Šiljo: Završava era „poslijetuđmanovskog dualizma“!

Kucnuo je čas da se zada presudan udarac „poslijetuđmanovskom dualizmu“. Da se ne dopusti povratak na vlast Bernardićevoj anacionalnoj i antikatoličkoj koteriji (družbi, kliki) te da se oslabjeli HDZ kao starijega koalicijskog partnera prisili na unutarnje pročišćavanje, na povratak državotvornom tuđmanizmu i na bitnu promjenu sadržaja, kriterija, metoda i ukupnog modela upravljanja Hrvatskom.

Zagreb – Prisavlje, 27. lipnja 2020.

Objašnjenja pojma iz naslova

1) „Poslijetuđmanovski dualizam“ radni je naziv za razdoblje naizmjenične vladavine odnosno dominacije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti (uključujući poziciju, po ovlastima godine 2000. onemoćalog, predsjednika Republike) dviju stranaka: HDZ-a i SDP-a, koje je trajalo točno dva desetljeća odnosno pet mandatnih ciklusa. Hrvatski izrazi za „dualizam“ (od latinskoga duo = dva) bili bi: dvojnost, udvojenost, dvostranost, dvostrukost, a što je blisko i podvojenosti.

Važna napomena: Iako dr. i ak. Franjo Tuđman nije bio predsjednik vlade, on je u polupredsjedničkom sustavu, na temelju neugrozive pozicije predsjednika HDZ-a i HDZ-ove većine u Hrvatskomu (državnom) saboru kontrolirao zakonodavnu i de facto upravljao izvršnom vlašću u Hrvatskoj u svim za državu bitnim područjima. Predsjednici vlada: Stjepan Mesić, Josip Manolić, Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Nikica Valentić i Zlatko Mateša bili su nešto kao „ravnatelji najvišega izvršnog tijela“ i nisu imali ovlasti ni realne moći određivati temeljne smjerove politike niti ih bitno preusmjeravati.

2) Taj dualizam poslije Tuđmanove smrti funkcionirao je poput onoga u Austro-Ugarskoj, s tom razlikom da su tada i Beč i Pešta imali istodobno vlast svatko u svom dijelu dvojne monarhije, dok je sada u Hrvatskoj bila riječ o (vremenski) naizmjeničnom posjedovanju vlasti sad od HDZ-a, sad od SDP-a (pri čemu su potajno u nekim bitnim pitanjima bili suglasni, a HDZ nastavljao ono što je SDP započeo ili se nije usudio provesti): 

SDP 2000. – 2003. (Ivica Račan, predsjednik prve vlade nakon Tuđmana; „Grič“ je krupnim promjenama Ustava preoteo gotovo sve političko-izvršne ovlasti „Pantovčaku“: uveden je „kancelarski model“, s jakom osobom „kancelara“, koji je i danas na snazi)

HDZ 2003. – 2007. (dr. Ivo Sanader)

HDZ 2007. – 2011. (dr. Ivo Sanader do 1. srpnja 2009., kada je iz nepoznatih razloga odstupio, a koje je bio dužan iznijeti pred one koji su ga birali i pred čitavu javnost; otad Jadranka Kosor)

SDP 2011. – 2016. (Zoran Milanović; po općoj ocjeni, šef najlošije vlade u samostalnoj Hrvatskoj)

HDZ 2016. (Tihomir Orešković, nestranački, na prijedlog predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, zato što Most nije htio Karamarka za predsjednika vlade, iako u demokracijama većinska stranka u koaliciji s manjinskom daje u redovnim okolnostima prvog čovjeka izvršne vlasti, npr. Angela Merkel u ime Unije CDU/CSU već je peti mandat kancelarka; iako su se koalicijski partneri mijenjali, nijedan nije zahtijevao da ona to ne bude; takvo „iracionalno“, nedemokratsko i drsko inzistiranje da većinska stranka ne preuzme najodgovornije mjesto u izvršnoj vlasti neizbrisivo je umrljalo i kompromitiralo dr. Božu Petrova odnosno tadašnji Most)

HDZ 2016 – 2020. (mr. Andrej Plenković, šef vlade koja je u jednom mandatu promijenila najviše partnera i zamijenila tri četvrtine ministara drugima).

