Nakon što je s ravnateljskog mjesta iz Instituta Ruđer Bošković u Ministarstvo znanosti i obrazovanja u srpnju prošle godine stigao državni tajnik Tome Antičić, a nakon toga se i Marko Košiček s Ruđera također preselio u MZO na novi angažman, te kao poznati biokemičar i popularizator znanosti imenovan je za glavnog savjetnika ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, postaje jasniji ovaj kaos koji Vlada i ministrica Divjak nazivaju obrazovnom reformom.

Naime nakon što su ozbiljne i argumentirane kritike istinskih znalaca o obrazovnom sustavu zanemarene, i nakon što je posebni savjetnik premijera za kurikularnu reformu izjavio da je sam početni pristup reformi obrazovanja bio pogrešan, jer se nije izvršila analiza stanja i utvrđivanja što je dobro, a što valja mijenjati, a Marko Košiček na HRT4 izjavio da će se tek
nakon “frontalne” primjene nove obrazovne reforme, nazvane pompoznim imenom “škola za život”, vidjeti što treba od nje zadržati u primjeni, a što odbaciti iz primjene, a premijer na sjednici Vlade se pohvalio da će se njome pripremati djeca za buduća zanimanja o kojima danas još ne znamo NIŠTA, postaje jasno da se zapravo nije radilo o smišljenoj strategiji, već o politikantskom insistiranju na “reformi” tamo gdje je to najlakše provedivo, a to je preko leđa djece i njihovih roditelja, koje ne treba pitati i koji su “blago” rečeno demagoškim floskulama bili dezinformirani i dovedeni u situaciju da “nijemo” promatraju eksperimentiranje s njihovom djecom.

A evo što se zapravo desilo !

Utrošen je ogroman novac u “pripremu” CKR dokumenta, čiju izradu je vodio Boris Jokić, čovjek koji nema ni minuta iskustva u efektivnom obrazovnom sustavu, te po savjetima obrazovnog “dobrotvora” Nenada Bakića praktično bačen ogroman novac za nabavku takozvanih ‘mikro-bitova’, kao conditio sine qua non (lat.: uvjet bez kojega se ne može), to jest kao prijeko potreban uvjet bez kojeg se ne može krenuti u provođenje obrazovne reforme, te pošto su se angažirali kao posebni savjetnici iz Instituta Ruđer Bošković, koji nemaju nikakove veze ni iskustva u efektivnom radu u obrazovanju, zadesilo nas je ono što Marko Košiček, neoprezno otvoreno i naviknut na eksperimentiranje, proglašava nečim što MORA da se provede, a da li je to dobro ili ne pokazat će se
vremenom ?!

Sjeća li se netko francuskog “akademika” i njegovih riječi nakon što je dobio od države grandiozni objekt i redovitu državnu potporu za “istraživanja”, koja su se svela na ljetovanje svojih poznanika u Splitu, koje rezultate može pokazati nakon toliko godina ? Odgovorio je da je znanost nešto nedokučivo čudno, nekad se nešto postigne, ali najčešće se ništa ne postigne !

Čini mi se da je mlađahni Marko Košiček sljedbenik takve “filozofije” da: – Idemo raditi nešto, a da li je to dobro pokazat će vrijeme ! A utrošeni novac i tako će se naplatiti od naroda !

Cijeli posao oko reforme školstva je zapravo je slijedio tu “radmanovsku” ‘filozofiju’ znanstvenog rada, “rasturivši” sustav ne znajući što će “reforma” donijeti, jer će se to tek pokazati onda kada ćemo opet sve mijenjati. Sve je ovo s reformom školstva “šuvarica” u modernijem obliku, ali sa zacijelo istim ishodom. – veliki “promet” nikakva “zarada” (sem za kreatore reforme),

Laslo Torma, dipl.el.ing./Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.