Božinović ne postupa kao hrvatski ministar

 

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović doista bi trebao dati ostavku na tu dužnost Bojna Čavoglavenakon što je prošloga tjedna MUP priopćio da je svoje postupanje protiv određenih osumnjičenika u Kninu i u Slunju temeljio na sudskoj praksi i na presudi Ustavnoga suda u predmetu Josipa Šimunića iz studenoga 2016. godine.

Ostavku od ministra prethodno je zatražio sisački biskup msgr. Vlado Košić. Kao što je poznato, policija je u Kninu uhitila i prekršajnome sudu privela sedam časnika HOS-a koji su tijekom molitve za svojih 46 poginulih suboraca kod središnjega spomenika u Kninu tri puta izrekli njima u čast pozdrav Za dom spremni pod kojim su poginuli za Hrvatsku. U Slunju, nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona policija je protiv njega podnijela prekršajnu prijavu zbog istoga pozdrava na početku pjesme Bojna Čavoglave.

Članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnoga reda, na kojemu policija temelji svoje postupanje, nigdje izrijekom ne navodi da je pozdrav Za dom spremni na bilo koji način inkriminiran. U tome članku tek se navodi da će biti kažnjen onaj tko na javnome mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi, tiskanjem nošenjem ili isticanjem simbola remeti javni red i mir…

Ne piše, dakle, da je pozdrav Za dom spremni zabranjen. Zabrana se izvodi jedino iz stajališta da je Za dom spremni HOSfašistički pozdrav, ali takvo stajalište može, ali i ne mora zauzeti politika. Tu smo, dakle, na terenu politike, a ministar unutarnjih poslova i uopće MUP, ni u kom slučaju ne bi se smjeli ravnati mišljenjem ili uvjerenjem politike, posebice zato što, kao što se vidi, politika uopće nema jedinstven stav o tomu jer pozdrav Za dom spremni može biti na spomen-ploči u Jasenovcu, ali i na spomen-pločama poginulim HOS-ovcima diljem Hrvatske, pozdrav je 20 godina mogao biti i u Thompsonovoj pjesmi Bojna Čavoglave , a da nikomu nije smetao, mogao je biti istaknut i prije dvije godine na vojnome mimohodu u Zagrebu pred cijelim državnim vrhom, a da također nikomu nije zasmetao.

U postupanju Božinovićeva MUP-a prema časnicima HOS-a i pjevaču Thompsonu presudno je bilo političko uvjerenje, a ne zakonska odredba. To je nešto što u demokratskome društvu MUP sebi nikada ne bi smio dopustiti. Ako netko smatra da pozdrav Za dom spremni doista treba kažnjavati i zabraniti, onda mora promijeniti zakon. Da nema jedinstvenoga stajališta o tome pozdravu, dokaz je i premijerovo utemeljenje Vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režim koje tek treba donijeti bilo kakav stav i o tome pozdravu. No i prije no što je Vijeće išta reklo, našao se, evo, jedan Davor Božinović sa svojim pravorijekom. On može imati uvjerenje da je to fašizam, ustašluk i da se protiv toga pokliča valja boriti jer je Božinovićodrastao i odgojen u obitelji jugooficira, bio je član Mesićeva kabineta na Pantovčaku, nema izražen nacionalni hrvatski osjećaj, ali to je njegova privatna stvar, a ne pravni poredak.

Još poraznije je što se MUP poziva na Odluku Ustavnoga suda iz 2016. u slučaju nogometaša Josipa Šimunića. Ustavni sud potvrdio je osuđujuću novčanu kaznu, čak ju i povećao, protiv Šimunića zbog uzastopnoga izvikivanja pozdrava Za dom premda je znao da će publika odgovoriti sa Spremni, pa je po mišljenju Ustavnoga suda tu riječ o svjesnome rasističkome provociranju. Usput, Ustavni sud potpuno pogrešno kaže u toj presudi da je ustaški pokret iznikao iz fašizma. No bitna je činjenica da je Ustavni sud baš u toj odluci priznao kompleksnost pozdrava Za dom spremni, potvrdio njegovu povijesnu egzistenciju u raznim razdobljima, primjenu u kulturi i umjetnosti, cijenio mišljenje vještaka dr. Josipa Jurčevića koji je o tomu govorio.

Ustavni je sud, međutim, ocijenio da je konkretno Šimunićevo ponašanje u konkretnim stadionskim okolnostima i u Ustavni sudkonkretnoj komunikaciji s publikom imalo obilježja rasističkoga ponašanja, što ne znači da uporaba toga pozdrava u drugim okolnostima može biti kažnjiva, a to je, poručio je Ustavni sud, stvar nižih sudova. Dakle čini se da Božinović i njegov tim uopće nisu ni pročitali, ni studiozno razmatrali odluku Ustavnoga suda, a kamoli izvrsno argumentirano izdvojeno mišljenje ustavnoga sudca Šumanovića. Ministar se lažno poziva na tu Odluku. Lažno se poziva i na sudsku praksu jer i prije i poslije odluke Ustavnoga suda u slučaju Šimunić lokalni su sudovi izricali oslobađajuće presude zbog uporabe pozdrava Za dom spremni, i to u Kninu, Zagrebu, Kutini…

Očito je ministar Božinović uzeo zakon u svoje ruke. Kada bi Hrvatska imala predsjednika Vlade koji bi držao do zakona, da „kao pijan plota“, kada bi se taj držao i hrvatske povijesti i tradicije i kada bi osjećao duh svoga naroda, onda bi istoga časa najurio ministra Božinovića koji je postupio kao da je ministar Miloševićeve Srbije, a ne Republike Hrvatske. No kada bi Hrvatska imala takvoga predsjednika Vlade, do svega ovoga ne bi nikada ni došlo, ne bi se hrvatski narod ni osjećao poniženo ovakvim djelovanjem policije.

 

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.