FOTO/15.1.1901. izašao je prvi broj zločinačkog, antikulturnog velikosrbskog propagandnog pamfleta “Srbobran”!… Danas imaju nasljednike u RH sa lukavo modificiranim diskursom i istom agendom!

NIKADA HRVATI NE SMIJU ZABORAVITI SA KAKVIM ANTIKULTURNIM MANIPULATORIMA SMO IMALI I IMAMO POSLA…Njime je navedena stranka širila velikosrbsku zločinačku i antikulturnu ideologiju, čiji je temelj težnja za ujedinjenjem „svih srpskih zemalja“.

15.1.1901. izašao je prvi broj zločinačkog, antikulturnog velikosrbskog propagandnog pamfleta “Srbobran”
U tom gadljivom listu su termini „čivutski“ i „hrvatski“ redovito spojeni! Danas imaju nasljednike u RH sa lukavo modificiranim diskursom i istom agendom! NIZ

U tom nakaradnom listu su termini „čivutski“ i „hrvatski“ redovito spojeni. 

“Hrvati“, „obrezani Hrvati“, „novo Hrvati“, „poliveni“ i „nepoliveni otadžbenici“ tj. Židovi, stalno su na stupcima srbskog tiska kao tobožnji ‘dokaz’ hrvatske nesposobnosti i netolerantnosti prema Srbima i slabog slavenskog osjećaja

Srbobran je izlazio u Zagrebu početkom 20. stoljeća, do 1914. Novine su bile glasilo Srba iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije, točnije, Srbska samostalna stranka i njezine pristalice su objavljivale nakaradni Srbobran.

Njime je navedena stranka širila velikosrbsku zločinačku i antikulturnu ideologiju, čiji je temelj težnja za ujedinjenjem „svih srpskih zemalja“.

1902. godine, nakon skandalozne objave vrlo agresivnog i primitivnog antihrvatskog članka “Srbi i Hrvati” (“Do istrage vaše ili naše”) i protusrbskih nereda u Zagrebu koji su uslijedili povodom objave tog šovinističkog i prljavog teksta autora Nikole Stojanovića, list je privremeno prestao izlaziti i privremeno je izlazio kao “Novi Srbobran” (1902.-1907.), da bi od 1907.-1914. izlazio pod starim imenom “Srbobran”.

List je širio srbski nacionalizam s idejom da treba ostvariti državni okvir u kojem će svi Srbi živjeti u jednoj državi, te u kojemu valja posve onemogućiti bilo kakvu hrvatsku državnost; uporno se širilo ideju srpske ugroženosti

List je desetljećima – kao glasilo najutjecajnije srbske stranke u Hrvatskoj – sustavno širio velikosrpsku ideologiju, te se zalagao za afirmiranje regionalnih pripadnosti (“Slavonac”, “Dalmatinac”) u svrhu slabljenja identifikacije s Hrvatskom i Hrvatstvom i stvaranje uvjeta za ugradnju tih regionalizama u srpsku naciju koja bi obuhvaćala i “Srbe-katolike”, kao što primjerice mađarska nacija obuhvaća mađare-kalviniste.

Neskrivena je bila težnja koju su širili uređivači “Srbobrana”, da se pripreme uvjeti kako bi se u pogodnim uvjetima većinu Hrvatske pripojilo Srbiji.

“Srbobran” je uporno i spretno promovirao interese Srbske Samostalne Stranke u pridobivanju birača, boreći se za ideju okupljanja većine takozvanih “južnoslavenskih” područja u sastavu Austrije u buduću asocijaciju sa Srbijom. U tomu se sukobljavala s hrvatskim nacionalizmom svojega vremena, i samom idejom da Hrvatska smije postojati

dr.Josip Frank je bio česta meta Srbobrana zbog svog protusrbskog djelovanja, pa su mu zločinačke novine često spočitavale njegovo židovsko podrijetlo, da i nije Hrvat i da se bori za interese Beča, a ne Hrvata. Kakve jeftine podvale Jadni Hrvati koji su na to nasjeli

Zbog toga je dr.Frank pozvao Židove da se ne oglašavaju u Srbobranu, jer ih stalno napada. Srbobran mu je odgovorio da se Jozua (kako su ga jedino i nazivali) vara ako misli da će oni pisanje određivati prema oglasima.

Negativne pojave i optužbe na račun Hrvata i Katoličke Crkve koje smo opet vidjeli kao dio propagande pred Domovinski rat, već su bile prisutne među srbskim intelektualcima u Hrvatskoj još u vrijeme Austro-Ugarske, te su poglavito širene preko Srbobrana.

