Ilija Vincetić: Ima li kraja tom našem bolesnom mazohizmu, koji je davno prerastao u kukavičluk i izdaju?!
Vrijeme:4 min, 6 sec
„Proslava četničko-“partizanskog” pokolja hrvatskih civila i hodočasnika u Srbu i ostalim naseljima tog dijela Like, nije samo provokacija, nije ni samo drsko ruganje hrvatskom narodu i državi, nije ni samo oskvrnuće i (po tko zna koji put) ponovna viktimizacija žrtava, ni samo grubo, perverzno krivotvorenje povijesnih činjenica, ni samo bolesna potreba vraćanja na mjesto zločina, ni …“ – Tako je svoju objavu na Facebooku, koju prenosimo, započeo brigadir HV-a u miru Ilija Vincetić i povremeni kolumnist Hrvatskog neba.
To jest sve navedeno, ali i mnogo više od toga.
To je i službena politika SNV-a [Srpskoga nacionalnog vijeća] i organizirane srpske zajednice u Republici Hrvatskoj.
Politika, bez znakova navoda?
Da!
Golo, jasno, nedvojbeno očitovanje namjere da se ponovi svirepi, bestijalni, perverzni, bolesni ZLOČIN sa svim obilježjima GENOCIDA, ne samo po masovnosti, nego i po namjerama fizičkog uništenja Hrvata i zatiranja svih tragova življenja Hrvata i hrvatstva na tim prostorima.
(…) … “i opet će, ako bude sreće” … (…)
Primjer šire obitelji Ivezića, primjer Zrina i mnogi drugi primjeri koji dokazuju planski i organizirano činjenje masovnih zločina, s namjerom potpunog uništenja hrvatskog naroda na tom teritoriju i zatiranja tragova njihovog življenja, odgovaraju definiciji genocida.
Kasniji zločini mempricida, zabrane povratka preživjelima, planskog izvlaštenja zakonitih vlasnika i njihovih nasljednika, samo u stvarnost pretvara genocidne namjere i potvrđuje, nikad službeno neistraženi, zločin genocida, niti ikada pokrenuto pitanje odgovornosti za njega.
Tko je za to kriv?
U vrijeme počinjenja (tempore criminis) vlasti države NDH, koje nisu (dovoljno) istražile, dokumentirale i poduzele druge mjere za imenovanje, dimenzioniranje i kažnjavanje zločina.
Od 1945. do 1990. krive su komunističke vlasti, koje su se okitile nepripadajućim epitetom “antifašizma”.
Tko je sve i za što kriv?
Za što su, točno, krive.
Krive su zato što su, hotimice, iz političkih, ideoloških i bolesnih autodestruktivnih namjera, prikrile i zanijekale zločin.
Ne samo zločin, nego i njegova životinjska obilježja, razmjere i namjere.
Krive su što su, post festum, zatrle tragove i do kraja (eksproprijacija i zabrana povratka preživjelima i njihovim nasljednicima) dovršilie zločin.
Krive su što su, post mortem, oduzeli pravo žrtvama na pravdu, spomen, dostojan grob i ime na njemu.
Krive su zbog zločina memoricida, provedbom kojega su, pod prijetnjom sankcije i nasiljem, zanijekale i u zaborav gurnule zločin i zaštitile zločince.
Od 1991. do 2025. krive su vlasti Republike Hrvatske.
Za što su krive vlasti Republike Hrvatske od 1991. do 2025.?
Za što?
Zato što (dokazima unatoč) nisu pokrenule odgovarajuće postupke za dokazivanje, procesuiranje i kažnjavanje zločina za koji su znale.
Zločina koji se goni po službenoj dužnosti i ne zastarijeva.
Krive su zato što to slavljenje zločina nisu zabranile.
Krive su zato što nisu uklonile obilježja koja zločin slave i rugaju se žrtvama.
Krive su zato što su taj spomenik obnovile.
Krive su zato što su (sve ove godine) taj sramotni događaj financirale.
Krive su zato sto su organizatore i sudionike tih vampirskih, zločinačkih, žrtvama rugajućih a živima uvredljivih “proslava” fizički štitili policijskim snagama, ponižavajući time i državu i njezine institucije i policajce koji su u tome sudjelovali.
Krive su što su, u četiri mandata, koalirale s ideološkim, političkim, pravnim i biološkim sljednicima izvršitelja tih zločina.
I na kraju, krivi smo i svi mi, pripadnici hrvatskog naroda, koji smo to dopustili.
Jedini takav narod i država na svijetu?
Ne mogu to pouzdano tvrditi, ali mislim da smo mi jedini narod i država na svijetu koji tako bolesno, mazohistički, s nedopustivom lakoćom, neobjašnjivom nebrigom, nemarom, indolencijom koja prelazi granice infantilne naivnosti, političke nezrelosti, povijesne, ali i demokratske odgovornosti, zaboravlja.
Ne samo zločin i zločince, nego i svoju dužnost osigurati žrtvama dostojanstvo, mir i spokoj.
I – PRAVDU!!
Umjesto toga mi guramo glavu u pijesak i ignoriramo drske, pokvarene i prljave uvrede.
Ne samo žrtvama, nego i Državi, hrvatskim narodu – NAMA!!
“Mi slavimo oružano bratstvo srpskog i hrvatskog naroda”: – pokvareno, licemjerno i drsko poručuju iz SNV-a.
Bolesni mazohizam, kukavištvo i izdaja
A mi, zanimljivo, istovremeno dopuštamo da nas šačica “antifašista”, koji su bez straha i srama, prihvatili naslijeđe zločina i zločinaca o kojima pišem (i mnogo masovnijih, počinjenih diljem Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, …), koji i danas (u, već, trećem naraštaju) proglasiše te zločine ANTIFAŠIZMOM i neometano uživaju benefite tih zločina, dopuštamo im dakle da nam tovare teret nedokazane ili preplaćene krivnje, da nas progone i kažnjavaju zbog pjesme ili izgovorene riječi, da nas stigmatiziraju.
I nas, i našu državu (bilo koju) proglašavaju zločinom u ideji!!
Ima li kraja tom našem bolesnom mazohizmu, koji je davno prerastao u kukavičluk i izdaju?
Povezano:
Ove zastrašujuće činjenice o “antifašističkom ustanku” u Hrvatskoj se prikrivaju desetljećima?
I DALJE SLAVE SVOJE ZLOČINE: OTVORENO PISMO PREDSJEDNICIMA DRŽAVE, SABORA I VLADE RH
FB/Hrvatsko nebo
