzimaju kako bi ovaj projekt zaustavile, a jednako se pasivno odnose i vlasti Republike Hrvatske koja je također ugrožena prekograničnim utjecajima ovog projekta i to ne samo u ekološkom nego i u strateško-sigurnosnom smislu.

Tehnički gledano radi se o izgradnji nekoliko velikih hidroelektrana (Dabar, Nevesinje, Bileća i druge) te umjetnih kanala i akumulacija namijenjenih za preusmjeravanje voda iz prirodnog sliva rijeke Neretve uključujući njenih lijevih pritoka Bune, Bunice, Bregave, ponornice Zalomke i drugih, u sustav navedenih hidroelektrana. Potom bi se prikupljene i upotrijebljene vode uslijed prirodnog pada usmjeravale dalje prema slivu rijeke Trebišnjice.

Realizacijom ovog projekta, prema stavovima najeminentnijih stručnjaka (npr. akademik i bivši dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Sarajevu Muriz Spahić), prouzročilo bi se višestruke, nepopravljive i zapravo zastrašujuće ekološke štete. Između ostalog došlo bi do pada izdašnosti i čak presušivanja navedenih rijeka i izvora, naročito ponornice Zalomke koja napaja izvore Bune, Bunice, Bregave i donjeg toka Neretve. Nadalje se smatra kako bi navedenim zahvatima neizbježno došlo do smanjenja i do nestanka prirodne cirkulacije podzemnih tokova vode, koji održavaju život cijelog istočnog hercegovačkog krša te do nepovratnog devastiranja tamošnje jedinstvene prirodne i kulturne baštine (uključujući lokacije koje su na popisu ili kao kandidati za uvrštavanje na popis Svjetske baštine UNESCO-a kao npr. stara jezgra Mostara, Počitelja, Blagaja i dr.).

Na popisu ugroženih područja je i Hutovo blato, zaštićeni Park prirode i ptičji rezervat, jedno od najvećih zimovališta ptica upisano u Ramsarski popis močvara od međunarodne važnosti pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

Zbog evidentnih i zastrašujućih šteta od ovog se projekta definitivno odustalo još u vrijeme jugoslavenske države, osamdesetih godina prošlog stoljeća, no vlasti Republike Srpske su nastavile s njegovom realizacijom grubo kršeći pravne, znanstvene i uopće civilizacijske norme ponašanja.

Nema protivljenja onih koji bi se protiviti morali

Ono što naročito iznenađuje je činjenica da se ovome projektu ne protive vlasti hrvatsko-bošnjačke Federacije, središnje države BiH kao niti vlasti Republike Hrvatske, koja je kao i Federacija i BiH u cjelini, također neposredno pogođena posljedicama projekta i to ne samo u ekološkom, prirodnom, kulturalnom, ambijentalnom, gospodarskom nego nadasve i u strateško-sigurnosnom smislu.

Naime, kao što je naprijed i navedeno radi se o ugrožavanju poljoprivrednog zemljišta u RH koje je od ključne važnosti za opstanak stanovništva i to na dijelu teritorija koji je pograničan, vrlo uzak i izložen prikrivenim i otvorenim prekograničnim presizanjima što se pokazalo i u Domovinskom ratu kada su planovi i poduhvati u sklopu velikosrpske agresije bili usmjereni na amputaciju teritorija RH južno od ušća Neretve.

U poslijeratnom vremenu svjedočimo refleksijama takvih strategija u drugačijim specijalno-ratnim manifestacijama poput npr. bizarnog ali ustrajnog svojatanja književnosti i druge kulturne baštine i nacionalnog obilježja i identiteta Dubrovnika, ili u planovima izgradnje zračne luke u neposrednom zaleđu Dubrovnika, na teritoriju Republike Srpske, bez prometnog i ekonomskog opravdanja ali kao dio uvijek iste velikosrpske strategije usmjerene na jačanje pozicija ili projekciju moći u tom prostoru.

