Anto Periša/Do kada skidanje hrvatske zastave odnosno protuhrvatsko djelovanje?

Odgovor na pitanje iz naslova već je dugo i dobro poznat, a sadržan je u zahtjevima koje su postavljali pojedinci, građanske inicijative i neki zastupnici. Od tih su svakako: izmjena Ustava RH u dijelu koji govori o nacionalnim manjinama, odnosno usklađivanje s ostalim članicama EU; izbacivanje odredbe o ZAVNOH-u (Zadnju Avanturu Vladimira Nazora Osramoćenog Hrvata), na koju se pozivaju tzv. antifašisti uporno lažući da su partizani stvorili samostalnu Hrvatsku, a branitelji ju samo obranili; promjena izbornog zakona po kojem bi se ukinulo dvostruko biračko pravo; zabrana Srpske pravoslavne crkve (SPC) te osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) – ističe u svojoj analizi suradnik našeg portala Anto Periša

„Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano

raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države,

a ako se to uslijed povijesnih okolnosti dogodi, pa Hrvatska dobije državu,

dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države.“
Vasa Čubrilović, 1939.

Tko imalo prati zbivanja u Hrvatskoj, skidanje hrvatske zastave s jarbola u mjestu Kovačić kod Knina, 23. svibnja 2023., nije uopće iznenađenje znamo li da su to učinili pripadnici srpske nacionalne manjine. Niti je iznenađenje da su to mainstream mediji objavili tek 7. lipnja, a inače promptno objavljuju kao udarnu vijest kad se, primjerice, radi o slovu ‘U’, prvom bijelom polju, HOS-ovu pozdravu ZA DOM SPREMNI ili optužnicama protiv Luke Modrića i Dejana Lovrena.

Bilo je i odobravanja skidanja hrvatske zastave – tko će za to ikada odgovarati?

Reakcije na skidanje zastave bile su najprije odobravanja, a potom osude kad se za to doznalo. Odobravanja su brzo uslijedila na društvenoj mreži na kojoj je snimka skidanja zastave objavljena. A jedna, vrlo znakovita, jest podrška koju je dao profesor iz Srednje drvodjeljske škole u Zagrebu, izvjesni Aleksandar Gregurić. Odobravajući skidanje zastave, koristio se i poznatim vokabularom Borisa Dežulovića, nagrađivanog novinara (!): ‘’J…š hrvatsku državu’’. Kad se za to doznalo, profesor se počeo izvlačiti na hakiranje njegovih podataka. Škola je, međutim, slučaj predala DORH-u, ali s obzirom na dosadašnje slične slučajeve, teško je očekivati da će profesor i protagonisti koji su sudjelovali u tom protuhrvatskom činu biti sankcionirani.
Osim odobravanja, nisu izostale ni osude. Među prvima su reagirali hrvatski branitelji, kao i ministar branitelja Tomo Medved koji je, eto, ‘“najoštrije osudio skidanje hrvatske zastave’’, da se valjda previše ne zamjeri koalicijskom partneru.
Jedna osuda, međutim, koja zaslužuje da ju se istakne jest osuda Marka Jelića, šibensko-kninskoga župana, objavljena u jugočetničkim Novostima 13. lipnja, kada je između ostaloga izjavio:
„Izrazito sam ponosan što smo u sredinama gdje žive hrvatsko i srpsko stanovništvo uspjeli ostvariti dijalog i sinergiju na korist opće zajednice. Međutim, ovakvi nepromišljeni incidenti ne mogu ići u prilog demokratskoj budućnosti, otvorenom društvu i inkluzivnim načelima. Čin skidanja hrvatske zastave iz hrvatskoga grada heroja Knina, uz gestikulaciju koja se koristila u vrijeme velikosrpske agresije nije ništa drugo nego barbarizam koji za cilj ima provocirati i dijeliti. (…) ovom prilikom nisu povrijeđeni samo Hrvati i hrvatski branitelji već i Srbi koji su Hrvatsku prihvatili kao svoju domovinu te poštuju njezine institucije i zakone“. Usput, župan Jelić pozdravio je postupanje policije koja je provela istragu nad osumnjičenima.

