IZ STRANOG TISKA: Nema plina, nema prijateljstva  

Bugarska je očekivala obustavu isporuka ruskog plina i spremna je – barem donekle. No, spor oko isporuke oružja Ukrajini mogao bi dovesti do sloma vladajuće koalicije.

U srijedu navečer bugarski premijer Kiril Petkov planirao je otputovati u Kijev kako bi demonstrirao solidarnost s Ukrajinom u trenutno najvažnijem glavnom gradu kontinenta. Neposredno prije odlaska, šef vlade primio je nedvosmislenu poruku iz Moskve: ruska državna tvrtka Gazprom odmah će prestati isporučivati plin toj balkanskoj državi.

U prvoj reakciji, glasnogovornica vlade u Sofiji rekla je da su već mjesecima u tijeku pripreme za mogućnost prekida isporuke, da su poduzete odgovarajuće mjere opreza te da nema razloga za paniku. Iz Ministarstva energetike poručili su da alternative postoje i da nema potrebe za ograničavanjem potrošnje. Prema neslužbenim informacijama iz Sofije, zaliha ima za oko jedan mjesec i za privatna kućanstva i za industriju. No drugo je pitanje koliko će hitno i prije svega po kojoj cijeni „novi” plin stizati u Bugarsku.

Nakon godina kašnjenja, takozvani interkonektor, koji povezuje grčku i bugarsku plinovodnu mrežu, trebao bi biti spreman za rad od lipnja. Bugarska namjerava koristiti i plutajući terminal za replinifikaciju u sjevernoj grčkoj luci Alexandroupolis, u kojoj Sofija ima 20 posto udjela, kako bi se u budućnosti opskrbljivala na tržištu ukapljenog plina. Osim toga, do Turske vodi i plinovod kojim se može transportirati plin iz Azerbajdžana, a čiju je isporuku Bugarska već osigurala ugovorom. No još uvijek postoje određene ugovorne neizvjesnosti glede tih isporuka. Bugarska vlada sada pokušava razjasniti otvorena pitanja i nada se blagonaklonosti Bakua. Daljnje isporuke iz drugih izvora bile bi moguće nakon konzultacija s Turskom. Bugarski ugovori o opskrbi s Rusijom ionako bi istekli krajem godine i bugarska strana ne bi ih trebala produžiti.

Dakle, zaustavljanje ruske isporuke nije scenarij sudnjeg dana za Bugarsku. Pa ipak, plin će u dogledno vrijeme biti skuplji za stanovništvo i industriju i postat će još skuplji – a u Bugarskoj, državi članici EU-a s najnižim prosječnim prihodima, to je još manje sporedna stvar nego drugdje. Inflacija već ima političke posljedice. Prvotno visoka popularnost Petkova, koji je na vlasti tek od prosinca 2021., i reformske stranke „Nastavljamo promjene“ kontinuirano pada. Po posljednjim anketama stranka dugogodišnjeg premijera Bojka Borisova ponovno bi bila najjača stranka u novom sazivu parlamenta.

Iako Borisov nije prijatelj Rusije, njegove mandate pratili su slučajevi korupcije velikih razmjera, zbog čega mu trenutno nedostaju politički partneri za povratak na vlast, čak i ako pobijedi na izborima. No, prijevremenih izbora ionako nema jer se zasad održava heterogena četverostranačka koalicija. No sve su jasnije linije razdora unutar te koalicije iz interesa koja se formirala nakon triju parlamentarnih izbora u manje od godinu dana kako bi se Borisova uklonilo s vlasti. To posebno dolazi do izražaja u pitanju treba li se Bugarska pridružiti međunarodnoj koaliciji koja opskrbljuje Ukrajinu oružjem za obranu od ruske invazije. Oružje se isporučuje već neizravno budući da strjeljivo proizvedeno u Bugarskoj, a vjerojatno i drugo naoružanje, posredstvom mreže posrednika stiže u Ukrajinu. Premijer Petkov u više je navrata rekao da bi Bugarska trebala izravno opskrbljivati Ukrajinu. Petkov želi Bugarsku nedvosmisleno pozicionirati u zapadnom taboru.

Kada je bugarski ministar obrane Stefan Janev odmah nakon početka ruske invazije preuzeo moskovsku propagandu i progovorio o „posebnoj vojnoj operaciji“ Rusije u Ukrajini, Petkov ga je odmah smijenio. Premijer je objasnio da ne može tolerirati ministra obrane u svom kabinetu koji se ne može natjerati da izgovori riječ rat.