U isti kontekst, velikosrpske geopolitičke strategije, može se podvesti i projekt Gornji horizonti. Tim megalomanskim hidroenergetskim projektom sa svim zastrašujućim ekološkim i s njima povezanim štetama (kulturno-identitetskim, gospodarskim i sl.) kani se postići koncentracija gospodarske i populacijske moći u neposrednom zaleđu Dubrovnika i krajnjeg juga RH koji je objekt svojatanja i fantazmagoričnih ideja i planova o navodnim srpskim teritorijima i granicama.

Zagonetna šutnja

Slijedom navedenoga dolazi se do krucijalnog i logičnog pitanja, a to je, zašto usprkos navedenim štetama, na ovaj projekt pasivno i s prešutnim pristankom gledaju vlasti Federacije i središnje BiH, vlasti RH te predstavnici tzv. međunarodne zajednice?!

Prema podacima iz javnih izvora, hrvatsko Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša je još 2012. godine odbilo dati suglasnost na studiju utjecaja na okoliš za izgradnju Hidroelektrane Dabar kao važnog dijela ukupnog projekta Gornji horizonti, a koju mu je dostavilo nadležno ministarstvo BiH te je u tom smislu zatražena nadopuna studije. Iz istih, javno dostupnih izvora, nije vidljivo da je nadležno hrvatsko ministarstvo zaprimilo traženu nadopunu niti da je ikada dalo suglasnost za nastavak projekta. Također nije dostupan podatak da je hrvatska strana eventualno poduzela odgovarajuće diplomatske ili međunarodno-pravne mjere kojima bi zaštitila svoje interese koje joj nedvojbeno stoje na raspolaganju kao npr. mehanizmi zaštite propisani Espoo konvencijom (UN Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica).

Što se tiče relevantnijih reakcija u BIH, u medijima je tek zabilježeno da je Okružni sud u Banja Luci 2024. g. poništio građevinsku dozvolu za gradnju Hidrolektrane Dabar, a na temelju tužbe podnesene od strane nevladine organizacije Aarhus centar BiH osnovane na temelju Aarhuske međunarodne konvencije koja regulira prava građana na pristup informacijama i na sudjelovanje u donošenju odluka o pitanjima zaštite okoliša.

Međutim i nakon te presude, vlasti Republike Srpske su 06. studenog 2025. svečano i trijumfalno obilježile završetak probijanja šest kilometara dugog tunela namijenjenog dovodu vode do buduće Hidroelektrane Dabar koja je jedan od ključnih objekata u ukupnom sustavu Gornji horizonti, a ne osvrćući se nimalo na navedenu sudsku presudu ili na mišljenje znanstvene, stručne i opće javnosti o katastrofalnim posljedicama koje taj projekt implicira.

Korupcija i geopolitički interesi velikih

U objašnjenju pasivnog odnosa i time prešutnog pristajanja uz ovaj katastrofalni projekt od strane svih navedenih čimbenika, struktura i razina vlasti, može se postaviti nekoliko odvojenih i međusobno povezanih razloga, a među njima primarno korupcija vodećih političkih struktura te geopolitički interesi Srbije, a s time povezano i geopolitički interesi velikih sila.

Dakle, projekt Gornji horizonti nesumnjivo ide u prilog ciljevima velikosrpske strategije usmjerene na projekciju i koncentraciju moći u neposrednom zaleđu ili na prilazima Dubrovniku i krajnjem jugu Republike Hrvatske kao što se jedino u tom kontekstu može razumjeti i iz Beograda vođena izgradnja zračne luke kod Trebinja.

S te osnove moglo bi se inklinirati prema jedino logičnoj hipotezi da je pasivnost hrvatskih i bošnjačkih političara uvjetovana pritiskom odnosno nalozima inozemnih središta moći koji također iz svojih razloga podržavaju ovaj projekt.

