Povijesni sudar Modrića i Ronalda: “Hrvatska ima momčad, a Portugal posvađane zvijezde”

ponedjeljak, 29 lipnja 2026

Modrić igra za ekipu, a Ronaldo za sebe i ostale zvijezde to više ne trpe. Zato mislim da će Hrvatska pobijediti, možda i na penale, prognozirao je američki taksist.

Dok se hrvatski i portugalski navijači spremaju za veliku bitku u Kanadi, zanimljivi analitičari s američkih ulica prognoziraju povijesni sudar Modrića i Ronalda…

“Odakle ste?”, upitao nas je taksist u središtu Philadelphije, a nakon što smo odgovorili, poskočio je i uskliknuo:

​”Stvarno! Obožavam Hrvatsku i Luku Modrića! Imate veliku reprezentaciju. Čestitam na pobjedi protiv Gane i prolazu dalje. Ja sam iz Jordana, mi idemo kući, ali nama je ovo prvi put na Svjetskom prvenstvu i za nas je to predivno iskustvo”, kazivao nam je veseljak od taksista i grohotom se nasmijao kada smo mu spomenuli foru koja kruži internetom:

​”Mislite na ono: ‘Michael, oprosti… ha, ha, ha…'”

Biznis na Rockyjevim stubama

​Jordanci očito imaju smisla za humor, a Amerikanci za biznis. Prije nego što smo napustili “Grad bratske ljubavi”, otišli smo do Muzeja umjetnosti u Philadelphiji i stuba kojima je trčao Sylvester Stallone u kultnom Rockyju. Otrcano jest, ali doći u Philly i ne vidjeti Rockyjev spomenik ipak bi bilo lagano svetogrđe. Amerikanci od svega znaju napraviti posao i zaradu.

​Tamo smo zatekli mnoštvo turista i putnika namjernika, a među njima i podosta hrvatskih navijača. Mnogi od njih već se vraćaju kući, kazuju nam da to više ne mogu izdržati i da se možda vrate tek ako Hrvatska ode do četvrtfinala.

​Nije u pitanju samo novac, iako je to glavni razlog zašto mnogi neće potegnuti do Toronta na okršaj s Portugalcima u prvom kolu nokaut-faze Svjetskog prvenstva.

​”Ovdje sam već gotovo 20 dana, kod kuće će me se odreći ako produljim avanturu. Žena već stepa na mjestu”, šali se jedan od navijača s kojim sam razgovarao nakon što sam za okladu pokušao istrčati distancu od prve stepenice do Rockyjeva spomenika ispod 10 sekundi.

​Na prvi pogled čini se da ruta nije tako dugačka, no naravno da nisam uspio – forma je davno isparila, a trbuh se povećao. Na ulazu možete unajmiti animatoricu koja vas s kartonskim natpisom prati i bodri pri pokušaju. Dakako da je napojnica obvezna.

​”Vidi se da ste pravi gospodin. Zavucite ruku u džep i pokušajte istrčati trasu, nemojte cicijašiti”, zadirkivale su nas animatorice kada smo tražili fotografiranje.

Sparina, mutni Delaware i nogometne rasprave

​Svakakvim se štosovima služe da nalože potencijalne mušterije i izvuku koji dolar. Tu su obvezno i tipovi koji prodaju vodu u plastičnim bocama. Biciklima vuku male prikolice na kojima su hladne torbe pune leda.

​”Ljudi, navalite, samo dva dolara po komadu”, galame i uporno nude svoje proizvode, za koje se ne bismo baš zakleli da su “ispod čekića” novi. Sve miriše na punjenje po nekoliko puta.

​No sparno vrijeme i sprintevi uz stepenice rade svoje. Znoj vonja na sve strane, žeđ pali glasnice, a prve trgovine i barovi prilično su daleko. Nemate puno izbora, riskirate pa što bude. Valjda ih nisu točili izravno iz obližnje rijeke Delaware. Izgleda dosta mutna.

​Kako god, s platoa doista puca fantastičan pogled na Benjamin Franklin Parkway i samu vizuru grada. Doduše, pogled kvari velika bina koja je montirana za potrebe SP-a, ali slika je svejedno impresivna.

​Odmakli smo se malo iz gužve i odmor potražili na zidanoj ogradi platoa. Sjeli smo do Afroamerikanca u Rominu dresu.

​”Solo Roma, solo”, dobacili smo mu i izvukli lagani smiješak kroz zube bijele kao snijeg.

​”Bili ste na utakmicama Rome?” upitao nas je s afričkim akcentom i krenuo je razgovor.

