Razgovor s R. Jurčićem: Europska unija će 2100. godine biti dio arapskog Maghreba

 Razgovor s Robertom Jurčićem, autorom knjige “25 godina Europske unije. 25 godina promašaja”

Objavili ste knjigu “25 godina Europske unije. 25 godina promašaja”. Što je bio povod za pisanje ove knjige i što danas vidite kao ključne probleme EU-a?

Tijekom rada na pisanju gospodarskog plana Republike Hrvatske za Domoljubnu koaliciju i Blok umirovljenici zajedno previše puta sam se suočio s ograničenjima koja su nam nametnuta europskim ugovorima. To je izazvalo kod mene interesiranje kako su ti zakoni nastali i koje su njihove posljedice iz čega je na kraju nastala knjiga „25 godina Europske unije – 25 godina promašaja“. Posljedice tih zakona koje zovu direktivama su nama svima danas očite, a jedino što ih prikriva je PR.

Danas više nitko, pa čak niti Europska komisija se ne usudi nazvati europsko gospodarstvo uspješnim. Gospodarstvo oni nazivaju najotvorenijim u svijetu, ali nikako ne uspješnijim. Kada gledamo demografiju Europska komisija otvoreno govori o demografskom kolapsu europskih država i potrebi dolaska migranta zbog nedostatka mladih. Kada gledamo vanjsku politiku svi se još sjećamo europske invazije Libije 2011. godine, potpore islamskim fundamentalistima u Siriji ili situacije u Ukrajini stvorene europskim odlukama. To je stvarna slika Europske unije, a sve ostalo je čisti PR.

Kako gledate na odnos Hrvatske i EU, na sada već šest godina članstva?

Premijer Plenković voli naglašavati kako smo svi mi zaradili od članstva u Europskoj uniji, kako smo dobili 15 milijardi kuna više nego što smo uplatili u proračun EU. Taj marketinški prikaz našeg članstva možemo istovremeno nazvati istinitim i lažnim. Istinitim ako gledamo ministarstvo financija, a lažnim ako gledamo puno drugih stvari. Kako nemamo dovoljno prostora za širi komentar ovdje ću navesti samo dva negativna primjera. Zbog gradnje od EU nametnutog LNG terminala na Krku svi ćemo biti prisiljeni plaćati skuplji plin. Posljedice toga ćemo osjetiti na našem džepu, ali će ih još drastičnije osjetiti one naše firme koje ga u svom radu koriste. One će dodatno izgubiti kompetitivnost na europskom i svjetskom tržištu.

Drugi negativni primjer predstavlja masovno iseljavanje Hrvata. Mi smo njihovu edukaciju financirali, a oni sada rade u na primjer Njemačkoj. Na osnovu toga izgubili smo 54 milijarde kuna bez da uopće pokušamo izračunati demografski gubitak. Što nam danas onda vrijedi tih 15 milijardi kuna navodnog profita koje premijer i ministar financija vole navoditi ?

Kako gledate na problematiku migracija u EU – kakve će biti posljedice?

Najdraže mi je uspoređivati seobu naroda koja je završila padom Rima u V. stoljeću i današnju seobu. U rimskom primjeru Goti su masovno zatražili azil na području Rimskog Carstva jer su izgubili rat koji se vodio na dvije tisuće kilometara udaljenosti od rimske granice. Slično tome danas stanovnici država tisuće i tisuće kilometara udaljenih od granica Europske unije putuju u nju tražeći azil. Zagovornici i protivnici migracija se slažu da srednjoročno mi ne možemo primati svake godine toliko migranata i imati socijalnu državu (mirovine, zdravstvo).

Zagovornici migracija, Angela Merkel i Europska komisija u službenim dokumentima nam stoga praktički otvoreno tvrde da trebamo ukinuti socijalnu državu i to će neupitno biti jedna od prvih posljedica migracija. Druga posljedica migracija predstavlja potpuni raspad društvenog jedinstva. Htjeli to priznati ili ne mi svi instinktno naginjemo pripadnicima vlastitog naroda tako da postojanje velikog broja migranata u društvu dovodi do propadanja povjerenja među građanima i raspada sustava.

Još je davno Lee Kuan Yew, tvorac singapurskog gospodarskog čuda koji je ujedno bio savjetnik američkih i kineskih predsjednika, izjavio da demokracija ne može postojati u multikulturalnom društvu. U takvom društvu kršćani glasuju za kršćane, muslimani za muslimane, a budisti za budiste i to predstavlja kraj demokracije. Normalno posljednja posljedica migracija biva zamjena stanovništva. Danas kada u Nizozemskoj rade višegodišnju studiju o integraciji zamjena stanovništva više ne može biti zabranjeni pojam. Riječ je o studiju koja se ne bavi migrantima, nego se bavi Nizozemaca koji su postali manjina u “vlastitim” gradovima (Amsterdam, Roterdam, Haag) i kako se oni, a ne migranti integriraju u nizozemsko društvo. Ta situacija u Nizozemskoj ujedno ukazuje na budućnost ostatka zapadne Europe.

Govorite o nestanku europskih naroda?