Premijera u njegovu čvrstom stavu podupire najmanje jedan koalicijski partner, Hristo Ivanov, supredsjednik male stranke iz vladajuće koalicije, Demokratska Bugarska. On podupire i prodaju oružja Ukrajini. „Mi smo protiv politike koja bi marginalizirala Bugarsku i dovela do toga da je definira kukavištvo“, rekao je nedavno Ivanov. Čuli su se pak glasovi unutar stranke koji su prijetili raspadom koalicije u slučaju da Bugarska ne isporuči oružje. Prigovor da je Bugarska premala da bi se uključila u opskrbu Ukrajine oružjem naišao je na oštro odbijanje Hristova. Po njemu svaka je zemlja velika koliko i njezino samopoštovanje. „A koliko će Bugarska biti velika, ovisi o tome je li u stanju prepoznati veličinu ovog povijesnog trenutka.“

Unatoč tomu, takve stavove ne dijele svi koalicijski partneri. Za neke su oni crvena crta: Kornelia Ninova, potpredsjednica vlade, ministrica gospodarstva i predsjednica Bugarske socijalističke stranke, koja tradicionalno ima bliske veze s Moskvom, prijeti povlačenjem iz vlade u slučaju isporuke oružja Ukrajini. „Nikada neću potpisati ugovor o slanju oružja Ukrajini. Ako netko želi da to učinim, mora me smijeniti“, izjavila je sredinom travnja.

Ninova se u prošlosti istaknula, između ostalog, „nepovjerljivošću prema cijepljenju“ i izjavama protiv izbjeglica i istospolnih partnerstava, tako da njezino odbijanje da odupre napadnutu Ukrajinu skladno zaokružuje njezin pogled na svijet. Valja istaknuti da su socijalisti jedina vladajuća stranka koja je odlučila ne poslati vlastitog predstavnika u Kijev. „Ne želimo vidjeti izbliza što bivši ruski drugovi rade u Ukrajini.“ Takvim stavovima Ninova udovoljava očekivanjima svojih birača. Posrijedi su natprosječno stari i ispodprosječno obrazovani slojevi stanovništva u ruralnim područjima, manjim mjestima i radničkim četvrtima na periferiji velikih gradova. To su ljudi koje su formirala vremena kada je Bugarska bila iza željeznog zastora. U to je vrijeme Bugarska, uz DDR bila najodaniji vazal Moskve, tako da ne čudi da su je u Rusiji napola u šali nazivali „16. (Sovjetskom) Republikom.“ Petkom se u Bugarskoj emitirala samo ruska televizija, što je pridonijelo tome da bugarsko stanovništvo bolje govori ruski jezik nego stanovnici nekih područja srednjoazijskih sovjetskih republika. Ali ta su vremena prošla. Vjernih birača socijalista sve je manje. Samo zbog toga nije baš sigurno da bi čelnica Ninova doista riskirala raspad koalicije. Ona i njezina stranka vjerojatno bi malo profitirali od izbora. Velikoj većini mladih socijalisti neprihvatljivi su i ne sviđa im se njihova lojalnost Moskvi. Napadi bojama na spomenik Sovjetskoj armiji u Sofiji, koji se godinama ponavljaju i koje jedni osuđuju kao vandalizam, a drugi hvale kao umjetnost– ukazuju na promjenu koja se dogodila. Mladima u Bugarskoj Moskva više nije prijestolnica pola svijeta, a Rusija više nije zemlja koja zaslužuje divljenje. Oni su odrasli u Bugarskoj koja je članica EU-a i NATO-a pa se čude rusofiliji starijih ljudi.

No u zemlji postoji još jedna politička snaga koja se još odlučnije zauzima za Putinov kurs od socijalista, i to relativno uspješno: nacionalističko-putinistička stranka „Preporod“, koja je prvi put ušla u parlament na izborima krajem prošle godine s jedva pet posto glasova. Mnogi slogani kojima se koriste čelnik stranke Kostadin Kostadinov i njegovi ljudi zvuče kao da su izravno preuzeti s ruske državne televizije. Za razliku od vladajućih stranaka, „Preporod“ u anketama od početka ruskog rata protiv Ukrajine bilježi rast popularnosti i trenutno je na gotovo deset posto. To pak ne mora značiti da jednako velik dio biračkog tijela odobrava agresiju Moskve. U Bugarskoj oduvijek postoji bar jedna stranka koja privlači šoviniste, antidemokrate i općenito nezadovoljne. Te se stranke mijenjaju svakih nekoliko godina, trenutno je to samo „Preporod“, ali one sa svojim stavovima ne mogu nikako formirati većinu. Premijer je u srijedu izjavio da vlada neće popustiti pred „ruskim ucjenama“ i da će biti spremna. „Štoviše, preispitat ćemo i ugovore o tranzitu ruskog plina preko bugarskog teritorija u treće zemlje“, dodao je.

Michael Martens, F.A.Z., 28. travnja 2022.

F.A.Z. /Hrvatsko nebo