23.
IZBJEGLICE I PROGNANICI
IZ BOSNE I HERCEGOVINE
U REPUBLICI HRVATSKOJ

ČINJENICE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Popis jedinica stacioniranih u Međugorju, uloga i značaj mjesta Ševać Polje u otporu
neprijatelju u 1991. i 1992. godini – Ševać Polje, oktobar 1992. godina

***

Dana 10. 04. 1992. godine otvara se žestok front na Bivolju Brdu. Tenkovska jedinica pokreće se sa Pijesaka i kreće prema Bivolju Brdu i Bivolje Brdo tuče artiljerijom. Toga dana oko 10,00 sati ujutro otvorena je artiljerijska vatra po Bivolju Brdu iz
tenkova i minobacača koja je neprekidno trajala do uveče do 19,30 sati bez ijedno prekida. Taj dan bio je paklen na Bivolju Brdu, ali zbog blizine i na Ševać Njivama i u Ševać Polju.

Toga dana, 10. 04. 1992. godine oko 15,00 sati na Ševać Njive dolazi Jozo Popović i Andrun Drago i traže ispomoć za kopanje rovova, za prvu vatrenu liniju na Bivolje Brdo. Na Domanoviće odlaze Šabanović Zulfo i Musair i Zijo Veledar u kuću Vinka
Andruna i dogovaraju se gdje kopati, kome se javiti i dr. Dogovoreno je da Dadić Luka i Toni Andrun dođu kod harema na Ševać Njivama i preuzmu ljude i odvedu ih na mjesto gdje će se kopati. Šabanović Musair sa svojim kamionom odvodi ljude i to, iz
Počitelja su bili: Merdan Alija zv. Heroj, Dizdar Zijo i Alagić Alaga, a sa Ševać Njiva su bili: Šabanović Musair, Džemil, Kemo, Enver, Rijad, Bojčić Ibraga, Rahić Ibro (Salke).

Ovog dana 10. 04. 1992. godine na Bivolju Brdu poginuli su Beno Frano i Beno Martin sa Hotnja, te  Raguž Dragan sa Bivolja Brda.

Svi članovi Kriznog štaba u Počitelju su prezauzeti.Trebalo je velikom broju ljudi pružiti ljekarsku pomoć, narod je u velikoj panici, trebalo je obezbjediti gorivo za motore za čamce na Neretvi, trebalo je smjestiti na prenoćište veliki broj ljudi, te noći – 11./1.2. 04. 1992. godine i narednih noći. Krizni štab organizuje prihvat djece-dojenčadi u Počitelju, organizuje mlađe žene na muženju seoskih krava po zaseocima Gradina, Ševać Polje, Hodanj i kod Veledara, te u kuhinje restorana «Staklenik» u Počitelju kuhaju mlijeko i dijeli majkama male djece. Ove noći, 11./12. 04. 1992. godine narod masovno i neprekidno pristiže. Sutradan, 12. 04. 1992. godine dr Esad Boškailo iz Kriznog štaba u Počitelju dogovara se sa vlastima u Čapljini i čelnicima Srba u
Tasovčićima da se u Počitelju i Ševać Polju formira kolona vozila i da budu propušteni kroz Tasovčiće i prođu prema jugu. Dogovor uspjeva, formira se ogromna kolona vozila punih izbjeglica u Počitelju i Ševać Polju i kreće prema Tasovčićima. Čelo kolone dolazi do nove raskrsnice i tu nailazi na barikadu koju Srbi ne žele skinuti. Kolona se tu zaustavlja. Pregovori traju neko vrijeme. Uslijedila je prijetnja srpskih ekstremista da će na kolonu otvoriti vatru i cijela kolona se ponovo vraća u Počitelj i Ševać Polje, ostavljaju se vozila i ide preko Neretve. Procjena je Kriznog štaba da je tada bilo oko 10.000 ljudi u Počitelju i Ševać Polju.