Trenutačno u svijetu živi 650 milijuna ljudi koji su izrazili želju da migriraju u zapadne države. To bi nam svima trebalo dovoljno reći o budućnosti bez da se uopće obaziremo na išta drugo. Sve službene i neslužbene demografske procjene nam govore da će autohtoni Nijemci, Talijani, Britanci, Nizozemci do 2070. godine postati manjine u vlastitim državama kao što su danas već postali manjine u većem broju svojih velikih gradova. To je na kraju krajeva zamjena stanovništva. U medijima se često voli navoditi kako samo neonacisti koriste pojam zamjena stanovništva što predstavlja najobičniju laž. Taj pojam se koristi u arheologiji gdje se na primjer navodi da su pretci današnji crnaca u potpunosti zamijenili Pigmeje na području Angole.

Druga grješka kada govorimo o zamjeni stanovništva se pojavljuje u teorijama zavjere koje to navode kao ciljani plan struktura koje kontroliraju naša društva. To je isto laž budući da demografski kolaps u Europi predstavlja najobičniju nuspojavu različitih gospodarskih, političkih i medijskih odluka koje su ubile volju Europljana da imaju djecu. Jedina ciljana politička odluka koja dovodi do nestanka europskih naroda je ona o „uvozu” nekoliko milijuna migranata svake godine tako da će oni i njihovi potomci postati većina u europskim državama što će automatski dovesti do ukidanja europskih naroda. Kao što je Bernard Lewis, najveći stručnjak za Bliski istok izjavio još prije 15 godina, Europska unija će 2100. godini biti dio arapskog Maghreba.

Može li srednjoistočna Europa izbjeći pogrješke sjeverne i zapadne Europe?

Mi ne samo da možemo nego ćemo i uspjeti izbjeći pogrješke zapadne Europe. Jednostavno naši sugrađani vrlo dobro pamte sve one komunističke parole o radu za dobrobit naše djece I našeg društva. Oni pamte te parole znajući da su bile laži, pa danas kada Europska unija baca svoje parole o radu za našu dobrobit mi praktički svi u srednjoistočnoj Europi znamo da je riječ o lažima pa im ne vjerujemo. Iz toga, a ne nekog drugog razloga najveći otpor multikulturalizmu i globalizaciji nalazimo u tim državama. S časnim izuzecima mi nećemo ponoviti grješke sjeverne i zapadne Europe, ali pitanje je hoće li to na kraju dovesti do dugoročnih pozitivnih promjena. Današnje zapadne i sjeverne članice Europske unije koriste rukavice kako bi kontrolirale bivše komunističke članice dok će sutra oni biti neupitno brutalniji. Francuska ili Njemačka 2070. godine s migrantskom većinom neće dopustiti postojanje nacionalnih država Poljaka, Mađara ili Hrvata, a niti da one izađu iz Europske unije.

Kako će se Brexit po Vama odraziti na EU?

Brexit je na kraju razbio i posljednju iluziju o Europskoj uniji. Svi oni koji znaju razmišljati i vjeruju ili su vjerovali u humanu i poštenu Uniju danas zahvaljujući Brexitu ne mogu pobjeći od istine. Europska unija formalno dopušta Brexit, ali kao njegovu cijenu zahtjeva aneksiju Sjeverne Irske. U slučaju takozvanog soft Brexita europski carinici će na moru pregledavati sve britanske brodove koji plove između navodno britanske Sjeverne Irske i ostalih dijelova Velike Britanije. Riječ je o neupitnoj aneksiji britanskog teritorija tako da one “britanske” parlamentarce koji ju podržavaju možemo slobodno nazvati izdajnicima. Posljedice Brexita po ostatak Europske unije su nama svima već dvije godine jasne. Jednostavno govoreći sve članice Europske unije moraju uvesti euro. To normalno nije za dobrobit stanovnika nego da se putem potpune kontrole novca onemoguće budući potencijalni izlasci iz Europske unije koja tako postaje nova tamnica naroda.

Kako ocjenjujete jačanje suverenističkih snaga u Europi?

Osnovno pitanja bi bilo je li jačanje suverenista prekasno? Danas u Austriji, Italiji, Švedskoj, Francuskoj suverenisti čak i u najgorem slučaju uživaju potporu petine biračkog tijela i većine radnika. Ništa nam to nije bolje dokazalo od afere s Slobodarskom strankom u Austriji koja danas bez obzira na sve i dalje uživa podršku 20 % glasača. Ta afera ujedno predstavlja upozorenja svim ostalim suverenistima da se nalaze pod mikroskopom i da će svaka njihova afera biti iskorištena tijekom izbornih kampanja. Salvini je s druge strane svima pokazao kako se jednostavnim slušanjem želja građana može dostići iznimna popularnost i on predstavlja neupitan primjer drugima.

Ispitivanja javnog mijenja nam posljednjih godina redovno serviraju da su građani europskih država spremni natpolovičnom većinom glasova postaviti na vlast stranke suverenističke opcije. Njihov dosadašnji neuspjeh u osvajanju vlasti je povezan kombinacijom različitih političkih trikova, medijskih manipulacijama kao i manipulacijama koje provode internet servisi. To ujedno predstavlja glavni problem svih suverenističkih stranaka i osnovno pitanje glasi mogu li ga one prevladati. Vrlo dobar primjer toga imamo i u Hrvatskoj gdje suverenističke opcije uživaju potporu10 % stanovnika, a ako se organiziraju mogu vrlo lako osvojiti 20 % glasova na sljedećim izborima. Osnovno pitanje danas za Hrvatsku i puno drugih država glasi imaju li suverneisti snage da pobjede dezinformacije, političke spletke i da se organiziraju za izbornu pobjedu?

Davor Dijanović