Dinko Pejčinović/RAFALNA GEOPOLITIKA

Nakon dugotrajnog iščekivanja prvih šest francuskih borbenih zrakoplova tipa „Rafale“ napokon je doletjelo u Hrvatsku. Iako bi sadašnji predsjednik vlade zacijelo bio sretniji da se to dogodilo koji tjedan ranije, njegova će vlada ipak ostati zapamćena u povijesti kao prva, nakon Tuđmana, koja je ipak nešto učinila za jačanje do sada zanemarene Hrvatske vojske.

Da je ostalo po starom zrakoplovna komponenta HV-a vjerojatno bi se ugasila, što bi bilo potpuno u skladu sa smjernicama naših američkih saveznika. Igrom slučaja Plenković je
uspio dogovoriti za Hrvatsku vrlo povoljan aranžman s Francuzima, pa sada samo preostaje nastaviti u istom smjeru. No, zašto bi Hrvatska ulagala značajna sredstva u ratnu tehniku, kad postoje i važniji ciljevi, poput zdravstva ili demografije? Može li eskadrila suvremenih zrakoplova opravdati troškove koji se penju na više od milijardu eura? Strateški gledano, riječ je o relativno malom ulaganju koje će zasigurno donijeti velike koristi, ali i pozitivno utjecati na širi prostor „Zapadnog Balkana“. Što se ondje može očekivati nakon dolaska Rafale-a?

Big picture

Ruska agresija na Ukrajinu i krvavi izraelsko-palestinski sukob uvjerili su mnoge europske države da dosadašnja politika demilitarizacije i udobnog života pod američkim kišobranom polako dolazi kraju. Doista, što bi se dogodilo da su Rusi uspjeli u svom naumu brzog ovladavanja Ukrajinom? U kakvoj bi se neprilici našle baltičke državice, Moldavija i Poljska? Kako bi se ponašala Srbija s ruskim medvjedom u zaleđu? U svim tim previranjima Hrvatska je imala dosta sreće, i dočepala se vrhunske vojne tehnike u pravom trenutku.

Je li napokon došlo vrijeme da, kao buduća regionalna velesila, počnemo snažnije utjecati na zbivanja u susjedstvu? Službena politika Zagreba godinama ustrajno zagovara integraciju „Zapadnog Balkana“ u Europsku Uniju, i taj se stav sigurno neće mijenjati; ako ništa drugo, širenjem Unije na Balkan riješili bismo se problema s ilegalnim migrantima. U toj proklamiranoj politici postoji i jedan kamen spoticanja, a to je velikosrpska politika.

Može li dolazak francuskih zrakoplova na Pleso urazumiti beogradske radikale? Ostvare li se ambiciozni planovi jačanja HV-a za nekoliko godina Srbija će beznadno zaostati, ili, u najgorem slučaju, ostati ravnopravna hrvatskoj vojnoj sili. Ta promjena morala bi utjecati i na velikosrpske fanatike, od Vučića naniže, koji su dosada sanjarili o dominaciji na širem prostoru „srpskog sveta“.

Koliko su ti snovi realni?

Čisto strateški gledano, Srbija ima nekoliko važnijih zadataka koje mora savladati prije nego što se upusti u bilo kakav sukob sa Hrvatskom. Na prvom je mjestu Kosovo, pa izlaz na more preko Crne Gore, te, konačno, status Srba u Bosni i Hercegovini. Tek kad bi uspješno riješila sve te domaće zadatke (a nije baš da su lagani!), u nekoj maglovitoj budućnosti Srbija bi se mogla posvetiti Hrvatskoj (no to ipak ne sprečava srpske geopolitičare da fantaziraju o nekakvoj Nezavisnoj državi Dalmaciji?!).Tko zna, možda će dolazak Rafalea natjerati srbadiju da drukčije „posloži“ prioritete i pokuša, u pregovorima s Hrvatskom, riješiti neki od postojećih problema? Zajednički interes postoji barem kad je u pitanju susjedna BiH. U Banja Luci su to odavno shvatili, možda uspiju i u Beogradu?

Hrvatsko nebo