Je li Zapad postao „suučesnik” u ukrajinsko-ruskom ratu?

Vrijeme:5 min, 3 sec

 

Koji se oblik i sadržaj angažmana treće države prema dvjema državama u ratu smatra postajanjem su-dionikom, odnosno „suučesnikom” u ratu na jednoj od strana? – To je pitanje nedavno u Hrvatskoj bilo kamen spoticanja kada se vodila žučljiva rasprava uči donošenja odluke o obučavanju ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Nitko se pritom nije pozivao na odredbe i tumačenja međunarodnoga prava, koje očito nitko nije ni poznavao niti se potrudio proučiti. Francuski Le Figaro sada otkriva što bi po odredbama i tumačenjima međunarodnoga ratnog prava bilo, a što ne bi bilo „suučesništvo” u ratu. Donosimo prijevod članka.

Koncept “suučesništva u ratu” nije sadržan u pravu oružanih sukoba. Ipak, postavlja političko pitanje praga od kojeg se zemlja smatra “stranom sukoba”. Radi se o jednom od glavnih pitanja u ratu u Ukrajini od 24. veljače: koliko zapadne zemlje mogu pomoći Kijevu, a da ih se ne smatra “suučesnicima”? Već jedanaest mjeseci ukrajinski saveznici redovito isporučuju sve sofisticiranije oružje kako bi potisnuli Rusiju. Ionako vrlo osjetljiva operacija dosegnula je novu prekretnicu u srijedu, 25. siječnja, najavom isporuke njemačkih Leoparda i američkih Abramsa te su odmah potom uslijedile i najave iz drugih europskih zemalja.

Ne radi se o prvim tenkovima isporučenim Ukrajini od početka rata. Do travnja, Poljska je isporučila oko 200 sovjetskih tenkova T-72. Krajem studenoga, Češka je također osigurala 90 tenkova T-72B, istog porijekla, uz potporu Sjedinjenih Država i Nizozemske.

Ali s Leopardima i Abramsima, Zapad šalje mnogo modernije oružje, dizajnirano i proizvedeno kod kuće. “ Ovo smatramo izravnim angažmanom (zapadnjaka) u sukobu “, upozorio je Kremlj ovog četvrtka ujutro. Međutim, iako je pristup riskantan, ne predstavlja “ čin suučesništva “ sa stajališta zakona.

Što kaže pravo oružanog sukoba

Sam pojam – koji je prije izraz “strana sukoba” – nije obrađen u pravu oružanog sukoba, posebno sastavljenom od četiri Ženevske konvencije iz 1949. i njihovih Dodatnih protokola iz 1977. koji savršeno definiraju uvjete sukoba, ali ne govore “niti o trenutku od kojeg se država može smatrati stranom u oružanom sukobu, niti o hipotezama sudjelovanja u već postojećem oružanom sukobu”, ističe u bilješci od 6. svibnja 2022. istraživačica prava oružanih sukoba na Institutu za strateška istraživanja Vojne škole (IRSEM), Julia Grignon.

Sudjelovanje u sukobu karakterizira zakon kada država intervenira izravno, to jest “fizički preko svojih oružanih snaga” na teritoriju druge države i protiv nje. Još konkretnije: kada se “materijalno utvrdi uporaba sile koja se sastoji od fizičkog čina koji izravno rezultira gubitkom života, ozljedama, oštećenjem ili uništenjem osoba ili imovine”, kako je objasnila švicarska pravnica Djemila Carron, u svojoj knjizi „The triggering” čin međunarodnog oružanog sukoba.

U slučaju neizravnog sudjelovanja, što je bliže situaciji zapadnjaka u Ukrajini, Julia Grignon uzima primjer rata u Jugoslaviji, koji može biti presedan. Tada je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio da je Savezna Republika Jugoslavija doista bila “strana u sukobu”, jer je pružala vojnu potporu bosanskim Srbima. Osim jednostavnog financiranja i opremanja naoružane skupine uključene u sukob, sud je naglasio ulogu u “planiranju i nadzoru vojnih operacija”, što je Jugoslaviju učinilo “suučesnikom u ratu” u očima zakona., objašnjava Julija Grignon.

