PREGLED TJEDNA HRVATSKOG NEBA (9)
Novi nastavak knjige Ive Korskyja donio je poglavlja u kojima je oštrim skalpelom raščlanio i vrlo kritički protumačio davne g. 1966. odredbe i smisao upravo potpisanog tzv. “Beogradskog protokola” o obnovi diplomatskih odnosa između Svete Stolice i jugoslavensko-komunističke države.
HDZ Andreja Plenkovića i cijelog stranačkog establišmenta služi utiranju puta svekolikim ljevičarima, liberalima, zelenima, anarhistima, apatridima, globalistima, neprežaljenim jugoslavenima, zakrabuljenim komunistima, izdancima orjunaštva, polupritajenim četnicima i svima takvima da postupno preuzmu vlast u cijeloj Hrvatskoj. A nešto slično i u BiH, napisao je Šiljo komentirajući rezultate izbora u Splitu, na kojima je Plenkovićev HDZ praktički prokrčio put do ponovnog preuzimanja gradske vlasti Ivici Poljku, „splitskom Tomaševiću duginih boja, istaknuo je Šiljo u kolumni prošle nedjelje.
Ovo je čas za suradnju onih koji osjećaju odgovornost prema dezorijentiranom hrvatskom narodu, koji mu mogu pomoći i usmjeriti ga, probuditi, vratiti mu dostojanstvo, osvijestiti mu baštinu, braniti ga od otvorenih i prikrivenih napada. Ovo je čas za one koji imaju hrabrosti, odlučnosti i odvažnosti zauzimati se za preokretanje nevesele situacije i obnavljati nekadašnji zanos, kako bi se domovinu gradilo zajedno i pažljivo liječilo njezine rane, istaknuto je u Dnevnom bljesku od ponedjeljka.
Kako nije dobio apsolutnu nego relativnu većinu od 48,73 posto od na biračka mjesta izašlih 46.292 birača, u nedjelju 10. srpnja održan je drugi krug izbora za gradonačelnika. Za novoizabranog gradonačelnika Ivicu Puljka glasovalo je 27.496 ili 18,75 posto svih 146.583 birača, i to je manje od jedne petine (1/5) svih birača! Što zorno, valjano i značajno pokazuje i dokazuje da je njegov izborni legitimitet ispod svake razine demokratskim standardima primjerenog broja glasova te političke potpore i potvrde svih birača, tj. da je prema demokratskim standardima nelegitiman gradonačelnik! – istaknuo je u svom osvrtu Lovel Franić, suradnik našeg portala.
„Umjetnost je, nakon Drugog svjetskog rata i rasta sekularizma, izgubila lijepo, dobro i sveto kao glavne odlike,“ smatra autorica knjige Istina i laži o kanonu, teatrologinja prof. dr. sc. Sanja Nikčević (1960.) i kaže da se umjetnost svela na dvije dimenzije – napadanje i sablažnjavanje. Tome svakodnevno svjedočimo: od frljićizma, šerbedžijanizma do višnićizma. Tako počinje svoju kolumnu u kojoj se bavila i umjetnošću i drugim temama stalna kolumnistica portala Zorica Vuković
Iz uglednoga njemačkog dnevnika Die Welt preveli smo i prenijeli komentar odobrenog ulaska Hrvatske u eurozonu:
Knjiga Stvarni Jasenovac, autora Tomislava Vukovića spada među one koje izravno ruše postulate i pravovjerje političke i medijske od istine odmetnute glavne struje. To sam zaključio, među ostalim, i na osnovi toga što u njoj, među predočenim dokumentima, nisam pronašao nijedan o jednoj od najpoznatijih fantazmagorija iz širokog spektra kojim se hrani, brani i veliča narečeni mit. Naime, kaj, među predstavljenim dokumentima i svjedočanstvima nema ni slova o Goldsteinovoj drobilici kostiju! Užas, drugovi, užas! Njezin izumitelj, Goldstein, dr. Ivo, kako navodi Kazalo osoba, spominje se u knjizi na sedam mjesta. Sva ih treba pročitati, osobito ona pri kraju knjige, o tomu kako ozbiljni povjesničari ocjenjuju nesuđenog akademika i zadrtoga prvoborca jasenovačkog mita. Uz tipične likove političkog krila velikosrpskog agresora ovaj je sveučilišni profesor (sic!) leader jasenovačkoga mita. Štafetu je preuzeo od oca, pa se može kazati da je jasenovački mit, među ostalim i obiteljski obrt. To je moguće samo „na ovim prostorima“, odnosno u ideološki okupiranoj Republici Hrvatskoj. Tako svoj osvrt na upravo objavljenu knjigu i stanje u Hrvatskoj počinje stalni kolumnist isključivo Hrvatskog neba Nenad Piskač, koji se nakon poduže stanke opet vratio u formu.
Kada su pod zapovjedništvom Beograda bile oružano napadnute i na druge načine ugrožene Hrvatska i Bosna i Hercegovina, na Zapadu je prevladavalo pozivanje na pomirenje, na pregovore i bezube kompromise – kao pristup prevladao je pacifizam. Kada je pod zapovjedništvom Moskve napadnuta Ukrajina, na Zapadu se smjesta počelo propagirati suprotstavljanje agresoru svim raspoloživim nevojnim sredstvima te slanje oružja Ukrajini s ciljem da agresor bude poražen i na političkom i na ekonomskom i na vojnom polju – prevladao je militarizam. Dva međusobno posve suprotna pristupa istih. To je iznio stalni kolumnist Hrvatskog neba Šiljo u još jednoj ovotjednoj kolumni.
Prethodno:
Hrvatsko nebo