Mate Bašić : OJ ZORANE, OJ ANDRIJA, VRATIT ĆE SE MATE S TISUĆU DJEVOJAKA

Bit će kako bude, sudeći po HRT-ovskom zanimljivom prvom govornom sučeljavanju staroga predjsenika SKH-SDP Zorana Milanovića Stipanova i Andreja Plenkovića Marijova.

Mislav Togonal, zasigurno prva zvijezda HRT-a (a zvijezda je budući da nema konkurencije), njihovo je razgovor ugodni naroda slavinskoga, u nekoliko navrata nazvao “rovovskom bitkom/borbom” – makar to nikako nije bila, što mu je u najmanje dva navrata, pa čak i na svršetku, Milanović spočitnuo – jer je to ionako u najmanju ruku bilo “neoprezno”.

Naime, na taj način voditi tzv. DEBATU, i to na tzv. jJAVNOM SERVISU, odnosno na tzv. državnoj televiziji, bolje rečeno, na JAVNJAČI, kako je već uvriježeno zove osnivač Globusa i Nacionala Denis Kuljiš – iako je to neusporedivo bolje nego što se može i zamisliti što bi na njegovu mjestu učinio njegov counterpart Domagoj Novokmet – primjereno je, recimo, Motrištima ili Slikom na sliku, kako li su se već zvale oneemisijice” koje su svojedobno na HTV-u smišljali Latin, Merlić i Hloverka, dakle, nečemu tranzicijskom, jutelovskom, zastarjelom, kvaziameričkom, kvazibibisijevskom, da ne duljim.

Što je to – debata?

U hrvatskoj verziji najnepouzdanije enciklopedije na svijetu piše da je debata “RASPRAVA, diskusija ili debata (koja) može biti usmena ili pismena, temelji se na iznošenju misli (za razliku od pripovijedanja i opisivanja koji se temelje na zapažanju promjena u vremenu i prostoru). U RASPRAVLJAČKIM se tekstovima tumači, obrazlaže i prosuđuje na osnovi istinitih činjenica i dokaza (argumenata). Kao dokazi i potvrde mišljenja iznose se navodi/citati, dokumenti, statistički podatci, općeprihvaćene činjenice, spoznaje i vrijednosni sudovi. RASPRAVA se često pokreće oko neke postavljene teze ili tvrdnje, pa se sudionici odlučuju ZA ili PROTIV obrazlažući i argumentirajući svoje mišljenje. USMENA RASPRAVA je vrsta koju vodi veći broj sudionika na određenu temu ili problem, a cilj im je da u sukobu/konfliktu svojih mišljenja i stavova pokušaju riješiti problem, odgovoriti na pitanje. USMENA RASPRAVA zove se i diskusija (eng.,franc. DISCUSSION). (…) RASPRAVE su uglavnom unaprijed dogovorene, a mogu se odvijati i spontano. U dogovorenoj, uvijek postoji voditelj koji vodi DEBATU, određuje redoslijed govornika i prekida ih ako su nepristojni ili preopširni. Na početku RASPRAVE voditelj kratko izloži temu, početnu tvrdnju. Zatim sudionici iznose protutvrdnje i sukobljavaju mišljenja. Da se RASPRAVE ne bi pretvorile u neproduktivne svađe, treba znati sudjelovati u njoj, tj. DISKUTIRATI. Svatko tko je RASPRAVLJAČ treba poštivati pravila RASPRAVE (raspored i vrijeme govorenja). Kod DISKUSIJE se traži kritičnost prema sebi i drugima, pristojnost i korektnost. Uvijek treba postojati afirmacijska (za) i negacijska (protiv) grupa/skupina.

U meni najdražoj, australskoj verziji (a slično je i u drugim nepouzdanim wikipedijama) kaže se ovako: – Debate is contention in argument; strife, dissension, quarrelling, controversy; especially a formal discussion of subjects BEFORE A PUBLIC ASSEMBLY OR LEGISLATURE, IN PARLIAMENT OR IN ANY DELIBERATIVE ASSEMBLY…. Nu, može biti DEBATA i na televiziji, uz napomenu da “quality and depth of a debate improves with the knowledge and skills of its participants as debaters. The OUTCOME of a CONTEST may be decided by audience vote, by judges, or by some combination of the two…

No, zbog čega sav taj prethodni govor, sav taj jazz?