Neka župan Jelić od u Borovo Selo, ako se usudi

Tvrdnja župana Jelića da su Srbi prihvatili Hrvatsku zvuči optimistično ali, nažalost, ne odgovara stvarnosti. Bilo bi poželjno da nam župan objasni činjenicu da su baš Srbi iz njegova Knina skinuli zastavu. Čini se da ne pozna opredjeljenje Srba ni u vlastitoj županiji, a pogotovo u cijeloj Hrvatskoj.
Budući da je župan osnovao stranku, Akcija za promjene (AP), s ambicijom da izađe na sljedeće parlamentarne izbore i, eventualno, postane predsjednik Vlade, ovo mu je prilika da svoju kampanju temelji na tvrdnji da su Srbi prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu. No, prije toga, bilo bi poželjno da ode u Borovo Selo, ako se usudi, i porazgovara s učiteljicom Snežanom Šević koja je objavila knjigu ’’Putevima nezaborava’’ (1996.) u kojoj između ostalog tvrdi: ‘’Hrvatski vojnici kopaju oči djeci, vade ih iz utroba Srpkinja, siluju i kolju’’. A masakr 12-orice hrvatskih redarstvenika, 2. svibnja 1991., ne samo da opravdava nego još i likuje nad masakrom. Mogao bi ju župan Jelić usput pitati je li ona prihvaća Hrvatsku kao svoju domovinu.
Poslije susreta sa Ševićkom bilo bi preporučljivo da posjeti Negoslavce, Bobotu, Bršadin, Trpinju, Pačetin, sela iz kojih se nijedan zarobljeni hrvatski branitelj nije živ vratio za vrijeme srpske agresije 1991.- 95., i dozna prihvaćaju li ta sela Hrvatsku kao svoju domovinu. Neka demantira zastupnika Domovinskoga pokreta, Stipu Mlinarića Ćipu, koji je nedavno u Hrvatskom saboru SDSS-ovoj zastupnici Dragani Jeckov odgovorio da suživot nije uspio. Na tu izjavu možemo samo dodati da se mirna reintegracija pretvorila u mirnu dezintegraciju. To je onaj model ‘’mirne integracije’’ koji je prošle godine, u jeku ruske agresije na Ukrajinu, Andrej Plenković, ponudio Ukrajincima.
Skidanje hrvatske zastave je nedvojbeno protuhrvatski čin i razlog za odlučan odgovor.

Pupovac s izaslanstvom otišao u SANU i ondje iznio već poznate optužbe protiv Hrvatske

Međutim, jedan drugi događaj također traži odlučan odgovor, a gotovo prešućen u medijima. Riječ je o posjetu delegacije Beogradu, a delegaciju je predvodio Milorad Pupovac. Cilj posjeta bio je upoznati Beograd o problemima koje srpska nacionalna manjina ima u Hrvatskoj. Pod nazivom ‘’Srbi u Hrvatskoj – Aktualni položaj i glavne programske aktivnosti’’, održan je 8. lipnja skup u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU), na kojem je Pupovac iznio već poznate optužbe protiv Hrvatske. Neke od tih su: ’’otežana ili etnički motivirana nesuradnja sa srpskim institucijama u osječko-baranjskoj županiji, Vukovaru, kao i u nekim općinama u Slavoniji i Lici, koje ne slijede zacrtanu liniju na razini države’’, ’’retorika određenih zastupnika u Saboru koja je često na granici govora mržnje kada se govori o SPC-u, SDSS-u, srpskim zastupnicima ili zajednici u cjelini’’, ’’kada SDSS pristane na političku suradnju s vladajućima, etnička netolerancija pretvara se u političku’’. K tome je istaknuo sporost u rješavanju problema povezanih s povratkom građana srpske nacionalnosti – od izdavanja dokumenata, građevinske obnove, elektrifikacije, vodoopskrbe, uređenja puteva, službene upotrebe ćirilice, položaja SPC-a, rada medijskih institucija…
Sve što je Pupovac iznosio u SANU, hrvatskoj javnosti je više nego poznato. Ima, međutim, jedna ’teza’, bolje rečeno perfidna laž, koja se nije, kako se čini, spominjala u SANU, koju ustrajno nameće, a ta je da Srbima u Hrvatskoj pripada status ‘’antifašista’’ jer su se oni borili protiv ‘’fašizma’’ za vrijeme NDH. Dakle, oružana pobuna (ustanci), teror i genocid nad Hrvatima prema Pupovčevu mišljenju je ’’antifašizam’’. Održavanje komemoracija za izmišljene zločine od strane NDH kao što su Jasenovac, Jadovno itd., ima za cilj održavanje tog statusa i, ustvari, protuhrvatsko djelovanje. Scenarij po kojem su se Srbi, 1991., pobunili protiv hrvatske države isti je kao i onaj iz 1941., pa prema tome su također ‘’antifašisti’’ i, štoviše, nastoje se izjednačiti s hrvatskim braniteljima u čemu im, nažalost, pogoduje Plenkovićeva HDZ-četnička koalicija.
A drugi članovi Pupovčeve delegacije – Dejan Jović, Boris Milošević, Siniša Tatalović, Dejan Drakulić, Čedomir Višnjić, Mila Tatović Ramljak i Davorka Perić – govorili su o nekim drugim pitanjima koja, eto, ‘’muče’’ srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj. Budući da je skup održan pod okriljem SANU, može se očekivati i memorandum koji će objaviti nove smjernice prilagođene ’’srpskom svetu’’.

