Kako će Anto iz BiH glasovati čak četiri puta u dva mjeseca

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:2 min, 42 sec

 

U svoju rodnu Derventu u Republici Srpskoj s američko-hrvatskom putovnicom doputovao je Anto iz jednog američkog gradića. Onamo se odselio nakon rata. Došao je obići svoju već odavno u šiblje zaraslu srušenu kuću. Razmišlja o tome da je sada, kad je u mirovini, obnovi. U SAD se vraća 8. studenoga. Toga dana glasovat će na američkim izborima. Čudno mu je što sam ga pitao hoće li glasovati i dok je doma, u Derventi. – Pa to je građanska dužnost i obveza – prigovorio mi je s prizvukom prijekora jer “kao mi ovdje nismo demokratski zreli”. Uzvratio sam sarkastično: – Moj Anto, pa ti ćeš se navježbati demokracije. Glasovat ćeš u dva mjeseca četiri puta; za Sabor RH (11. rujna), na referendumu u Republici Srpskoj (25. rujna), na lokalnim izborima u BiH (2. listopada) i za američkog predsjednika (8. studenoga), a svaki put, kao Hrvat iz BiH, možeš biti gubitnik.

Anto je bio dio hrvatskog korpusa u Derventi gdje su prije rata Hrvati činili oko 40 posto stanovništva (23 tisuće), a danas ih je ostalo tek nešto više od dvije tisuće. Jednak tomu im je i politički utjecaj. U sadašnjem sazivu Skupštine imaju četiri od 30 mandata. Vjerojatno će i sada i s Antinim glasom ostati isto. Slična je pozicija svih Hrvata u BiH. Na posljednjim lokalnim izborima u 143 općine dobili su tek 22 načelnika.

Bude li referenduma 25. rujna na kojemu će se glasovati o Danu Republike Srpske, “za” će biti 90 posto glasača. Tek malobrojni Bošnjaci i Hrvati bit će protiv. Hrvata je prije rata u RS-u bilo 150 tisuća, a sada ih je tek 12 tisuća. Od 1,300.000 stanovnika u RS-u, njih je tek osam posto.

U nedjelju, 11. rujna, Anto iz Dervente kao i svi Hrvati iz RS-a glasovat će u Konzulatu RH u Banjoj Luci za Hrvatski sabor. Kako se nikada nije dogodilo da su glasovi iseljeništva odlučivali o vlasti u RH, vjerojatno će i ovaj put Antin predstavnik biti samo “fikus” u Saboru. Sličan status Anto će imati i kad se vrati u SAD. Tamo je Hrvata i njihovih potomaka oko 1,200.000. Ipak, u odnosu na 320 milijuna Amerikanaca, to je znatno manje od pola posto. Hrvati će i biti tek simbolični postotak u Trumpovoj ili pobjedi Hillary Clinton.

Kažem Anti kako mi je žao što sada nisu još i kakvi izbori za Europski parlament pa bi se baš navježbao demokracije. Ipak, dobro je što je stigao u rodni kraj jer je sinoć na TV-u mogao gledati svoga Dervenćanina Vedrana Ćorluku u ekipi vatrenih. A za izbore, možda dođu neka bolja vremena. Zasad, ohrabrujem ga Cesarićevim stihovima: “Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.” Hoće li nekada u BiH Hrvati “teći” u svom skladnom slapu, ovisit će i o tome koliko će i na ovim izborima u njega ugraditi svojih kapi. Svaka je prevažna. Zato, Anto, glasuj! Ispuni svoju građansku dužnost. Samo tako, demokratski tvoj narod može izboriti i nacionalna prava.

 

 Jozo Pavković/Večernji list/http://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo

Facebooktwitterlinkedinrssyoutube
Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.