Komentar: Bosanskohercegovački Hrvati traže partnerstvo sa Zagrebom, a ne isprazne floskule i prazna obećanja

Hrvati u BiH su danas narod koji više nema što izgubiti osim vlastitog života, no čini se da to službenom Zagrebu i dalje nije jasno te se nastavljaju kalkulantski ponašati prema svojim sunarodnjacima u BiH. Pri tom zanemaruju i vlastiti dugoročni politički i geostrateški interes.

Bosanskohercegovačke Hrvate službeni je Zagreb žrtvovao više puta u modernoj povijesti hrvatskoga naroda: u ratu su žrtvovani zbog nastanka Hrvatske, poslije rata su žrtvovani zbog ulaska Hrvatske u EU, a nakon toga već po inerciji postali otpisanim dijelom naroda zbog nedržavotvorne politike istog tog Zagreba, bez obzira tko bio na vlasti – HDZ ili SDP.

Svaki put u presudnim povijesnim trenutcima Zagreb je „umirivao“ Hrvate, obećavajući neizravno neku mutnu bolju budućnost. Umirivao ih je tako da ih je poticao da (privremeno?) odustanu od borbe za svoja legitimna politička prava, da pristanu na hegemoniju međunarodne zajednice, da se pokore velikobošnjačkom projektu… Tako danas se više nitko ni ne sjeća trećeg entiteta, a sve izglednije da neće biti ni novog izbornog zakona koji bi osigurao minimum-minimuma, tj. da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike.

Sve je to isplivalo na površinu nakon presude hrvatskoj šestorci u predmetu Prlić i ostali kad se službeni Zagreb još jednom se pokušao „oprati“ od bosanskohercegovačkih Hrvata.

Tako su i vladajući HDZ Andreja Plenkovića, i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, i gotovo sva oporba, govorili skoro isključivo o tomu imaju li bošnjačke žrtve iz hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH pravo na odštetu od Republike Hrvatske, obzirom na to da je Hrvatska proglašena agresorom na BiH. O sudbini i budućnosti hrvatskoga naroda u BiH bilo je vrlo malo govora, a i to što je bilo ponovno se svelo na floskule i uvježbane rečenice poput one da „Hrvatska podržava euroatlantski put BiH i zagovara jednakopravnost svih konstitutivnih naroda u BiH“.

U međuvremenu, sve je izglednije da će Hrvati u BiH postati nacionalnom manjinom, svojevrsnom „zavičajnom zajednicom“ koja će služiti Bošnjacima da se svijetu prikazuju kao tolerantan narod koji „dobro upravlja“ Hrvatima birajući im po svojoj volji političke  predstavnike i dugoročno ih asimilirajući.

Hrvati u BiH su danas narod koji više nema što izgubiti osim vlastitog života, no čini se da to službenom Zagrebu i dalje nije jasno te se nastavljaju kalkulantski ponašati prema svojim sunarodnjacima u BiH. Pri tom zanemaruju i vlastiti dugoročni politički i geostrateški interes.

Zbog toga je danas važnije no ikad da se hrvatsko političko vodstvo u BiH napokon u potpunosti emancipira od Zagreba i povede autonomnu politiku kojoj jedini cilj treba biti očuvanje političkog subjektiviteta u BiH. Hrvati moraju zadržati svoj status konstitutivnog naroda u BiH, a od Zagreba očekuju samo pošten i partnerski odnos. Onakav odnos kakav nikad do sada zapravo nisu imali.

Hrvati iz BiH traže od Zagreba da ih se prepozna kao ravnopravne partnere, jer zadnje što im je danas potrebno je nova runda ispraznih floskula i davanje obećanja s figom u džepu.

U Bosni i Hercegovini Hrvati još uvijek imaju šansu opstati kao politički narod, no u tom će trebati pomoć.

No, da bi uistinu pomogla bh. Hrvatima, Hrvatska najprije pomoći sama sebi i postati napokon državom u punom smislu te riječi. A prava država vodi računa o svojim državljanima.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba/http://dnevnik.ba /Hrvatsko nebo