Je li njihov glavni grad i dalje Beograd?

Odlazak Pupovca s delegacijom u Beograd, nas nešto starije, podsjeća na obrazac prema kojem su u onim olovnim vremenima Srbi u Hrvatskoj, pod krinkom ‘’ugroženosti’’, uvijek odlazili po savjet u Beograd, a po novac u Zagreb. Tako je i ovaj put s tom razlikom da je novac već unaprijed uplaćen. Naime, Savjet za nacionalne manjine iliti bankomat već je u travnju dodijelio srpskoj nacionalnoj manjini 2.1 milijun €.
Očito je da Pupovac i članovi njegove delegacije još drže da je njihov glavni grad Beograd. Nije, naime, poznato jesu li ikada izjavili da prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu. Ne samo da ju ne prihvaćaju nego izbjegavaju čak izgovoriti Hrvatska. U namjeri da mu se ne može prigovoriti, i u isto vrijeme da se ne izjašnjava prihvaća li Hrvatsku kao svoju domovinu, izjavljuje da je ’’ustavni patriot’’, ma što god to značilo.
Nema sumnje da će Pupovac nakon posjeta Beogradu nastaviti i uskladiti svoje djelovanje u skladu sa savjetima iz SANU, odnosno velikosrpskom politikom. Ostaje vidjeti hoće li se nešto od toga uskoro primijeniti na obilježavanju tzv. ustanka u Srbu, 27. srpnja, za koje je od onih 2,1 milijun € izdvojeno 10.500,00 € (79.112,25 kn).
Odgovor na pitanje iz naslova već je dugo i dobro poznat, a sadržan je u zahtjevima koje su postavljali pojedinci, građanske inicijative i neki zastupnici. Od tih su svakako: izmjena Ustava RH u dijelu koji govori o nacionalnim manjinama, odnosno usklađivanje s ostalim članicama EU; izbacivanje odredbe o ZAVNOH-u (Zadnju Avanturu Vladimira Nazora Osramoćenog Hrvata), na koju se pozivaju tzv. antifašisti uporno lažući da su partizani stvorili samostalnu Hrvatsku, a branitelji ju samo obranili; promjena izbornog zakona po kojem bi se ukinulo dvostruko biračko pravo; zabrana Srpske pravoslavne crkve (SPC) te osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (HPC).

Ovaj put hrvatska je zastava skupa s prepiljenim jarbolom odnesena iz Ostrovice u zadarskoj županiji

Sve dotle dok se ovi zahtjevi ne ispune, skidanje zastave odnosno protuhrvatsko djelovanje će se nastaviti, što nije trebalo dugo čekati. Naime, scenarij iz Knina, 23. svibnja, ponovio se krajem lipnja u Ostrovici, općini Lišani Ostrovički, u Zadarskoj županiji. Mještani Ostrovica već su doživjeli slično 2014., uz razliku da je 2023. prepiljen jarbol i odnesen skupa sa zastavom. Još nismo čuli ministra Tomu Medveda da je ’’najoštrije osudio ovaj čin’’.

Povezano:

U „hrvatskim“ medijima – „Srbi svi i svuda“

Anto Periša/Hrvatsko nebo