Elitistički Knin tolerira populistički Novi Sad

Vrijeme:1 min, 54 sec

 

Misliti danas da će se elitističkim inkluzivizmom riješiti, inače nepostojeće, „srpsko pitanje u Hrvatskoj“ ne pripada više u hrvatsku političku naivu, već u izdaju i hrvatske pobjede i domovinske zahvalnosti.

U Hrvatskoj je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja državni blagdan. Tko ga ne priznaje ili dovodi u pitanje njegovu opravdanost, taj ne priznaje Republiku Hrvatsku. Tko ga relativizira, elitizira, privatizira ili njegovo obilježavanje nastoji rastegnuti na „proslavu svakih pet godina“, na istoj je protuhrvatskoj liniji.

Poslije smrti predsjednika Tuđmana proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti (kojemu je poslije dodan i Dan hrvatskih branitelja) postupno je – od izvorno općeg narodnog blagdana domovinske i iseljene Hrvatske, sa središnjom proslavom u Kninu – pretvaran u elitističko-protokolarnu manifestaciju odvojenu od naroda i od branitelja. Premda je taj dan u nacionalni kalendar ušao zbog neupitnih nacionalnih vrjednota i velikih žrtava. Pobjedu se u međuvremenu pretvara u starojugoslavenski poraz, a zahvalnost u poniženje cjelokupna naroda. Takva se situacija jednom godišnje ne događa svake godine u kolovozu samo u Kninu, već i u studenome u Vukovaru.

Republika Srbija i njezina Srpska pravoslavna crkva ne priznaju hrvatsku pobjedu i sustavno ju osmišljenom državnom unutarnjom i vanjskom politikom pretvaraju u hrvatski zločin. Onako kako su to radili i u slučaju jasenovačkoga mita. Uporno. Lažući. Klevećući. Krivotvoreći. Prešućujući sve što se u mit ne uklapa. Tako je bilo i ove godine na središnjem državnom okupljanju u povodu srbijanskoga Dana sjećanja na žrtve Oluje. Naravno, sve je proteklo u nazočnosti najviših dužnosnika „srpskoga sveta“, ali i bez ikakve suvisle, domišljene i ozbiljne reakcije hrvatskih vlasti.

Ono što posebice zabrinjava jest činjenica da je kninska proslava odvojena od naroda, dok je srbijansko protuhrvatsko djelovanje u Novome Sadu proteklo u nazočnosti nekoliko desetaka tisuća Srbijanaca. Poslije svega očito je da u političkoj areni „na ovim prostorima“ elitistički Knin ne može, ne zna i ne želi parirati populističkom Novom Sadu. Tako su Hrvati opet završili u starom loncu u kojemu jugokomunistički Zagreb nije znao, htio ili želio parirati jugokomunističkom Beogradu.

Misliti danas da će se elitističkim inkluzivizmom riješiti, inače nepostojeće, „srpsko pitanje u Hrvatskoj“ ne pripada više u hrvatsku političku naivu, već u izdaju i hrvatske pobjede i domovinske zahvalnosti.

 

Prethodno:

„…i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih“

 

Uskličnik/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.