​”Igrate s Portugalom? Uh, vrlo snažan protivnik, bit će to strašna utakmica. Čini mi se da je Portugal igrački jači od Hrvatske, ali slažem se da to nije tako velika razlika. Iako kažete da vam ne leže, činjenica je da Portugalci nisu baš nešto odigrali u skupini. Na svjetskim prvenstvima često podbace, a Hrvatska zna igrati nokaut-utakmice, tako da je to u principu 50-50″, kazao nam je i pokazao da je odličan nogometni poznavatelj. No, tek je uslijedio razgovor s pravim stručnjakom.

​Taksist prognozira: Modrić igra za ekipu, Ronaldo za sebe

​Zvanje taksija s križanja u blizini Muzeja umjetnosti u Philadelphiji nije baš uputno. Dvije narudžbe su nam propale – jedan je otkazao, drugi nije znao kako doći do nas, pa smo odlučili prošetati do prvih poslovnih zgrada. Sparina je radila svoje, grašci znoja su probijali.

​Sreća da je bilo dosta oblačno pa sunce nije udaralo najjače. Kažu da u Phillyju zna biti jako vruće preko ljeta; za sljedeći tjedan najavljuju toplotni udar, živa će ići do 33-34 stupnja Celzijeva.

​”Hrvatska igra protiv Portugala u drugom krugu, uhuhuuu”, uskliknuo je simpatični taksist kad je čuo da smo hrvatski novinari. I njegov je naglasak vukao na Afriku.

​”Dugo sam već u Americi, ali korijeni su korijeni”, tumači nam odakle je podrijetlom i odmah se vraća na temu:

​”Dakle, Modrić protiv Ronalda! Pa koliko godina imaju zajedno, više od 80, ha, ha, ha…”, smije se i nastavlja:

​”To je zadnji put da igraju jedan protiv drugog, barem na svjetskim prvenstvima. Zato je to i povijesna utakmica. Što mislite, tko će slaviti?”, upitao nas je i odmah ponudio svoje mišljenje:

​”Portugal ima imena, ali nema momčad. Svi hoće biti glavne zvijezde i to ne funkcionira. U skupini su odigrali loše i protiv Konga i protiv Kolumbije. Hrvatska je momčad, a Portugal skup posvađanih zvijezda. Modrić igra za ekipu, a Ronaldo za sebe i ostale zvijezde to više ne trpe. Zato mislim da će Hrvatska pobijediti, možda i na penale”, prognozirao je.

​Invazija na Toronto i stari računi

​Iz njegovih usta u Božje uši. Za Toronto smo poletjeli malim mlažnjakom, možda s pedesetak mjesta i stropom do ramena, ali zato smo stigli petnaestak minuta prije reda vožnje.

​U avionu je bilo nekoliko hrvatskih navijača koji su uvjereni da će na stadionu biti više Hrvata nego Portugalaca, iako i oni imaju brojnu, dapače i brojniju emigraciju u Torontu. both hrvatska i portugalska zajednica u Torontu spadaju među najveće u dijaspori.

​”Imat ćemo veću podršku, naših će biti barem 25 tisuća. Čujem da traje jagma za ulaznicama, a Portugalci nisu baš spremni platiti kao Hrvati”, kazao nam je jedan od hrvatskih putnika koji živi i radi u Kanadi.

​Toronto nas je dočekao u sličnom tonu kao i prije 11 dana. Vrijeme je bilo nešto bolje, malo toplije i s manje vjetra, a u rent-a-caru naletjeli smo na djelatnika koji nam se odmah predstavio čim je uzeo naše dokumente i shvatio da smo iz Hrvatske. Portugalac, dakako.

​”Kao i uvijek, dobit ćemo vas”, bocnuo nas je, podigao prst upozorenja i slatko se nasmijao.

​”Tako su govorili i Brazilci prije četvrtfinala u Katru, pa znate kako je to završilo”, uzvratili smo jednakom mjerom i izvukli mu kiseli smiješak.

​Nema sumnje, ovih ćemo se dana često sudarati s Portugalcima u Torontu. Desetljećima su iseljenički narod kao i Hrvati. Navodno ih ovdje ima više od 400 tisuća, a ima ih puno i u susjednom SAD-u. Između Vatrenih i portugalskog Seleçãa ima puno neraščišćenih računa.

​Nadajmo se da je stiglo vrijeme da ih Vatreni konačno naplate. Za sve postoji prvi put, pa i za to da Hrvatska svlada Portugal na nekom velikom turniru.

Autor:Ivica Medo

gol.ba / Hrvatsko nebo