Šiljo: Ursula, Plenković, Šuica i drugi politički karijeristi i koruptivci na proslavi „povijesnog dana“
Vrijeme:8 min, 29 sec
Kako takvim političkim karijeristima i koruptivcima vjerovati da nisu s eurom podmetnuli Hrvatskoj novoga trojanskog konja odnosno još jedno kukavičje jaje, ili možda i zdravo jaje, ali s jedinim ciljem da to podmetanje pomogne njihovu daljnjem karijernom usponu i time daljnjem bogaćenju njih i njihove koruptivne klijentele? A što se tiče „povijesnog“ uspjeha s eurom, Plenkoviću bi trebalo reći s davnim Grkom koji se drugom Grku hvalio da je na otoku Rodosu skočio 15 metara u dalj: Ovdje (u Zagrebu, a ekonomski i demografski osobito na Banovini, u Slavoniji, Podravini i Dalmatinskoj zagori…) je Rodos, ovdje pokaži što znaš! Ovdje skoči 15 metara u dalj! Hic Rhodus, hic salta!
„Bojim se Danajaca i kada darove nose“, stara je grčka mudra izreka. Nastala je onda kada su lukavi Grci uvjerili opkoljene Trojance da su se povukli, a ovi njihova daščanog konja u čast bogovima s Odisejem i skupinom neprijateljskih vojnika skrivenima unutra uvukli u svoj utvrđeni grad. Što je bilo dalje, dobro znamo iz Homerove Ilijade i iz Vergilijeva epskog nastavka o propasti Troje.
Ušutkana javnost u korist političke „šarže“
Možda ovaj put u Hrvatsku uvučeni europski konj ne pomogne tuđinskom osvajanju. Možda euro doista bude „sidro stabilnosti“ za mladu hrvatsku državu, koja već punih 20 godina traži ekonomsko i političko i svjetonazorsko i vojno i idejno i duhovno „sidro stabilnosti“ izvan same sebe. Točnije, za hrvatske garniture na vlasti otada do danas. Sve ovisi o tomu koliko EU i eurozona ostanu i dalje čvrsti i stabilni, za što su izgledi iz godine u godinu sve manji, a rizici sve veći i veći.
No pustimo sada to! U Lijepoj našoj ionako jedva da ima ljudi koji se usude ili kojima je u javnosti ili u medijima bilo dopušteno iznositi i ozbiljno (ne kao strančarski i populistički postavljeni i za monetarnu politiku nekompetentni Raspudić, profesor talijanske književnosti) obrazlagati svoje protivljenje požurenom i usiljenom ulasku u zonu upotrebe eura kao jedine i zajedničke valute. U Hrvatskoj ionako vlada diktat onih koji ga užoj, političkoj, stručnoj i medijskoj javnosti diktiraju, sve više i gotovo u svemu. Zadržimo se samo na jednoj „popratnoj“ pojavi!
Ta popratna pojava jesu likovi, pripadnici političke „šarže“, koji su se jučer našli u žarištu svekolike medijske pozornosti kada je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Plenković počastio kavom predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen u središtu Zagreba. Nazočna je bila i zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica. Dogodilo se to 1. siječnja, na „povijesni dan“ kada je u Hrvatskoj započelo plaćanje u eurima, u novčekima koji će za dva tjedna posve istisnuti hrvatsku kunu i poslati ju u „ropotarnicu povijesti“, u rezališta starog papira i u ljevaonicu nepotrebnih slitina.
Nije bilo gađanja slavljenika rajčicama ili trulim jajima, a ni komadićima pizze
Nije bilo ’zluradih’ koji su im pokvarili feštu. Nije bilo prosvjeda ni gađanja slavljenika rajčicama ili trulim jajima, a ni komadićima pizze. Ne! Sve je bilo euforično, i svi koji su došli do riječi veličali su taj veliki i presretni dan. Nitko im veselje nije kvario. Naprotiv, fotoreporteri su sve uredno pratili, a onda su se bacili na konobare tražeći da im pokažu tu „čarobnu“ novčanicu od 50 eura kojom je Plenković platio kave kako bi ju uslikali i pokazali javnosti kao gotovo nekakvu amajliju za sretnu budućnost svih budućih nam trošenja. Režimska propaganda uvijek je bila ista, a ovi tu danas izvršitelji misle ili se prave da su inventivni. No dobro, moraju fotoreporteri i drugi izvjestitelji opravdati svoje pozicije i pošteno zaraditi za svoj krušac koji od svog posla priskrbljuju sebi i svojima… bilo u dinarima, bilo u kunama, bilo u eurima.