Srbske stranke u Austro-Ugarskoj optuživali su katoličko svećenstvo i Židove da su zatrovali hrvatski stranački život

Na račun Židova u Srbobranu je napisana lavina najrazličitijih pogrda. Hrvatsko filosemitstvo ismijano je kao opsjednutost i predstavljeno kao antisrpski i antislavenski savez.

Srbski političari u Hrvatskoj okupljeni oko ilustriranog kalendara Srbobran i Srbske samostalne stranke ne protive se imenu Slavonija i Slavonac, Dalmacija i Dalmatinac kao regionalnom imenu već njihovu zajedničkom imenu Hrvatska i Hrvat

Oni zagovaraju slavonski i dalmatinski regionalizam u smislu nacionalnog i kulturnog određivanja ovih pokrajina kao srbskih zemalja

Hrvatskom imenu se protive jer samo ono ima integrativnu moć ujediniti sve hrvatske zemlje u jedno državno tijelo, a time se isključuju srbske pretenzije u Hrvatskoj:

„Nema te sile koja će nehrvatske narode prisiliti da se Trojednica zove samo Hrvatska i da se trobojnica krsti samo hrvatska“, kategoričan je bio Paja Jovanović, vođa Srbske samostalne stranke.

Pokrajine Srijem, Slavonija, Zagorje, Lika, Krbava, Banovina i Dalmacija su za članove ove stranke „srbske zemlje“. Tako npr. ističu Varaždin kao „mrtvu stražu srbstva“

Paja Jovanović, predsjednik Srbske samostalne stranke, nije otišao 1894. godine na susret parlamentaraca u Peštu jer ga je predsjednik Ugarskog sabora pozvao kao člana Hrvatskog sabora.

Po njegovoj izjavi u listu Srbobran, samo hrvatski šovinisti Sabor zovu hrvatski i to u težnji da pohrvate Dalmaciju i Slavoniju. Stari planovi koji su živi i danas

Kad je 1904. godine urednik kalendara postao Svetozar Pribićević, on je nastavio istu uređivačku politiku. O tomu je sam rekao:

“U kalendarima Srbobran, koje sam uređivao za potrebe naroda, objavljivao sam, iako sam bio ugarsko-hrvatski državljanin, portrete kralja Petra i njegovih sinova Đorđa i Aleksandra, a ne Franju Josipa i njegova nasljednika Franje Ferdinanda. Kao kad bi danas madžarski stanovnik u Vojvodini uređivao kalendare s portretom Otona Habsburškog umjesto Aleksandra Karađorđevića.”

Srijem, Slavonija, Lika, Krbava, Banovina, Dalmacija te Bosna i Hercegovina su za autore Srbobrana srbske zemlje i one moraju pripasti Srbiji kao „Pijemontu srpskih zemalja“.

One (tobože) pripadaju Srbiji na temelju narodnog načela, jer u njima živi narod koji govori srpskim jezikom. Pripadnici Srbske samostalne stanke smatrali su Srbima sve one koji govore štokavski, bez obzira što se velik broj tih štokavaca nije smatrao Srbima, a sam je Karadžić još tridesetih godina u pamfletu ‘Srbi svi i svuda’, koji je postao temelj za velikosrpsku ideologiju i političko-teritorijalna presizanja, napisao nabrajajući gdje sve žive štokavci „sva tri zakona“: „Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srblji, a ostali ovoga imena neće da prime…“.

Jednako se ponašaju urednik Srbobrana Paja Jovanović i urednik Vrača Pogađača Sima Lukin Lazić prije 130 godina, kao i urednik u Matici srpskoj koji izdaje „Deset vekova srpske pisane reči“, te urednici Rečnika srpskog leksikona ili srbskih Novosti.

NIKADA HRVATI NE SMIJU ZABORAVITI SA KAKVIM ANTIKULTURNIM MANIPULATORIMA SMO IMALI I IMAMO POSLA

15.1.1901. izašao je prvi broj zločinačkog, antikulturnog velikosrbskog propagandnog pamfleta “Srbobran”❗️
U tom gadljivom listu📰 su termini „čivutski“ i „hrvatski“ redovito spojeni! Danas imaju nasljednike u RH🇭🇷 sa lukavo modificiranim diskursom i istom agendom! NIZ🧵‼️⬇️… pic.twitter.com/0RYOrCgh0W

— Amor Patriae 🇭🇷🦅◻️🟥◻️ (@RegnumCroatorum) January 15, 2024

domoljubni.hr / Hrvatsko nebo