Važna napomena: Svaki put na posljednjih šest izbora za Hrvatski sabor trik kojim su za sebe birače mobilizirali i HDZ i SDP bio je uvijek isti: Da ne bi ona druga stranka sa svojim drúgama i satelitima došla na vlast ili ostala na vlasti, glasujte za nas! Glasujte dakle ponajprije „protiv“, a ne zato što smo mi toliko dobri da nas zaokružite! HDZ je mobilizirao velik dio nacionalno svjesnijeg i katoličkog biračkog tijela tako što ga je strašio „vražjim crvenima“ (u čemu je, dakako, bilo mnogo istine), a SDP je strašio ostale hadezevoskim „kriminalom i korupcijom“ te „desnim ekstremizmom“. Pritom su jedni drugima nabacivali „lopte“ kojima su u suprotnom taboru potvrđivali takve strahove, nezadovoljstva i frustracije. A poslije bi HDZ u nekim ključnim pitanjima nastavio provoditi politiku SDP-a (npr. „lov“ na Gotovinu, ulazak u EU pod svaku cijenu, pa i cijenu katastrofalnog arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, neproglašenje isključivoga gospodarskog pojasa, neistraživanje ratnih zločina, netraženje ratne odštete od Srbije ili nastavak promašene kurikulne reforme obrazovanja, pa je primjerice KGK zvala g. Jokića za svog savjetnika i davala potporu njegovu prijedlogu i sadržaju novog anacionalnog, liberalističkog i globalističkog kurikula). 

Što je pokazao HRejting?

Večerašnji rezultati ankete HRejtinga za I. izbornu jedinicu te skupni rezultati i procjene za prvi X. izbornih jedinica pokazali su kakva su raspoloženja prevladavala sredinom lipnja. Ona su za HDZ i SDP (koji predvodi šaroliku koaliciju svojih „jataka“ i prišipetlja) – nepovoljna i zabrinjavajuća.

Važna napomena: XI. izborna jedinica daje tri zastupnika, koje biraju Hrvat(ic)e izvan RH, a XII. izborna jedinica daje čak osam zastupnika nacionalnih manjina, i to neovisno o postotku glasova birača vlastitih manjina koji su uopće glasovali za manjinsku listu, što je svjetski rekord i nečuvena, takozvana tobože „pozitivna“, diskriminacija goleme većine svih ostalih birača, uključujući i možda 80 posto birača srpske manjine, koji se odluče glasovati za neku od općih lista, a ne za Pupovčevu ili neku drugu manjinsku listu!) 

Od sredine lipnja naovamo izgledi su se za HDZ, a zacijelo i za Restart zacijelo pogoršali. No i rezultati i procjene ovakve „službene“ ankete pokazuju da HDZ i SDP – kada im se zbroje  glasovi – u I. jedinici osvajaju manje od 50 posto glasova.

To je posebice bolno za Restart odnosno SDP, koji se skupa s raspadnutim HNS-om smatra(o) gospodarom tzv. „građanskih (urbanih) glasača, ali je jednako nepovoljno za HDZ, koji je na toj izbornoj jedinici spao ispod 20 posto. Ispod petine!

Kako misliš vladati Hrvatskom ako osvojiš manje od petine glasova igdje osim u riječko-istarskoj izbornoj jedinici (VIII.), koja je fenomen svoje vrste i pod tamošnjim monopolom ljevičarsko-anacionalnih stranaka i landlordova („lokalnih šerifa“) najodmetničkiji dio suvremene hrvatske države?!

Ne podlijegati anketama – nego očitavati trend!

Ankete nisu pouzdane i ne treba im podlijegati u smislu odlučivanja za koga glasovati! One nisu pouzdane iz više razloga, koje nije potrebno ni navoditi. U osnovi služe da bi se usmjerio dio birača te se na taj način presudno utjecalo na rezultate u korist održanja „poslijetuđmanovskog dualizma“, a s dozom navijačke  pristranosti u korist SDP-a i ljevičarske medijsko-političke falange. No ovaj put čini se da i anketari odustaju donekle od protežiranja velikih. Ili je stanje velikih tako loše da ga se ni „službenim“ anketama ne može dovoljno prikriti?

No ankete unatoč tomu pokazuju trend i odnose, najprije odnose između Partije i Zajednice, a zatim i poziciju ostalih. A taj trend i ti odnosi okreću se u korist izazivača. Tako primjerice u I. izbornoj jedinici lijevo-anarhistička koalicija Možemo-ZJN-NLJ-RF-Orah-ZG uzima po anketi 9,1 posto i time izravno otima glasove svome materinskom SDP-u, HNS-u i GLAS-u te raspadnutom i izblamiranom Živom zidu. „Nestašna“ djeca „nestašnih“ roditelja došla do izražaja! Na antibandićevskoj i poslijepotresnoj demagogiji.

I to da na I. izbornoj jedinici lista gradonačelnika Milana Bandića dobiva zanemariv postotak pokazatelj je odmaka od svega što je servisiralo poslijetuđmanovski dualizam. Milan Bandić bio je više od jednog desetljeća član i aktivist SDP-a, dugo zatim SDP-ov gradonačelnik, a poslije se odmetnuo ili bio odbačen pa je sve više servisirao HDZ i odatle crpio ono što mu je od države trebalo. Pritom je „otimao“ zastupnike i vijećnike i kandidate SDP-u i takvima. Trgovao. Dijelio na sve strane šakom i kapom, osobito svojima. Sada se i tomu rasipništvu približio kraj, koji će biti verificiran najkasnije  na lokalnim izborima u svibnju sljedeće godine.

