D. Marinac: Ustavni udar!

Hoće li ikoga ostati na brodu?

Zoran Milanović kao predsjednik Republike Hrvatske, iznenada se pojavio na nekakvom sastanku s novinarima na Marulićevom trgu, da bi Peđa Grbin rekao kako će Zoran Milanović predvoditi listu u prvoj izbornoj jedinici i biti premijerski kandidat SDP-a. Ovaj čelnik stranke prije neki dan je za sebe rekao nešto kao – Gledate budućega premijera. Tako si je uništio kredibilitet zauvijek.

Predsjednik je svoju kandidaturu za zastupnika objavio na otvorenom na Marulićevom trgu, na mjestu gdje je nekada bila Sveučilišna knjižnica, i tako za prvi puta izbjegao prostorije središnjice SDP-a. U svome obraćanju svašta je „nadrobio“ kao i uvijek, ali bez onih njegovih govorničkih bravura u samoj izvedbi. Tako je on spominjao i vremensku nepogodu koja dolazi, u obliku kako je rekao: „Rijeke pravde dolaze, izlit će se u proljeće, izlit će se u proljeće, cijelom zemljom u proljeće…“ Tako je on, u maniru ranih revolucionara pokušao združiti, kao nekada i oni, pravdu sa svojim antipodima krvlju, terorom i sličnim gadostima. Tu se on pokušava dodvoriti jednoj grupi ljudi, ali bit će najvjerojatnije kako ih pravi budalama.

On spominje kako nekada treba izaći iz zone komfora, a sam ne izlazi, želi biti hajduk i primati plaću od hrvatskih građana. Zatim kaže kako je vrijeme da se konji sedlaju, a osedlao je samo svoju bivšu stranku. Lopove, ugnjetače i njihove pomagače izbacit ćemo i zapriječit ćemo im povratak, ali ovog puta na dugo. Sa mnom znate na čemu ste. On je tada imao neki papirić s kojega je čitao dosjetke, što i nije uobičajeno za njega. Da, bio je loš premijer, imao je „kokošara“ u svome uredu, to je sjećanje koje imamo. On ovdje demonstrira svoj karakter, predstavlja se kao borac za nešto što samo on zna, ali brižljivo pazi isključivo na svoju egzistenciju, što je legitimno. No nevjerodostojno je glumiti ono što nisi, posebno u politici.

Simbioza Predsjednika i SDP-a

Sutradan nakon mlakih reakcija i kada se uvjerio kako može što god hoće, on i oni se ohrabruju pa rade reprizu u prostorijama SDP-a. Tada je predsjednik SDP-a rekao kako se ideja da Milanović bude kandidat za premijera nije rodila preko noći, pritom želeći pokazati svoju pamet, niti ne sluteći kako time ruši svoj legitimitet, kao i legitimitet stranke, a samo osnažuje svoju krivnju jačajući u javnosti osjećaj predumišljaja. Te je zaključio: “Mi se bijednih tirana i njihovih sluga ne bojimo, ne bojimo se presuda, neka budu kakve će biti jer će nas na kraju povijest odriješiti”. Pazite on je pravnik.

Milanović sada, kao i ranije iskorištava SDP isključivo za svoje interese. Tu je došlo do svojevrsne političke simbioze. On ovdje daje senzaciju, a time i publicitet kakav god bio, SDP-u koji je potonuo u podjelama i koji sada ima bezidejno, ali jedinstveno vodstvo. To je jedna eksplozivna dvokomponentna smjesa koja može dovesti do eksplozije u našemu slabašnome političkom sustavu. Ovo je pakt pučističke hunte koja je odlučila na vlast doći neustavnim sredstvima kaže profesorica Mirjana Kasapović i dodaje: „Neće biti čudno ako SDP u dogledno vrijeme nestane s političkoga zemljovida Hrvatske”. No ipak nije jasno kako SDP kao stranka s najjačom politološkom logistikom (FPZG) to trpi ili kako im neko ne savjetuje da Milanovićeva fiksacija Plenkovićem, stranci ne odgovara i kako ih on iskorištava i sramoti.

Ima li Hrvatska(e) ljevice?