O jednoj stvari nitko nije ništa kritički prozborio, osim u ponekom zakutku portalskog svijeta. A upravo se tu stvar mora primijetiti. Mora se primijetiti da su svih tih troje obasjanih reflektorima ushićene „sedme sile“ zapravo politički karijeristi i koruptivci. Nedostajao je još samo europski povjerenik za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala Valdis Dombroskis. No taj je pola godine prije svečanog trenutka bio u Zagrebu, kod Plenkovića, još 2. lipnja, da bi utro put u finale ulaska naše zemljice u krug ostalih, velikih i malih, koje već uživaju blagodati eura: od Portugala do Njemačke i Grčke, i od Francuske do Italije i Slovačke.
Uveo Latviju u eurozonu, nakon toga zemlja osiromašila za stotine tisuća vlastitih žitelja, a on je već osam godina potpredsjednik Europske komisije
Valdis Dombrovskis, koji je tada kao premijer Latvije uveo zemlju u eurozonu, deset mjeseci poslije dobio je mjesto potpredsjednika Europske komisije u Bruxellesu. Europski je povjerenik za gospodarstvo pa mu je danas posao promicati ideju eurozone. O njemu i Latviji treba iznijeti ponešto što razotkriva europski karijerni obrazac, a i sudbinu nekih malih zemalja.
Dombrovskis je prije devet godina, 2014., uveo kao premijer Latvije svoju zemljicu u eurozonu. Te iste godine izabran je u Europske palement, te iste godine, svega deset mjeseci poslije uvedbe eura, dobio je mjesto potpredsjednika Europske komisije u Bruxellesu, koje je s raznim opisima nadležnosti zadržao do danas, u kontinuitetu. Od 2019. uz to je i europski povjerenik za gospodarstvo pa mu je posao promicati ideju eurozone. A što se tiče njegove Latvije, ona unatoč svom euru ima trenutno jednu od najviših stopa inflacije u EU-u. A posebno je šokantan ovaj podatak, koji svjedoči o stvarnim dobrobitima europskih monetarnih i inih integracija: Godine 2000. Latvija je imala gotovo 2,4 milijuna stanovnika; od tada ih je izgubila oko pola milijuna, odselili su se u Poljsku, Njemačku i druge sjeverne, uspješnije zemlje, pa sada ima svega 1,9 milijuna duša! Iseljavanje se nastavlja.
Ursual i Dubravka: „sjajni“ primjeri karijernih uspona i osobnog bogaćenja
Što se tiče gospođe udane za plemenitaškog izdanka von der Leyena, liječnice po struci i majke brojne djece, nju su u njezinoj karijeri označile dvije velike afere. Prva je bila njezina dužnost njemačke ministrice obrane, na koju ju je postavila bivša kancelarica Angela Merkel da bi ova, nesposobna za te stvari kakva je bila, učinila njemačke oružane snage još gorima nego što su dotad bile. No bila je sposobna za političku korupciju pri nabavkama opreme, poslije je izbio i skandal, no to joj nije odmoglo. Naprotiv, Angela je izigrala službenog kandidata EPP-a i svoga CDU-a i CSU-a za predsjednika Europske komisije, Bavarca i katolika Webera, te se s Macronom nagodila da predsjednicom postane njezina odabranica Ursula. A poslije, prije dvije godine, kada su se po svijetu bjesomučno stala tražiti čarobnjačka cjepiva za borbu protiv opake „panedemije“, Ursula je privatizirala nabavku i neovlašteno sama postizala virtualne dogovore o nabavama golemih količina cjepiva s Pfizerom i drugim farmaceutskim divovima. Otkrilo se to naknadno. Ali ni to ju nije koštalo pozicije. Njezina zvjezdana karijera i dalje traje. Kada si zaštićen – onda si zaštićen.