Slijedom toga može se pridodati da prema podacima iz medija ključnu ulogu u projektu ima tvrtka Energy Financing Team (EFT) sa sjedištem u Velikoj Britaniji, a da je koncesiju na 50 godina za iskorištavanje ovog projekta po njegovom dovršenju, dobila kineska tvrtka koja je ujedno i izvođač radova (China Energy Gezhouba Group uz kredite kineske državne banke Eskim i jamstva Republike Srpske).

Nadalje u tvrtki EFT važnu ulogu imaju srpski državljani, a ista se smatra jednom od vodećih u trgovini električnom energijom na zapadno-balkanskom prostoru, uključujući i u RH. Povezano s njihovom prodajom električne energije hrvatskom HEP-u, pojavljivale su se u medijima sumnje o počinjenim malverzacijama ili sklapanjima za RH štetnih ugovora o kupnji električne energije, a u čemu su sudjelovali čelnici HEP-a i ujedno hrvatski politički ili stranački moćnici, dužnosnici i „uglednici“.

Ako bi se apstrahiralo od koruptivne pozadine kao ključne u ovom fenomenu i usmjerilo se na analizu moguće ili vrlo izvjesne geopolitičke i međunarodne pozadine, moglo bi se iznijeti nekoliko ključnih postavki. Naime, BiH je od samog početka, dakle od prijelomnih događaja raspada Jugoslavije, demokratske tranzicije, rata i poslijeratnog razdoblja, pod prevladavajućim ili dominirajućim utjecajem zapadnih sila, u prvom redu SAD-a i Velike Britanije kao najbližeg američkog saveznika i operatera zajedničke zapadne odnosno anglo-američke strategije, a kojoj su na nižoj razini pridružene i druge odane ili partnerske države ili asocijacije poput EU.

U tom smislu, izvan je svake sumnje da bi projekt Gornji horizonti mogao proći nezapaženo od navedenih država i izvan okvira politika koje su iste namijenile za BiH i za ukupi zapadno-balkanski prostor.

Dakle čitav problem se na krovnoj razini ne može gledati drugačije nego kroz prizmu tradicionalne anglo-američke geopolitike i u tom smislu njihovih ustupaka srpskom čimbeniku u svrhu pridobivanja istoga iz ruske interesne sfere kojoj inače snažno naginje prema svojoj povijesno-kulturnoj ili civilizacijskoj naravi i dominirajućem političkom mentalitetu.

Ista politika davanja ustupaka srpskom faktoru događa se i u RH (npr. financiranje Pupovčevih subverzivnih i protuhrvatskih kulturnih, medijskih i drugih projekata), u Crnoj Gori (podrška prosrpskim politikama i strukturama, okupaciji i svojatanju crnogorske crkvene i državne imovine i baštine i sl.) i BiH (npr. Gornji horizonti i dr.).

Hrvatski interesi, makar važni ili čak vitalni, u tom su kontekstu samo tzv. moneta za potkusurivanje srpskih struktura i politika pod pokroviteljstvom krovne anglo-američke geostrategije, a na isti način tretirani su nerijetko crnogorski kao i interesi bošnjačko-hrvatske Federacije BiH.

Hrvati su dodatno pod posebnom paskom kao nacija koja se svojom samosviješću i nacionalno-kulturnom posebnošću može oteti kontroli i postati remetilački faktor unutar prostora interesa zapadne geopolitike te ih se stoga ustupcima prema srpskom, a dijelom i bošnjačkom faktoru, tradicionalno nastojalo držati pod kontrolom ili svojevrsnom protutežom.

U tako postavljenoj situaciji lako je i logično uvidjeti razloge zbog kojih vladajući zapadni centri moći u BiH prešutno podržavaju Gornje horizonte. Radi se, dakle, primarno o ustupku srpskom faktoru i njegovom poduhvatu usmjerenom na projekciju moći u zaleđu Dubrovnika, a sekundarno i o učinku protuteže naspram Hrvatima kao potencijalnom remetilačkom geopolitičkom faktoru, gledajući naravno s pozicija interesa zapadne geopolitičke strategije.

Ključni je stav Amerike

Na kraju, postavlja se pitanje, može li se očekivati promjena američke, a time i ukupne inozemne politike u BiH općenito i napose prema projektu Gornji horizonti, a nakon pobjede Donalda Trumpa, koji je već radikalno promijenio američku geopolitiku kao i odnose s do sada ključnim partnerima unutar transatlantske  strukture?!

Odgovor je da se ta promjena itekako može očekivati, jer se ovdje radi o naslijeđenom reliktu politike bivše američke administracije koju će Trump očito nadomjestiti novom strategijom za BiH. Istu je već komunicirao Trumpovoj administaciji vrlo blizak think- tank, The Heritage Foundation, zagovarajući ustavno-pravno preuređenje ili doradu dosadašnjeg poretka u BiH u cilju popravlja njahrvatskog položaja ili ravnopravnosti te u cilju novog dogovora triju konstitutivnih nacija kojim će se eliminirati utjecaj UN-ovog Visokog predstavnika (OHR) i time konkurentskih sila, kao i možebitni utjecaj američke duboke države ili struktura moći okupljenih oko Trumpove političke konkurencije u SAD-u.

U tom kontekstu može se računati na disponiranost Trumpa i njegove administracije u smjeru zaštite životnih hrvatskih interesa koji su ovim projektom napadnuti, a dodatno i zbog činjenice da koncesiju na izgradnju i korištenje hidroelektrana imaju kineske tvrtke i banke, dakle glavni konkurent SAD-u oko globalne dominacije, sukladno stavovima koja jasno proizlaze i iz Trumpovih javnih strateško-sigurnosnih dokumenata i političkih nastupa.

Nadalje, za očekivati je da će na tragu tradicionalne američke geopolitike, Trump najvjerojatnije nastaviti politiku utvrđivanja američkih i eliminiranja konkurentskih pozicija na zapadno-balkanskom prostoru i to daljnjim dinamiziranjem projekta zapadno-balkanske asocijacije, pod imenom Otvoreni Balkan ili sličnim. U tom okviru, koji inače nije odgovarajući hrvatskim interesima ali je najvjerojatnije neizbježan, može se očekivati razumijevanje ili sluh Trumpove administracije za zaštitom hrvatskih interesa, a kako zbog interesa uspjeha nove američke strategije tako i zbog činjenice da SAD, među svim drugim uključenim akterima na ovom prostoru, najviše u Hrvatima mogu nalaziti pouzdan oslonac ili partnerstvo uvjetovano između ostaloga i međusobnom civilizacijskom bliskošću ili istovjetnošću.

U navedenom smislu hrvatska strana bi prema novoj američkoj administraciji morala primarno naglasiti nespornu činjenicu da se projektom Gornji horizonti jačaju strateške pozicije Trumpovih konkurenata u zapadno-balkanskoj regiji i to Kine (infiltracijom kineskog kapitala, a time i jačanjem ekonomskog i političkog utjecaja), te indirektno ili potencijalno Rusije (uslijed nerazmjernog jačanja srpskih geopolitičkih pozicija na štetu hrvatskih).

Osim toga, kao uvjerljiv argument s hrvatske strane može se koristiti i činjenica da bi SAD zanemarivanjem važnih i vitalnih hrvatskih interesa, riskirao narušavanje jednog pouzdanog i važnog partnerstva u geografskom području koje ostaje i dalje biti od velike geopolitičke važnosti za SAD, čak i nakon povlačenja s globalističkog na domoljubni ili America first geopolitički opseg ili smjer.

Na potezu su dakle hrvatske vlasti, nova američka diplomacija te Max Primorac i njegov The Heritage Foundation, koji su se već vrlo aktivno, učinkovito i dojmljivo angažirali na projektu potpore Hrvatima u BiH u njihovim zahtjevima za ravnopravnošću i zaštitom legitimnih interesa.

Autor: Joško Badžim

geopolitika.news / Hrvatsko nebo