„Predsjednik“ je tada dalje nadodao: „Uzdam se u građane, ovo je borba za vladu nacionalnog spasa”, … „Ovo je sedam i pol godina katastrofalne vlasti koji poprima elemente grčke tragedije, a slijedi katarza i bez toga nema završetka tragedije“. Onda su počeli napadi i na ustavne sudce. „Ako mi HDZ-ovi ustavni suci zabrane da budem na listi, svejedno ćemo pobijediti. Bit ću kandidat za premijera, nije bitno jesam li na listi”, „To je sve banda, nasilnici, pijanci”, „Nebitno je što oni misle, nebitno je što misli Ustavni sud, pajdo i kum pijanog Šeksa“. Oni mogu donijeti odluku kakvu hoće, ja ću biti u kampanji i bit ću kandidat za premijera, rekao je. Bivši Milanovićev ministar, a donedavno predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, priznaje da se kockaju kada je kazao: „Stavili smo sve na crveno“.

Ovdje postoji problem suorijentacije, kod SDP-a, a posebno kod Predsjednika, kao sposobnost da se razumije što o tebi jedan krug ljudi ili javnost misli ili kako te doživljava. Ovaj ustavni kaos dao se predvidjeti, revolucionarnim simbolima na prosvjedu na Markovom trgu. Izbor novog glavnoga državnog odvjetnika, odnosno nemogućnost nastavka kontrole DORH-a, njihova je dakako crvena linija. Hrvatskoj prijeti politička invalidnost, jer gubi jednu ruku, gubi ljevicu. Ovo nije radikalna ljevica, to je politička ljevica kakvu imamo. Hrvatska ljevica u totalitarizmu donijela je Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967. godine. Dok je jedna nadobudna „kandidatkinja za premijerku, još ne tako davno potpisala deklaraciju o „gemišt“ regionalnome zajedničkom jeziku. S nekadašnjim gradonačelnikom Matom Mikićem u „jednoumlju“ dočekivali smo Novu godinu prigodnim balom na Trgu, a sadašnjeg gradonačelnika pred Novu u šetnji gradom pratili su trubači, naravno ne „đezeri“.

Politički teror

To sve sada možemo nazvati i političkim terorom. Ako se pojam terora čini neprimjeren, treba reći kako komunikacija terora, ima snažnije maligne učinke od tvarno rušilačkog efekta. Ovdje je najtragičnije upravo to kako bašpredsjednik, vrši teror na politički sustav ove zemlje, umjesto da bdije nad političkom i inom stabilnošću. Ovdje treba reći kako on nije samo loš predsjednik, već je on upravo suprotno, on je sve ono što ne bi trebao biti predsjednik države i to, gle čuda, baš sada dok imamo rat u Europi. Naš politički sustav iznimno je krhak i porozan te je osjetljiv pri svakoj ozbiljnijoj krizi. Ta nedemokratičnost i izostanak kakvoće odabira u političkim strankama, stvaraju kadrove koji su nespojivi s javnim interesom. To rezultira izostankom kredibiliteta dužnosnika, što se opet reflektira i na institucije. Iz toga razloga Republika Hrvatska je neotporna na političke i ustavne krize.

Ustavni sud dao je svoje mišljenje te je izgleda odlučio i djelovati: Milanović ne smije biti kandidat dok je predsjednik. Možemo poništiti izbore! Predsjednikovi jataci ili stranka koju je oteo Predsjednik pokušali su reagirali. Predsjednik SDP-a, koji funkcionalno to i više nije, odlučio se narugati u stilu – Mi više ne smijemo spominjati Zorana Milanovića da će on postati premijer. Sve je nekako nakaradno da se predsjednik otete stranke šali na svoju situaciju. Milanović govoreći o Ustavnom sudu verbalno je rigao s: „Gangsteri, muljatori, stajske muhe, glupani… Ti nepismeni gangsteri mogu staviti soli na rep, ali SDP neka bude oprezan”.

Rekao je i kada su ga pitali pred kime je dao prisegu, kako bi je dao i pred crnom slavonskom svinjom i krapinskim pračovjekom. Taj čovjek jednostavno treba stati, a institucije ga moraju zaustaviti. Javio se i DIP: „Pozivamo Milanovića da se suzdrži od direktnog sudjelovanja u političkoj izbornoj promidžbi”. Loš politički sustav nije mogao stvoriti ni snažne, neovisne i otporne institucije. On to zna pa ih zato i bijesno napada. Zanimljivo je kako je elokventna ustavna stručnjakinja profesorica Sanja Barić jedina koja ga je kritizirala i to vrlo živo i s oglednim primjerima, a da je Predsjednik nije vrijeđao. Tome je možda tako uslijed njene stručne i profesionalne hrabrosti i beskompromisnosti, ili zna prepoznati laži, što se vidi iz njenoga životopisa.