O Dubravki Šuici nije potrebna ništa posebno ni reći, da ne bi pokušala ugasiti i ovaj medij, kao što je uživo intervenirala u dubrovačku tv-emisiju i napala novinara koji je dopustio svom gostu da iznese optužbe na račun njezina enormnog bogaćenja, o kojemu već godinama ionako bruji čitav Dubrovnik i velik dio Hrvatske. Ta Sanaderova odabranica ostvarivala je dosad vršne funkcije i napredovala u svojoj karijeri u svim HDZ-ovih postavama: i Kosoričinoj, i Karamarkovoj i unatrag šest godina Plenkovićevoj. Nju ništa u karijernom usponu jednostavno nije moglo zaustaviti. Taj joj je karijerizam već postao sastavnim dijelom njezina ’looka’: Ma gledajte me samo kako sam uspješna i zadovoljna, gledajte kako sam sretna i uspješna, gledajte i zavidite mi, to je jedino što mi možete učiniti, vi bijedni sitni pučani!
„Veliki meštar sviju hulja“?
Ni na Plenkovića nije potrebno trošiti riječi. Nebrojeno je već dužnosnika koje je on imenovao i koje je isto tako on, većinom zbog korupcije i raznih pronevjera, pogodovanja, upetljanosti u koruptivne posle, nesposobnosti i ostaloga, smijenio, a i onih koje će tek smijeniti. Da bi do kraja cijele ove Odiseje ostao za kormilom Titanica valjda samo on sam, prije nego što ga napusti i prijeđe na veći brod, na onaj koji ima neusporedivo veće i čvršće „sidro stabilnosti“ od ovoga hrvatskoga. Karijerni put. Politički karijerizam. U ime kojega će on učiniti sve što daje vjetra u leđa njegovu karijernom usponu.
Afera Borg i tolike druge afere prate razdoblje njegove autokratske vladavine nad HDZ-om i nad Hrvatskom. Vladavine prepune afera i aferaša od kojih je samo ponešto i poneke pravosuđe uspjelo dosad rasvijetliti, a još manje kazniti ih primjerenim kaznama. Plenković se već drži. On poput svojedobno Kutle skakuće sa sante leda koja je počela tonuti na santu leda koja još ne tone, prije nego što i ona potone. I tako sve do nekog dalekog i visokog cilja, ma kojega. Glavno je da mu njegovo ponašanje omogućuje karijerni uspon, a da za što manji dio koruptivnosti ljudi kojima je on iskazivao pa uskraćivao povjerenje on osobno ne odgovora i ne štetuje. Savršen i dosad neviđen prototip žonglera, karijerista i, kontekstualno, političkog koruptivca, bolje reći: političkog koruptora. Da je živ u međuvremenu najmanje tri-četiri puta umrli Krleža, onaj mladi i revolucionarni marksist Miroslav, zapravo Vatroslav, zacijelo bi i na njega primijenio svoju metaforu koja je glasila: „Veliki meštar sviju hulja“.
Svi oni uživaju „presumpciju nedužnosti“
Ovo dosad napisano nije imalo za cilj razotkrivanje korupcije ni prejudiciranje kaznene odgovornosti ovih ili onih, koji svi po definiciji uživaju „presumpciju nevinosti“, koji su dakle „nedužni dok im se krivnja ne dokaže“. Ma ne! Time se bave hrvatski istraživački novinari i razni drugi istražitelji. Samo se htjelo oslikati stanje da bi se moglo postaviti ovo pitanje:
Kako takvim političkim karijeristima i koruptivcima vjerovati da nisu s eurom podmetnuli Hrvatskoj novoga trojanskog konja odnosno još jedno kukavičje jaje, ili možda i zdravo jaje, ali s jedinim ciljem da to podmetanje pomogne njihovu daljnjem karijernom usponu i time daljnjem bogaćenju njih i njihove koruptivne klijentele? A što se tiče „povijesnog“ uspjeha s eurom, Plenkoviću bi trebalo reći s davnim Grkom koji se drugom Grku hvalio da je na otoku Rodosu skočio 15 metara u dalj: Ovdje (u Zagrebu, na Banovini, u Slavoniji i Podravini…) je Rodos, ovdje pokaži što znaš! Ovdje skoči 15 metara u dalj! Hic Rhodus, hic salta!
Povezani sadržaj:
Šiljo, Hrvatsko nebo