Pa zato, dobri ljudi, jer je termin DEBATA krajnje, posve, ekstremno NEPRIMJEREN za to što su nam upriličili. Uostalom, kao i one plavo-crvene pozadine: NEŠTO HRVATSKO su valjda crveno-bijeli kvadratići, ili kockice. A na što je vas ovo podsjećalo – odlučite sami, ili pak pitajte vedea Sinišu Kovačića, ako vam se već ne da imati posla s Goranom Rdmanom, rekao bi Zoran Milanović, “ali to je činjenica”.

Dobrar je čovjek Mislav Togonal (nekad, davne 1995. nama je u novinama Merčepova UHDDR-a, “Hrvatska Zora”, što smo ga radili dr. Josip Jurčević, Bože Vukušić, a i ja pomalo, čak znao poslati poneki tekstić, pa ga još otada volim), zapravo je izgledao – pomalo uplašen.

Tijekom toga PRVOTNOGA sučeljavanja, nazvana DEBATOM, pompozno okarakterizirana, eto, FENOMENOM – a zapravo, DRUGOTNOGA, jer je fenomen nastao kad su se na Hrvatskom radiju svojedobno (2003) sučelili, tj. DEBATIRALI, pokojni nasljednik CK SKH i šef multiimenovanoga SDP-a Ivica Račan te tadašnji HDZ-ov uskličnik, tj. nadolazeći premijer svih premijera dr. Ivo Saader – dotaknuli su se, putem Togonalovih očito unaprijed napisanih pitanja (a i DEBITANTI su, vidjelo se, imali napisane odgovore, ili makar upute, eeeej, majko moja pokojna!), dakle, dotaknuli su se, iako površno i usput, jedne SITNICE.

A na koju bi sitnicu u toj DEBATI netko, poput mene POJEDINCA, mogao uopće skrenuti pozornost?

Dobri ljudi, evo na koju!

Milanović je Plenkoviću OTVORENO kazao da, po NJIHOVU PROMIJENJENOM USTAVU, i po njihovim stavovima/zaključcima/odlukama, NEMA TEORIJE da Hrvati iz BiH plus dijaspora, dobiju više od tri OGRANIČENA zastupnika, bez obizra koliko ih/nas ima.
Ne sjećam se da je Plenković na to išao REPLIKOM.

Ja osobno, u ime nas koliko god nas ima, međutim, mislim da je to – strašno! Mislim da je to protuhrvatski, protunacionalno, protudržavno, proturazumski, uostalom!

Godinama već pišem o tome, evo, prije nego što me prislile da se vratim, zabtanjujući mi moje USTAVNO PRAVO na KRETANJE IZVAN GRANICA (kao nekada SFRJ), što sam napisao krajem lipnja:

EVO, SAMO JEDAN OD ADMINISTRATIVNIH NAČINA
ZBOG KOJIH JE REGULARNOST IZBORA UPITNA,
NE SAMO ZBOG LOŠEGA IZBORNOGA ZAKONA,
KOLIKO JOŠ VIŠE ZBOG NJEGOVA TUMAČENJA

From: Katarina Brozovic-Basic
Subject: Ispravak podataka
To: biraci@zagreb.hr

Poštovani,
Provjerom osobnih podataka u Registru birača Republike Hrvatske putem internetske stranice, ustanovili smo kako nam je prebivalište uvedeno kao NEPOZNATO, iako smo obitelj koja je u vlasništvu svog stana na adresi:
TOJ I TOJ… TAMO I TAMO… u Zagrebu
posebno jer nam je ta adresa jedino prebivalište u Hrvatskoj.
Vlasnik stana je: MATE BAŠIĆ… njegova supruga: KATARINA BROZOVIĆ BAŠIĆ… i naši sinovi…
Stoga, molimo ispravak unesenih netočnih podataka, odnosno ispravak podataka o našem prebivalištu i povrat na prvobitno stanje sa adresom našega stana.
S poštovanjem.

Poštovani,
vezano za vaš zahtjev za upisom u Registar birača osoba koje imaju prebivalište u Gradu Zagrebu, upućujemo vas na službu nadležnu za poslove prebivališta, za Zagreb je to Policijska uprava zagrebačka, Petrinjska 30.
Napominjemo da vlasništvo stana nije osnov za upis u navedeni Registar.
Dok u policiji ne rješite pitanje prebivališta biti ćete upisani u Registru birača osoba bez prebivališta u RH.
Molimo da isto obavite što prije, za predstojeće prijevremene izbore je zadnji rok srijeda 31.07.2016.
Srdačan pozdrav
GRADSKI URED ZA OPĆU UPRAVU
ODSJEK ZA REGISTAR BIRAČA GRADA ZAGREBA
TRG FRANCUSKE REPUBLIKE 15

Poštovani,
zahvaljujemo na odgovoru.
Našoj obitelji, međutim, nemoguće je u tako kratkom vremenskom roku posjetiti Policijsku upravu u Petrinjskoj 30 u Zagrebu, s obzirom da se nalazimo izvan granica Republike Hrvatske. Učinit ćemo to prvom zgodnom prigodom.
No, naš se inicijalni dopis nije ni odnosio na to.
Naime, Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (pročišćeni tekst zakona, NN 116/99, 109/00, 53/03, 69/03, 167/03, 44/06, 19/07, 20/09, 145/10, 24/11, 93/11, 120/11, 19/15, 104/15, na snazi od 28.02.2015.) u Članku 4. (NN 19/15) propisuje:
“Zastupnike u Sabor biraju, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, SVI hrvatski državljani s navršenih 18 godina života (u daljnjem tekstu: birači). (…) “
Dakle, iz Članka 4. Zakona, jasno je da se biračko pravo temelji na državljanstvu, a ne na prebivalištu.
Isto tako, Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor u Članku 7. (NN 19/15) navodi:
” (…) Birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a na dan održavanja izbora zateknu se na službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, birači koji se na dan izbora nalaze u mirovnim operacijama i misijama, birači koji se članovi posade pomorskih i riječnih brodova pod hrvatskom zastavom zateknu izvan njenih granica, na plutajućim objektima u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, birači koji su smješteni u ustanovama socijalne skrbi te birači lišeni slobode, glasuju na posebnim biračkim mjestima u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a na dan izbora zateknu se izvan granica Republike Hrvatske glasuju u sjedištu diplomatsko-konzularnih prdstavništava Republike Hrvatske za zastupnike izborne jedinice PREMA SVOM PREBIVALIŠTU NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE, uz prethodnu registraciju ili potvrdu radi glasovanja izvan mjesta prebivališta”.
U skladu s time, u našemu slučaju, nitko od članova naše obitelji nema drugoga prebivališta osim onoga na adresi TOJ I TOJ U ZAGREBU, kako je to upisano i u našim dokumentima (a u slučaju oca obitelji, on čak nema nikakvih dokumenata koji ne bi bili hrvatski, odnosno, koji ne bi glasili na adresu TU I TU, Zagreb, Hrvatska).
Nikada nitko od članova naše obitelji nije podnio zahtjev za promjenom prebivališta, ni zahtjev za ispisom iz hrvatskoga državljanstva, niti bilo kakav sličan zahtjev, a niti je PU zagrebačka sa sjedištem u Petrinjskoj 30 ikoga od članova naše obitelji ikada izvijestila o (samoinicijativnim) izmjenama u svojemu Registru, a još manje o usklađivanju njenih registara s Odsjekom za Registar birača Grada Zagreba pri Gradskom uredu za opću upravu, a najmanje o činjenici da smo nepoznatoga datuma prebačeni u – Registar birača osoba bez prebivališta u RH.
Kako ne bi bilo zabune, napominjemo kako je u našemu slučaju riječ o adresi (prebivališta) koja je JEDINA naša adresa u RH, o mjestu na kojemu su od samoga rođenja “registrirana” naša djeca, nikako o pukom “posjedovanju nekretnine”, već vrlo jednostavno, to je naš JEDINI DOM.
Prema tome, ukoliko postoje neki nesporazumi između Odsjeka za registar birača Grada Zagreba i Policijske uprave Zagrebačke u pogledu (naknadnih i samoinicijativnih) izmjena u bilo kakvim registrima u kojima su upisani članovi naše obitelji, ne bi li bilo razumije da te pogreške ispravi tijela državne uprave, čiji su ih djelatnici počinili (bez našega znanja), nego da to činimo mi, kojima je pričinjena šteta, nepravda ili problem?
U našem slučaju (a što je u ovoj prigodi upravo u nadležnosti Odsjeka za registar birača Grada Zagreba, a sasvim POSREDNO u nadležnosti Policijske uprave zagrebačke u Petrinskoj 30), riječ je o tome da se u praktičnoj primjeni, UKIDA NAŠE PRAVO da glasujemo u VI. izbornoj jedinici
(VI. izborna jedinica obuhvaća jugoistočni dio Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačku županiju i jugoistočni dio Grada Zagreba i to:
– jugoistočni dio Zagrebačke županije – gradovi i općine: Ivanić Grad, Kloštar Ivanić, Kravarsko, Križ, Orle, Pokupsko, Rugvica, Velika Gorica,
– područje Sisačko-moslavačke županije u cijelosti,
– jugoistočni dio Grada Zagreba: Volovčica, Folnegovićevo naselje, Donje Svetice, Bruno Bušić, Borongaj-Lugovi, Vukomerec, Ferenščica, Savica-Šanci, Žitnjak, Kozari Bok, Resnik, Kozari Putovi, Petruševac, Ivanja Reka, Trnava, Resnički Gaj, Kanal, Zapruđe, Utrine, Travno, Sopot, Siget, Sloboština, Dugave, Središće), pa nas se “administrativnim nasiljem” prebacuje u XI. izbornu jedinicu, (XI. izborna jedinica je tzv. zasebna izborna jedinica za izbor zastupnika koje biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, navodno je riječ o tzv. iseljenicima i o Hrvatima iz BiH, a mo\da I djelovima XII. Izborne jedinice, manjinske) što je, međutim, u IZRAVNOJ SUPROTNOSTI sa Člankom 3. (NN 19/15) spomenutoga Zakona, u kojemu jasno stoji:
“Jamči se sloboda opredjeljenja birača i tajnost njihova glasovanja.
(…)
Nitko ne može zahtijevati izjašnjenje birača o njegovu glasačkom opredjeljenju.
Birač je slobodan objaviti svoje glasačko opredjeljenje.
Nitko ne može biti pozvan na odgovornost zbog glasovanja ili zbog toga što nije glasovao.”
Zahvaljujemo na strpljenju i razumijevanju,
očekujući da navedene pogreške u Registru birača ipak ispravite,
uza srdačan pozdrav,
U potpisu: MI

Što ćemo, dakle, sa mnom, što ćemo s nama?
Što ćemo s obiteljima mojih prijatelja, s mojom djecom, što ću ja sa sobom?

Dakle, ključnu obalu – makar IDEOLOŠKU, ali ne samo ideološku, nego i GOSPODARSKU, a usput i SLODOBARSKU stvar, jer se odnosi na putovanje, na izbor – hercik dečki, bruseljski momci, preveslalisu
Tek tako.
Nije to njima “presudno”, nas oko tri i pol miliujuna, koji itekako sudjelujemo u PRORAČUNU, svi mi smo TRI ZASTUPNIKA, i to svi iz HDZBiH.

(P.S. Onaj neki frajer na Maxportalu prigovara ovomu DVOJCU s Pravnog faksa nešto u svezi pozdrava ZA DOM SPREMNI, čak je i Togonal pročitao to napisano pitanje ali, dobri ljudi, kome je to važno (osim Srbima, Srbijancima i SKH.SDP-u)?)

Mate Bašić /Hrvatsko nebo