Neke od njegovih riječi i Word podcrtava, ali Predsjednik ih šalje uokolo u javni prostor. Na kraju navodi da će se obračunati oni s njima, neće ih ubiti ili premlaćivati nego će stvoriti kao treću republiku, što god to njemu značilo. Bivšu predsjednicu Ustavnog suda nazvao je priležnicom, i obećao je proljetnu rezidbu treće republike. Samo je pitanje vremena kada će hrvatski Predsjednik u maniri svoga idola s „Bombaškog procesa“ reći: „Ja ne priznajem ovaj sud! Ja priznajem samo sud Partije!“. Predsjednik svojim bijesom koji je i medicinski zanimljiv, svojim izričajem i uvredama, negativno utječe na političku kulturu i socijalizaciju. Uza sve to, tu je i sužavanje prostora za inovativne programe i politike.

Unatoč svemu, neki stručnjaci za politički marketing uvjeravaju našu javnost kako je Predsjednik ovim oživio politički život u cilju povećane političke participacije u obliku veće izlaznosti na predstojećim izborima. Kako je sjajno primijetila Mladenka Šarić, njemu se sve dozvoljava. Izjavio je, naime, kako je Šeparović nepismen i nesposoban napisati suvislu izjavu, i kako mu treba dodijeliti Nobelovu nagradu za osobe s posebnim potrebama! I je li itko primijetio reakciju? S tim da se zbog epiteta mucavac ispričao, i kojega je namjerno izabrao.

Nedostaje li institucionalne ili/i političke hrabrosti i odgovornosti?

Raspisani su izbori i HDZ treba kreirati svoju kampanju. Oni ne osvajaju vlast, oni ju brane pa je i logično kako govore o onome što su dobro napravili. No HDZ vodi Vladu, i to još ne u onom punom tehničkom obliku, a Vlada je tu kao izvršna vlast ta koja treba rješavati probleme. Ova situacija stvaranja kaosa i ustavne krize idealna je za slabljenje i podčinjavanje baš svake države. Nije u punoj mjeri odgovorno kada se kaže mi radimo svoje, a Ustavni sud i DIP, neka rade svoje. Ili pak kako je on za njega (Premijera) irelevantan i kako ga ne percipira.

Ovo ne može dobro završiti uspije li Milanović u svome naumu, ili pak ako ne uspije. Ovo se dalo predvidjeti! Matica hrvatska, naša kulturna i društvena institucija, stara preko 180 godina, koja je starija i od moderne hrvatske države, pozitivan je primjer reakcije na ovo trovanje našega političkoga sustava. Prepoznali su elemente unošenja kaosa i nepoštivanja Ustava Republike Hrvatske, te apelirali na sve političke aktere kako ne bi svojim postupcima u pitanje doveli opstojnost Republike Hrvatske i njezin ustavnopravni poredak. „Suprotstavljamo se odlučno svakomu tko pokušava potkopati temelje naše Domovine i naše državnosti“, naglasili su.

U ovakvoj kaotičnoj situaciji mogli bismo ocijeniti profesionalnim nemarom kad službe zemalja koje su za to zainteresirane, ne bi ovo koristile za svoje interese. Jednako tako profesionalnim, ali i dužnosničkim nemarom moći će se smatrati ako Vlada ne učini sve kako bi se podivljaloga predsjednika zaustavilo pa i na način da se Ustavnom sudu pošalje zahtjev za ocjenu sposobnosti Zorana Milanovića za obnašanje predsjedničke dužnosti. To je uistinu prava dužnosnička dilema, maknuti ga iz političkoga sustava, pa od njega napraviti heroja ili „ajduka“, ili prepustiti građanima da sami na izborima vrednuju usporedne prednosti. Uz napomenu da predsjednikov javni bijes može biti hrana za ekstremiste svih boja. Do predaje teksta stradao je „samo“ Turudićev automobil.

I jedno i drugo ima svoje rizike i prednosti, ali i ovdje treba prevagnuti razmjernost javnoga interesa. Institucije se ne smiju uplašiti njegovoga krika, jer je u patološkome uvjerenju kako se njemu ne može ništa. „Samo se usudite, bando!“. Ovo je ispit zrelosti ovoga društva i države. I da, u emisije o novonastalom stanju, koje nikako ne smije postati novo normalno, uz politologe i komunikologe, zbog građana, ali i njega treba pozivati psihologe zbog građana, ali i psihijatre, zbog njega. Ovaj eksplozivni ego-laboratorij u javnome interesu treba na vrijeme deaktivirati. Vrijeme je!

Darko Marinac

hkv.hr / Hrvatsko nebo