Što omogućuje tumačenje prava oružanih sukoba

Pravo oružanog sukoba i povezani presedani stoga dopuštaju izvlačenje nekoliko zaključaka koji se odnose na sukob u Ukrajini. “ Činjenica financiranja, opremanja, putem nabave naoružanja, na primjer, informiranja ili obuke oružanih snaga koje nisu vlastite nije takva da bi se moglo smatrati kako država može dobiti kvalifikaciju međunarodne ‘strane u oružanom sukobu’, a samim time i ‘suučesnika’“, tvrdi Julia Grignon.

S druge strane, “svaki izravni vojni angažman, nakon odluke donesene od strane državnih organa i svaki neizravni vojni angažman, koji bi se sastojao od sudjelovanja u planiranju i nadzoru operacija vojnika druge države”, vjerojatno će uvesti državu u oružani sukob, precizira istraživač. Baš kao i činjenica “stavljanja na raspolaganje vlastitih vojnih baza kako bi se stranim trupama omogućio ulazak na teritorij države u sukobu”.

S obzirom na navedene zaključke, Bjelorusija, koja je Rusiji služila kao pozadinska baza za invaziju na Ukrajinu, mogla bi se smatrati “suučesničkom stranom”. Uspostavljanje zone zabrane leta iznad Ukrajine od strane zapadnih zemalja, kako je Kijev tražio na početku rata, također bi bio ratni čin, jer bi zapadni zrakoplovi morali pucati na ruske uređaje. Još 5. ožujka Vladimir Putin je također upozorio da će se “svaka zemlja koja pokuša nametnuti zonu zabrane letova na ukrajinskom nebu smatrati suučesničkom stranom”.

Koncept više politički nego pravni

Navedena zakonska nedorečenost omogućuje Rusima držanje pritiska na zapad, budući da de facto ostavlja otvorena vrata strožem tumačenju koncepta s njihove strane. “Iako pojam ‘suučesništva’ nije ugrađen u pravo oružanog sukoba, postavlja pitanje trenutka ili praga od kojeg potpora koju jedna država daje drugoj u njezinoj borbi protiv zajedničkog neprijatelja postaje dio oružanog sukoba”, analizira Julia Grignon. Pojam suučesništva tada prelazi u političku sferu, a ne više u pravnu.

Povrh pisanih pravila, pravo pitanje je znati kada će Rusija smatrati da su isporuke oružja čin suučesništva i uzvratiti. Što se tiče zapadnih tenkova, sve zapravo ovisi o geografskom položaju njihove upotrebe u ukrajinskim oružanim snagama. “Konkretno, najbolje bi bilo koristiti ih za stabilizaciju buduće linije kontakta”, rekao je Igor Delanoë, zamjenik ravnatelja Francusko-ruskog opservatorija, stručnjak za obrambena i sigurnosna pitanja.

Ukoliko se, pak, upuste u proklamirane ruske teritorije iza crte od 24. veljače (dakle u četiri pripojene oblasti ili na Krim), odgovor bi mogao biti brutalan. “Ali Nijemci i Amerikanci će nedvojbeno dati vrlo precizna teritorijalna i djelovna ograničenja za korištenje ovih tenkova, upravo kako bi se izbjegla eskalacija”, navodi stručnjak.

Fluktuirajuće crvene linije

Izazov je stoga znati kako procijeniti crvene linije koje postavlja Rusija, a koje samo ona zna. “ Vladimir Putin može preko noći odlučiti da je Zapad prešao prag suučesništva”, objašnjava Igor Delanoë. Ruski “pragovi” dosta su se promijenili od 24. veljače: na početku rata Vladimir Putin je zaprijetio “odmazdom” svim zemljama koje su isporučivale oružje Ukrajini. Danas zemlje šalju najteže oružje među svojim arsenalima, bez ikakvog odgovora.

Izvor: Hugues Maillot, Ukrajina: Zašto isporuka zapadnih tenkova ne predstavlja čin suučesništva. Le Figaro, 26. siječnja 2022., Le Figaro

Povezani sadržaj:

Z. Gavran: Isporuka tenkova Ukrajini kao možda presudna kušnja za budućnost Njemačke, a time i EU-a

 

Le Figaro, Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)