Dana 13. 04. 1992. godine četnici napadaju Čapljinu. Ovo je prvi napad na Čapljinu. Sa Modriča i Muminovače tenkovima gađaju bunkere na Gradini, te gađaju po cijeloj Čapljini. U Ševać Polju bio je dogovor da sa ostalim izbjeglicama iz Dubrava, iz sela idu i stariji mještani Ševać Njiva, a da svi mlađi ljudi, sposobni za borbu ostanu u selu. Tako ovih dana – 12, 13, 14, 15, 16,
i 17. 04. 1992. godine iz sela odlazi najveći broj, gotovo sve stanovništvo koje je starije. Sa danom 17.04. 1992. godine sve izbjeglice prevežene su preko Neretve. U Ševać Polju ostalo je ogromno mnogo vozila. Po našoj procjeni oko 3.000. Smješteni su bili od tunela u Hauzu, do tunela koji je bio oboren,  bliži restoranu «Sunce», i to sa obadvije magistralne strane puta. Osim ovog, mnogo vozila je bilo ispred privatnih kuća u polju, na svim mjestima gdje se vozilo moglo ostaviti, cijelom dužinom puta od ulice na seoskom prelazu preko magistralnog puta, pa do čamca na Barama, a na Barama je po livadama bilo jako puno vozila.

Sa prestankom davanja straže kod «Atrija» i po dogovoru da mladići ne idu iz sela, u selu se organiziraju nove straže. Naime, sa danom 17. 04. 1992. godine prevežene su sve izbjeglice, one koje su došle, ali i većina starijih ljudi iz Ševać Njiva, brda i polja. Toga dana, 17. 04. 1992. godine bio je drugi veliki napad na Čapljinu. Sa ovim danom zastaje prelaz preko Neretve nekoliko dana, ali ponovo počinju dolaziti nove izbjeglice iz Dubrava i one se počinju prevoziti.

U međuvremenu u valovima, zavisno od prilike u Dubravama, te zavisno od mogućnosti prelaska putevima od Dubrava do Počitelja, preostale izbjeglica iz cijelih Dubrava pristižu i prevoze se preko Neretve, i oni i njihova vozila. Prevoz izbjeglica i vozila sa povremenim prekidima traje sve do 22. 05. 1992. godine…

KOMENTAR  General – pukovnika  Slobodana Praljka 

Nakon što smo danima i noćima na splavi (vidi se na slici D-120) prevezli 15 000 ljudi (Muslimana-Bošnjaka) i 3000 automobila i smjestili ih u općini (95% Hrvata) koja ima manji broj stanovnika od broja pridošlica, kada su razveženi okolo u svaki prikladni, slobodni, natkriveni prostor, kada su svi koji su to radili, i Hrvati i Muslimani (i ja) bili umorniji od umornoga — što?

Zadnja grupa, 50-60 ljudi, koja je prebačena oko 2 sata poslije ponoći, dočekala je jutro na jednoj ledini.

A bilo je toplo.

Ujutro je došla jedna “humanitarka “iz civiliziranog svijeta i vidjela te ljude “nezbrinute”.

Trebate, poštovani čitatelju, pročitati njeno izvješće. U njemu, njenom izvješću, piše da smo mi Hrvati (HVO) malo bolji od nacista.

A 3000 automobila je 50 trajekata po 60 auta.

Kako je jednostavno taj posao obaviti sjedeći u fotelji ispred TV ekrana i usput biti nezadovoljan.

O ljudima, što reći o 15 000 ljudi?

1. NAPOMENA : Mislim da se u izjavi gospodina Željka Ostojića potkrala pogreška. Nije to počelo
15.05.1992. nego 15.04.1992.

2. NAPOMENA: Bila je još jedna splav.

Priručnik General – pukovnik Slobodan Praljak : 22 . ZBRINJAVANJE I LIJEČENJE RANJENIH VOJNIKA A BiH I CIVILA (PRETEŽITO BOŠNJAKA MUSLIMANA) U BOLNICAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ 1992. – 1995.

 

Izvor:

Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini

Izdavač:

„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
000956547

  

Za portal priredio Daran Bašić /HercegBosna-Hrvatsko nebo

Komentari

komentara