Josip Vričko: Sjedinjene Države Bosne i Hercegovine na redakturi – dug put do hrvatskih izbornih jedinica?

Prošle srijede situacija se mijenjala iz časa u čas: 17 dana nakon što su navijestili deklaraciju o zapravo trećem entitetu i tako iznenadili – uglavnom neprijatno – koalicijske partnere iz HDZ-a, lideri Domovinskog pokreta najavili su, napokon, konferenciju za tisak na kojoj će eto predstaviti konačni tekst Rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Koji se, doduše, u međuvremenu prometnuo u neku vrstu eufemizma jer se, tumačili su lideri mlađeg partnera u vlasti, odnosi na uspostavu (samo) hrvatske izborne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Bez, dakle, prijetećega: ako nema izborne jedinice – ima hrvatskog entiteta u FBiH. Što je u (većem) dijelu bošnjačkog političkog i medijskog mnijenja pročitano kao obnova Herceg-Bosne.

Strateško pitanje

I, već to izazvalo je stanovitu dvojbu. O čemu je tu zapravo riječ?! Naime, prvu je verziju dokumenta javnosti predstavio stranački prvak Ivan Penava, a sada, sredinom tjedna, obznanjeno je kako će pred novinare u rano poslijepodne te „povijesne srijede“ izići glavni tajnik Mladen Barać i saborski zastupnik Josip Dabro.Jasno, Dabrino je potencijalno uprizorenje izazvalo, baš uostalom kao i njegov više-manje svaki nastup još otkako je razdragano zapucao po slavonskim livadama te zapjevao o madridskoj „grobnici od zlata“, veliku pozornost.

Poglavito još i stoga što je na početku „slučaja rezolucija“ obznanio kako Hrvatska moraslužbeno zatraži zaštitu Hrvata u Bosni i Hercegovini od svih međunarodnih jamaca Daytonskog i Washingtonskog sporazuma te ustvrdio da hrvatski narod u BiH mora dobiti vlastitu republiku. Što je stariji DP-ov partner razumio kao miješanje u državničke, ponajprije vanjskopolitičke poslove – uz naglasak kako je primjerice Andrej Plenković, prema vlastitu priznanju, za ovu nakanu mlađih partnera doznao iz medija. Baš kao i ostali tzv. obični Hrvati…

„Mi moramo osigurati suverenitet hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. To je jedino istinsko strateško pitanje hrvatske države i nacije koje nismo riješili“, poručio je Dabro koji se uz to kandidirao i za krsnoga kuma te je predložio da se država zove Sjedinjene Države Bosne i Hercegovine.

Rano, ipak, zakukurikali

Međutim, kad su novinari već zauzimali položaj na Markovu trgu, stigla je (tužna) vijest: ništa ni od Baraća, ni od Dabre, DP će se oglasiti nešto kasnije. Priopćenjem. Tako i bi. No DP-ovci su, makar je takav gotovo opći dojam, naprasno postali iznimno – tihi. Slijedom čega se nametnulo pitanje: Jesu li prerano zakukurikali?! Što je, naročito u delikatnim političkim okolnostima, siguran put da se završi u loncu. O čemu je u stanovitoj mjeri progovorio i hrvatski premijer, sa svoje omiljene destinacije – Bruxellesa, tumačeći kako s DP-om vode konzultacije o konačnom obliku rezolucije o osnaživanju položaja Hrvata u BiH.

„Mi smo se na zadnjem sastanku koalicije dogovorili da kada kolege dovrše svoj nacrt, obave konzultacije s ministrom Gordanom Grlićem Radmanom, u čijoj je nadležnosti vanjska i europska politika pa tako i odnosi sa susjedima, i taj proces konzultacija traje. Vidjet ćemo na kraju kako će izgledati konačna verzija“, rekao je Plenković po dolasku na summit EU-a.

A, već i prije toga – čim je Treći spao na izbornu jedinicu – bilo je jasno kako je Grlić Radman već sudjelovao u redigiranju dokumenta kojemu je ton davala Dabrina (politička…) razbarušenost. Šef hrvatske diplomacije, i prije negoli će iz glavnog grada Unije Plenković tumačiti tko se čime bavi u Hrvata, kazao je kako treba cijeniti svaki prijedlog koji jača političku ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Malo viski, malo kamilica

Kako bilo, tresla se – navodno – čak i koalicija HDZ-DP, a rodilo se zapravo nije ništa. Redaktura je u tijeku… Mada, već sada je saborski zastupnik Nino Raspudić procijenio kako se najavljivao viski, a na kraju je izišla kamilica.

Usprkos, međutim, tomu bošnjački se tisak ne može načuditi zašto Elmedin Konaković ne šalje prosvjednu notu Zagrebu zbog onoga što se događa u Hrvatskom saboru i oko njega. Tako se portal, koji je nekoć – srećom kratko – bio i tjednik, pita: „Kako uspokojiti vampira?“ Slijedom čega onda potpuno delegitimira sve one koji stoje iza rezolucije – tumačeći kako Bošnjacima prijete oni što su tijekom rata bili maloljetni – Penava i mostovac Nikola Grmoja. Istovremeno, portal koji navodno, slijedom Alijina amaneta Erdoganu, financira Ankara, sumnja da i Plenković stoji iza ove ujdurme.

A, budući da je, tvrdi Stav, tijekom rata boravio po europskim prijestolnicama (…), ni on nema kredibilitet baviti se Hrvatima u Bosni. I, da ne duljim s prepričavanjem ove pisanije, turska novinarska ispostava u multi-kulti bastionu drži kako straha nema. Sve im je, vele, objasnio Haris Zahiragić usred Zagreba: Treći mogu (samo) sanjati…

Herceg-Bosna je (već) tu…

Jasno, rečeni portal nije bitan sam po sebi. Zanimljivo je, međutim, da se stanovito vrijeme – još, dakle, dok su braća Turci plaćali papir i tiskaru – u tome tjedniku oglašavao Armin Hodžić koji je u međuvremenu avanzirao do zastupnika bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. Taj, dakle, privremeni komentator na crti je rečenoga Zahiragića, zvanog Čakija. I, on je, što bi kazao Bakir Izetbegović, vrlo nervozan čim se spomene treći entitet. Samo Hodžić ipak bira riječi pa i intonaciju kada izjavljuje kako DP-ova inicijativa ne može donijeti ništa dobroga za dobrosusjedske odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine te da ne donosi – čak! – ništa dobroga niti autorima toga dokumenta. Pri čemu ne treba gubiti iz vida lik i djelo toga sabornika.

Prije stanovita vremena prof. Mirjana Kasapović pisala je o njemu biranim riječima: „…U sjećanju su mi ostali njegovi prilozi u proturskom islamističkom tjedniku Stav, mediju po mjeru sultana Erdogana, punom pakosnih tekstova o Hrvatskoj, ali i nježnih i ponosnih sjećanja libanonskih unuka pripadnika nacističke divizije Handžar na svoje ‘babe’, koji su se u Drugome svjetskom ratu hrabro i časno borili za slobodu Bosne u sastavu Himmlerove Waffen-SS.“

U takvu ozračju čak i najava Dragana Čovića kako odnose između Bošnjaka i Hrvata treba relaksirati, nailazi na gotovo pakosne komentare HDZ-ovih (bošnjačkih) koalicijskih partnera. Tako Naša stranka drži kako je krajnje licemjerno – od SDA – govoriti kako Herceg-Bosna nikada neće biti napravljena, kada je, vele, već napravljena tijekom tridesetogodišnje takozvane relaksacije odnosa između Temeljne u Bošnjaka i Stožerne u Hrvata. To je zapravo reakcija na sarajevsku Konferenciju članica Europske pučke stranke (EPP), nakon koje je navještena obnova saveza SDA-HDZ.

Bolja prošlost

Što su mnogi analitičari shvatili nakon što je Izetbegović II. na jednom od panela konstatirao kako je najbolja politička stabilnost u državi bila tijekom koalicije bh. stranaka članica EPP-a. „Nakon raspada ove koalicije sve je dovedeno do blokada, zastoja, pada i zaostajanja. Zemlja se nalazi u predkonfliktnom stanju koje svi osjećamo“, kazao je taj kandidat za bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH.

Istovremeno, prvi u Hrvata sarajevski je skup iskoristio za iznova podsjetiti na hrvatske frustracije dugogodišnjim bošnjačkim biranjem hrvatskog člana državnog vrha. Pri čemu pak valja podsjetiti na Čovićevu tezu, staru, ali usred DP-ove inicijative, opet aktualnu, kako samo neodgovorna bošnjačka politika može natjerati hrvatski narod da zagovara svoju federalnu jedinicu. Izvorno, uz ovu je konstataciju dometnuo kako je današnja bošnjačka politika krajnje neodgovorna prema Hrvatima. Pred europskim pučanima u Sarajevu nije ju, sudeći makar prema novinskim izvješćima, ponovio.

On, dakako, imperativno inzistira na tomu kako se uopće ne može pregovarati oko toga jesu li Hrvati suveren i konstitutivan narod! Svjestan je, međutim, i kako je dekonstituiranje započelo „slučajem Komšić“, tim patentom koga je autorizirao SDP BiH, a SDA, zapravo svekoliki tzv. probosanci, naslijedili i višekratno ga uspješno operacionalizirali na – još! – tri izborna ciklusa.

Poslije čaše vina…

Dakle, relaksacija odnosa o kojoj Čović govori ovih dana, pa i nakon (drugog) uzastopnog Bajrama kod reisa Kavazovića, ne znači, kao što Naša stranka – predizborno! – plaši Bošnjake, treći entitet ili, po njima, njegov kontinuitet, nego naprosto osiguranje Hrvatima ono što imaju Bošnjaci. Prekomotni u tome svome desetljećima neotuđivu „pravu“ da eto biraju i „poštena Hrvata“. I, ne samo u kolektivno državno rukovodstvo, nego i u Dom naroda…

Vratimo li se pak na DP-ovu ideju – hrvatsku izbornu jedinicu pod svaku cijenu, svim je Hrvatima – ma gdje bili! – jasno kako bi to spriječilo da Savjetnik Slaven nastavi stopama svoga aktualnog šefa iz Titine 16. Ali, pitanje je, koje je nedavno postavio i Čović, može li se to realizirati. „… Ne možemo se dogovoriti oko najosnovnijih stvari, da usvojimo proračun, a ne da promijenimo – pazite! – Ustav“, upozorio je.

O tomu, opći je dojam, nisu vodili računa u DP-u. Dobro je zato da im se rezolucija, prvotno, inače, naviještena kao deklaracija, još malo redigira. I, dakako, da završnu redakturu urade oni koji sjede za europskim stolovima gdje se odlučuje o sudbini puno većih država od Bosne i Hercegovine.

Premda, čini mi se – poslije čaše vina! – kako Dabrine Sjedinjene Države Bosne i Hercegovine moćno zvuče…

Naslovnica: Skica orijentacijskog zemljovida BiH s obzirom na procijenjene udjele Hrvata u biračkom tijelu (Chat GPT, ima nažalost krupnijih pogrješaka)

Josip Vričko/Katolički tjednik/Hrvatsko nebo