Ivan Ćurić rođen je 1. ožujka 1963. godine u Prisoju, zaseoku Drmića staje, na obroncima brda Privala. Nakon Ivanova rođena roditelji sele u Slavonski Brod u Republici Hrvatskoj, gdje je Ivan odrastao, oženio se, a potom odlazi u Njemačku.

Ivan je sin Marijana i Anđe Ćurić rođ. Drmić. Bio je treće dijete od petoro djece. Svoju rodnu prisojačku/duvanjsku grudu i svoj Slavonski Brod volio je neizmjerno, kao i svoju domovinu Hrvatsku. Osnovnu školu je pohađao u voljenom Brodskom Vinogorju, srednju školu ekonomski smjer je završio u Slavonskom Brodu. Oženio se 1990. godine Matijom Ćurić rođ. Ljubičić, rodom iz Prisoja. Nakon nekoliko godina s obitelji odlazi u Njemačku.

Tu mu se rađaju sinovi Gabriel i Rafael. Volio je svoju obitelj, suprugu i sinove, oca, braću i sestre, ali i širu obitelj, volio je sve ljude. Duša mu je u tuđini čeznula za rodnom grudom i sanjao je povratak. Bio je pjesnička duša, samozatajna. Volio je perom reći svako svoje osjećanje.

Nažalost, teška bolest je zaustavila njegovu pjesmu, njegovu nadu u povratak. Ranila dušu njegovu i tijelo, ali je neumorno pisao, sluteći kraj.  Poslije teške bolesti i borbe za život, preminuo je u najljepšim godinama za život i stvaranje. Ostala je velika bol u srcima njegovih najbližih, njegovih prijatelja, svih onih koji su ga poznavali, koji su voljeli čovjeka široke, ali samozatajne pjesničke duše. Ostala je bolna i draga uspomena na njega, ostale su lijepe pjesme njegove.

TomislavCity.com

Kao znak zahvalnosti za divne i sjetne pjesme koje nam je ostavio i trajno sjećanje na Ivana Ćurića, objavljujemo tri njegove pjesme:

 

BOL

Duša moja piše za ljubav srcu
Istinu o jeseni, o prostome cvijetu,.
Boli ju sve više. 
U trenutcima slabosti
Bol kaplje uvijek iznova svježa
I strah ju prati kao kobna sjena,..
A oduprijeti se…snage se nema.
Duša se prazni..ostaju tek sjećanja blijeda..
I nije to više ona duša neg’ praznina tužna..
Ne muči ju sva vječnost, neg’ tren..ovaj sad
Kad izčezavaju uspomene..i ožiljaka jad
I sve zvijezde zbijene su pred kućni prag.
Dubinom vrluda tek nejasan šapat
Urezan u grudi kao rajski vrt
Otiscima što presretnim ljude čine.
I duša se čudi i suzama,.pa zar nisu odavno
Usahle u ranama.
Nije još vrijeme…za otvoriti posve
Branu boli na vjeđama.

Ivan Ćurić

 

Za kraj

Bit će mi žao..nježnosti 
Kad sve utihne…i smiri se
Jer ljubavi tako malo..
Premalo sam ti dao..
Zvona utihnuše..
Usne usahnuše..
Na stazama našim
Jedna sjena manje.
Dušo…
Ti moraš dalje.

Ivan Ćurić

 

Jesenjin je kriv

Doviđenja, draga , doviđenja;
kao jučer bilo je… i danas
kao onomad mirišu ruže 
što za te sam iz vrtova krao.

Doviđenja, draga, doviđenja;
rekoh ti to posve sigurno 
ne sluteći da od tog trena
će prohujati život cio.

Doviđenja, draga, doviđenja;
čitam u zvijezdama noći
nismo se ljubili onako
da bi to bilo za zauvijek poći.

Ivan Ćurić

 

Pokoj ti duši Ivane

Uredništvo Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.