Ugodno je iznenađenje da na I. izbornoj jedini prolazi i Most, ne zbog njega (koji je i dalje šaren, nekonzistentan i nepredvidiv, pri čemu takva kvalifikacija izvire najviše iz ’zvuzlane’ glave njegova čelnika), nego zbog njegove vodeće kandidatkinje, Marije Selak Raspudić, koja se nipošto ne uklapa ni u SDP-ovu ni u HDZ-ovu ideološku, mentalnu i političku okamenjenost i tobožnju „naprednost“. I koja ima intelektualnu razinu, inteligenciju i znanje na kojemu joj ubogi „intelektualni“ stožeri obaju dualnih stranaka mogu samo pozavidjeti.

Sažmu li se dakle rezultati HRejtinga, ispada da bi po broju osvojenih mandata („sigurnih“ i „vjerojatnih“) stanje navečer 5. srpnja izgledalo ovako:

Na izborima rezultati zasigurno ne će biti takvi! Bit će nepovoljniji za prve dvije liste, a povoljniji za druge dvije. Pod uvjetom da bude doista velik ili masovan odaziv i da se ne dogodi veliko rasipanje glasova s obzirom na to da je prijavljeno čak 180 lista (18 u prosjeku po svakoj od prvih 10 izbornih jedinica), od kojih njih najmanje 170 ne će prijeći prag, čime će svoje glasove pridružiti pod D’Hondtovoj metodi dobitničkim listama razmjerno i time najviše podebljati uspjeh Restarta i HDZ-a (!!!). Ovaj put svim tim anonimnim i nedobronamjernim egzibicionistima treba nemilice zalupiti vrata pred nosom!

Sve će se dakle u poglede sljedećeg mandata riješiti u trokutu Restart – HDZ – Domovinski pokret, čemu će možda donekle asistirati Most. (Naravno, u zasjedi čekaju manjinske perjanice da vide kako se nemoralno i moralno-politički neovlašteno umiješati u davanje političke prevage ovom ili onom bloku većinskog naroda odnosno svih birača (a takvih je više od 98 posto) koji nisu glasovali za neku od manjinskih lista.)

Što je ključno i što se može preporučiti?

Ključno je izaći na biračko mjesto, valjano glasovati važećim listićem, ne zaokružiti nijednu stranku i nijednog kandidata na listama onih koji održavaju dosadašnji model upravljanja Hrvatskom, koji je kompromitiran, nepravedan, istrošen i potrošen. Osobito ne zaokružiti Restart koaliciju niti ikoga s njihove liste! A na listi HDZ-a zaokružiti eventualno samo one rijetke nekompromitirane, i to ako na dvjema glavnim izazivačkim listama glasač doista ne pronađe nikoga koji zavrjeđuje ući u Sabor.

U Proglasu hrvatskomu narodu od 18. srpnja 2018. Poticajna skupina za osnivanje „Pokreta za hrvatsku budućnost“ (PHB) skupa s drugim potpisnicima navela je alineju u kojoj kaže da polazi:

„ – od ocjene da su u Republici Hrvatskoj iscrpljeni i kompromitirani dosadašnji model i praksa političkoga i ekonomskoga upravljanja, koji vode daljnjemu odumiranju, iseljavanju i gubitku dostojanstva hrvatskoga naroda te ugrožavaju smisao i svrhu hrvatske države“.

Poticajna skupina za osnivanje „Pokreta za hrvatsku budućnost“ (PHB): PROGLAS HRVATSKOMU NARODU

Sada je trenutak da se ta, široko prihvaćena, ocjena provede u djelo! Da se zada presudan udarac „poslijetuđmanovskom dualizmu“. Da se ne dopusti povratak na vlast Bernardićevoj anacionalnoj i antikatoličkoj koteriji (družbi, kliki) te da se HD Zajednicu kao starijega koalicijskog partnera prisili na unutarnje pročišćavanje, na povratak državotvornom tuđmanizmu i na bitnu promjenu sadržaja, kriterija, metoda i ukupnog modela upravljanja Hrvatskom, počevši od izbornog zakona i pojedinih odredaba Ustava odnosno Ustava u cijelosti pa nadalje.

Kako bi to u praksi moglo izgledati, s kakvim posljedicama i koje realne opcije slabljenje vladajućeg „duopola“ HDZ-a i SDP-a te jačanje izazivačkog „duopola“ Domovinskog pokreta i u manjoj mjeri Mosta (uz eventualni i poželjni ulazak kvalitetnog ponekog mlađeg političara i intelektualca kao što je Krešimir Kartelo s liste Desne lige)… – o tom će Šiljo, kao personifikacija nadstranačke inicijative PHB, koja ne zastupa nikakve i ničije strančarske interese, sljedećih dana i tjedana glasno razmišljati i iznositi svoja razmišljanja, koja dijele mnogi iskreni hrvatski domoljubi.

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo